C. J. Sansom: Kraljevska krv

Brzo i grubo: C. J. Sansom ovaj put plovi vodama u kojima smo navikli vidjeti Phillipu Gregory, što ipak ne znači da uz dvorske spletke nedostaje zagonetki i misterija.

Kraljevska krv je moj (već) treći pročitani roman C. J. Sansoma, a vjerujem da me mnogi od vas prate u korak. Sansom je jedan od omiljenijih autora iz izdanja Knjiga dostupna svima i to posve opravdano. Tako nekako i ja uvijek kupim njegov krimić jer sam sigurna da njegov grbavi odvjetnik Matthew Shardlake teško može razočarati. Ovoga puta Sansom nas je poveo iz prljavog tudorskog Londona u još gori York na sjeveru zemlje.  Shardlake, iako je ostao bez svog pokrovitelja Cromwella, opet dobiva zadatak u službi krune: kao odvjetnik će sudjelovati u rješavanju i predavanju sudskih sporova kralju i istovremeno paziti da se važan zatvorenik i urotnik živ i zdrav isporuči u londonski Tower. Dio s urotom je ujedno i dio koji me je najviše zaintrigirao i s kojim se, rekla bih, Sansom najbolje i snašao. Naime, radi se opet o svojevrsnom sukobu konzervativaca (što bi zapravo značilo pobornika povratka katoličanstva) i reformatora – no ovaj put urotnici su odlučili ići protiv samoga kralja s dokazima o njegovom nezakonitom porijeklu. Svi koji su čitali Phillipu Gregory vjerojatno se sjećaju njene Bijele kraljice i zgodnog kralja Edwarda, njegove proračunate majke Cecily Neville i brata Richarda koji je uzurpirao tron svojim nećacima. Sve se to sada lijepo i praktično uklapa u Sansomovu priču koja međutim ne staje na tome. Ili bolje rečeno, nevolje ne staju na tome.

Po dolasku velike Kraljevske povorke u York prvi put upoznajemo i Sansomova kralja Henrika čiji je opis prilično vjeran onom povijesnom, te kraljicu Catherine Howard i njenu arogantnu prijateljicu lady Rochford koje Shardlakea uvlače u nove opasnosti. Da ne zaboravimo i Richarda Richa, starog neprijatelja iz Crne Vatre koji također znači još jednu nevolju na vratu našega junaka.

E sada, ono što mi se uvijek osobito sviđalo kod Sansoma je činjenica da njegov junak nije nikakav super brainiac niti super junak koji bi redom rasturio sve i svakoga tko mu stane na put. Shardlake ovoga puta ne uživa ni političku zaštitu koju mu je prije pružao Cromwell, tako da su njegove akcije i djelovanje dosta umjereni i realni. S druge strane, to je veoma razduljilo knjigu jer na većini stranica Shardlake baulja gradom, razmišlja, traži i ne uspijeva u svojim naumima ili ne saznaje ništa novo. No ta zamjerka nije toliko ni važna kao ova: Sansom piše užasno naivne krajeve svojim romanima, a Kraljevska krv nažalost nije iznimka. Već nekih stotinjak stranica prije kraja vrlo vjerojatno ćete shvatiti tko je 'krivac' kojeg tražimo jer je izbor, namjerno ili ne, ionako sužen na dvoje ljudi. Da ne bih nešto spojlala samo ću još reći da me sam kraj tj. Shardlakeov postupak prema urotniku/ci strašno razočarao i da sam ga mrzila u tom trenutku.

Usprkos tome, kad podvučem crtu, čini mi se da je ovo dosad najbolji Sansomov roman od tri objavljena. Uživala sam u opisima i atmosferi, u saznavanju novih priča o Tudorima , u činjenici da se radnja napokon premjestila iz Londona u neki drugi grad, u velikoj uroti protiv kralja Krtice, itd. I iako je roman pravi 'jesenski' ima svaku preporuku za plažu ove godine.