srijeda, 18. srpnja 2012.

Judith McNaught: Paradise



Brzo i grubo: još jedna priča iz svijeta bogatih i slavnih, ali ovoga puta više na tragu sapunice nego ljubavnog romana kakve piše McNaught.

Vjerojatno mislite da smo Koa i ja namjerno zaredale s istim autoricama ovoga mjeseca, no radi se ipak o slučajnosti. Poslije romana Double standards još sam uvijek bila prilično raspoložena za nekakav suvremeni ljubić iz pera najdraže mi autorice pa sam se smjesta bacila na prvi sljedeći koji mi je zvučao dobro: Paradise. Tako je njegov blurb obećavao priču o ljubavnom paru čija je veza sezala duboko u prošlost. Ona je Meredith Bancroft, bogata nasljednica lanaca robnih kuća, koja se kao tinejdžerica udala za Matta Farella, siromašnog dečka iz Indiane koji se u to vrijeme pokušavao obogatiti radom na naftnim poljima Venezuele. Njihov brak je bio kratak i sladak, no ipak okončan otuđenjem, nesporazumom i nizom tragičnih okolnosti. Jedanaest godina poslije, opet susrećemo Meredith, ali sada kao ozbiljnu, poslovnu ženu koja namjerava uskoro preuzeti vodstvo nad kućom iz ruku svoga posesivnog i strogog oca. Matt Farell je u međuvremenu postao jedan od najutjecajnijih poslovnjaka u cijelom SAD-u i put ga dovodi u Chicago, 'igralište' Bancroftovih koje je naumio pokoriti tome usprkos. Meredith i Matt se uskoro susreću, a stvari se dodatno zakompliciraju kada se otkrije da njihov razvod braka nikad nije ni bio valjan. 

Iako u ovoj uvod nisam uspjela utkati sve niti priče, zaplet je zvučao prilično obećavajuće - no zapravo do ovoga zapleta imate pročitati skoro dvije stotine stranica. Da, da, dobro ste pročitali. Baš kao i u svom popularnom romanu Whitney, ljubavi moja, McNaught kreće iz samih pratemelja prapovijesti svojih likova – dobro, pretjerujem, ali recimo ovako: zaista ćemo detaljno čitati o Meredithinom djetinjstvu i prvoj zaljubljenosti u nešto starijeg Parkera Renoldysa koji će kasnije zaista i postati njezin zaručnik, pa do prvog sklapanja prijateljstva s otkačenom Lisom koja također igra važnu sporednu ulogu u budućnosti, nezdravog odnosa sa svojim ocem, itd. Većina toga je bila skoro pa potpuno nepotrebna za kasniju priču, a od toga je još dosadniji bio dio s poslovnim odborima (oboje junaka) u kojima se na dugo i široko raspravlja o kupnji zemljišta, dionica, itd. Sve je to usporilo radnju, koja je čak i nakon što pregrmite svu tu silnu povijest i poslovnost, imala problema da se dobro zahukta. Naime, stvari koje se odvijaju između Meredith i Matta jesu bile prilično neobične i dramatične (upravo suprotno od onoga u romanu Double standards) , no njihovo je ponašanje često imalo malo smisla. Za nekoga tko nije raščistio svoju prošlost i misle sve najgore jednom o drugom, bili su prilično pomirljivo nastrojeni. Čak i kad dvojac otkrije da su bili okrutno izmanipulirani  od strane Meredithinog oca (ovo nije spoiler), njihova reakcija nije vrijedna pamćenja. Moram priznati da me to pomalo razočaralo s obzirom da je izašlo iz pera kraljice drame Judith McNaught, no još više od toga me iznenadila blagost glavne junakinje koja se veoma razlikuje od onih na koje sam navikla. Bez naročitog smisla za humor (osim nebrojenih scena u kojima se Meredith cereka na mjestima gdje bi netko drugi poludio), i bez odlučne hrabrosti koja je gotovo pa signature osobina McNaughtinih junakinja – Meredith je toliko nalik na nekakav namjerni eksperiment autorice čija je namjera vjerojatno bila razbiti kalup svoje dotadašnje glavne junakinje i koja je u tome i uspjela. No pod cijenu čitateljeve blage dosade.  


subota, 14. srpnja 2012.

Marija Jurić Zagorka: Malleus Maleficarum


Brzo i grubo: Nastavak Kontese Nere debelo je nadmašio prethodnika, ne samo po broju stranica nego i po radnji, likovima i atmosferi.

Malleus Maleficarum broji preko petsto stranica s razlogom: situacija na Griču se još više zakuhava, te upoznajemo dvor u Beču i sve njegove stanovnike koji će biti važan dio budućih nastavaka i naposljetku, raskrinkavaju se zlikovci te radnja konačno dolazi do kratkog sretnog predaha.
Moram priznati da sam u ovom nastavku uživala još više nego u prethodnom, neizvjesnost je intenzivnija, a s obzirom da sam već kroz prvi dio izgradila svoje osjećaje prema pojedinim likovima, želja za određenim ishodima me tjerala da što brže čitam i svim srcem navijam za njih. Kada likove iz knjige apsolutno volite, mrzite, želite ih zagrliti ili udariti, onda znate da u ruci imate neizmjerno dobro dočarano djelo.

Po prvi puta Zagorka nam pokazuje famozni "pakao" gdje se vještice i "Luciferi" okupljaju noću, coprnjaju i lete s vragom, što je zaista duhovit i uzbudljiv element u priči, kao i odlazak naših protagonista u Beč na dvor kraljice Marije Terezije gdje se poput zupčanika jedne na druge nadovezuju situacije i likovi koji će pokretati ostatak sljedećih nastavaka.
Zanimljiv je i povijesni aspekt priče jer je utemeljena na mnoštvu povijesnih izvora. Crtica je i više nego puno pa je užasno zanimljivo istraživati po vrelima i čitati tko je doista bila Barica Cindek, istinu o dovođenju vještica pred caricu u Beč i svemu ostalom što pokazuje da je Zagorka provodeći mjesece u arhivima svoje romane povijesno dobro potkovala.
Sam naslov Malleus Maleficarum ( ili malj za vještice ) uzet je od povijesnog dokumenta izdatog po nalogu Inocenta VIII. gdje se detaljno razlaže problem vještica, njihovog prepoznavanja i progona, a to je 'sveto pravo' potkrijepljeno 'dokazima' iz Starog i Novog zavjeta.

Uz Malleus Maleficarum ne samo što ćete naučiti mnoštvo povijesnih činjenica, posvjedočiti ćete i raspletu mnogih situacija čime se zbivanja na Griču i većina starijih antagonista polako napuštaju i žarište se seli na kraljevski dvor gdje se otvara prostor novim likovima i  situacijama. Osim jednog lagano patetičnog i suviše shakespeareovskog segmenta gdje Nera i Siniša planiraju svoje samoubojstvo, djelo me ničim nije razočaralo i čini izvrsnu uvertiru u prvi dio Suparnice Marije Terezije.



petak, 6. srpnja 2012.

Marija Jurić Zagorka: Kontesa Nera

 
Brzo i grubo: Prvi nastavak Gričke vještice uspješna je mješavina ljubića, povijesne fikcije  i krimića s naglaskom na atmosferi.

Prva stvar koju sam primijetila je da je radnja detaljna. Ne toliko detaljna da vam prisjedne sporost događanja i dubina opisa, već dovoljno detaljna da vas prikuje za knjigu super atmosferom i živopisnim događanjima jer iako se prostire na 460 stranica nije ni na trenutak zamorna i dosadna.

U žarištu radnje je mlada šesnaestogodišnja kontesa Nera, prelijepa unuka grofice Ratkay i katkad jedini iritantni lik u ovoj knjizi. Nera je prekrasna, prepametna, spretna, odvažna i nevjerovatna, no ipak, u određenim situacijama često se ponašala kao malo dijete, što je jedino što me i nerviralo u cijeloj knjizi. U sredini koja je zadrta i praznovjerna, a ipak drži svu moć u gradu, Nera se zamjera gradskom sucu Krajačiću i odvjetniku Dvojkoviću narugavši im se kako vještice ne postoje. Skupina mladih velikaša, na čelu s Nerom, se potajno sastaje u lovačkoj kolibici gdje planiraju kako iskorijeniti praznovjerje i glupost puka te spasiti nevine žene od mučenja u zloglasnom tornju pokraj Kamenitih vrata te od smrti na lomači. Nakon što se doznalo da je sakrila siromašnu seljanku Jelicu Kušenku optuženu za čaranje u svoj dvorac, Nera sada i sama završava u tornju pod optužbom da je vještica. Tako u prvom dijelu upoznajemo fatalnog trenkova kapetana, oca Smolea, grofa Vojkffya i svu silu drugih likova koji pasivno pokreću priču, a bitni su i u nastavcima.

Roman obiluje mnoštvom likova, uglavnom grofova i grofica, zbog kojih isprva možete biti zbunjeni ali to se lako nadoknadi kasnije u radnji pošto je svaki od njih živopisan i povezan sa različitim situacijama na ovaj ili onaj način važan za radnju. Sama radnja je dosta detaljna i pomalo kompleksna,  što istovremeno  nimalo ne usporava čitanje. Ono što me zapravo osvojilo je često jeziva, mračna i ozbiljna atmosfera kojom roman odiše. I, dakako, apsolutna 'hrvaština' ispoljena u lokacijama, imenima, dijalozima i kulturnim detljima. Za promjenu je ugodno i neobično čitati roman koji se odvija u Zagrebu, zlikovcima imenom Krajačić, Dvojković i baba Urša, a grički ekvivalent Edwarda Cullena je trenkov pandur, kapetan Siniša.

Cijeli serijal Gričke vještice je iznimno kvalitetan i bezvremen, što znači da će ga s jednakim zanimanjem vjerojatno čitati vaše dijete i dijete vašeg djeteta i još uvijek uživati u njegovoj snazi pripovijedanja. Iako su meko uvezani, šest Zagorkinih romana za 150 kn se doista isplati. Preporučujem svima!


nedjelja, 1. srpnja 2012.

Judith McNaught: Double Standards



Brzo i grubo: suvremeni ljubić s klasičnom pričom kakvih smo pročitale na tone, ali svejedno još uvijek volimo.

Judith McNaught, ako bacite pogled na moju listu najčitanijih postova, je sve popularnija autorica među hrvatskom publikom i moglo bi se reći da je njezin svojevrstan autorski potpis regency ljubavni roman, iako se i u srednjevjekovnom razdoblju snašla jednako dobro. Kako me svojedobno začarala upravo svojim povijesnim romanima, trebalo mi je relativno dugo da se zaputim čitati nešto od njene 'suvremene' proze, pa sam za početak odabrala njezin drugi objavljeni roman Double Standards koji je svjetlo dana ugledao tamo negdje početkom osamdesetih. Dakle, ako uzmete u obzir da je Judith tada bila na početku svoje karijere – jednostavno morate joj oprostiti eventualne nedostake, kojih, ruku na srce, i nema toliko puno. Jedan od njih je definitivno 'uhodanost' priče koju smo u raznim verzijama dosad vjerojatno pročitale pedeset puta: on se zove Nick Sinclair i na čelu je moćne korporacije koja vrijedi milijune dolara. Notorni je osvajač ženskih srca, blaziran, ciničan i pomalo hladan. Ona je pak nevina, ali inteligentna djevojka iz provincije koja se zapetlja u nešto nalik industrijskoj špijunaži zbog obiteljskih financijskih teškoća. Kao što vjerojatno slutite, nesporazumi, izdaje i teška djetinjstva vrebaju iza svakog ugla i obećevaju pregršt zabave. To Judith McNaught dostavlja bez većih poteškoća, iako je tek na tragu svojim genijalnim, humorističnim dijalozima po kakvima je znamo.
Glavna junakinja, Lauren, i njezin dragi Nick, ipak nisu ništa više od prosječnih protagonista ljubića na kakve smo nailazili u malo boljim Glorijinim ljubićima – i iz nekog razloga Double Standards me i po stilu pisanja i tijeku radnje neodoljivo podsjećao upravo na te kratke romane koji su znali varirati od sjajnih pa do ubitačno dosadnih. Ovaj bi naravno bio u gornjem domu spomenutih romančića, iako je znatno duži. Ipak, ima ispod stopedeset stranica što je još nešto netipično za Judith McNaught. Vjerojatno je dio stranica 'pojeo' nedostatak mnoštva opisa i prilično racionalno ispisanih sporednih dijaloga. I što je najbolje od svega, meni se zapravo više sviđa ovaj nešto skromniji opus, jer glavnu priču dvoje junaka ništa ne ometa niti se s njom odugovlači u nedogled. 

Zapravo nemam nijednu ozbiljnu zamjerku na ovaj roman, iako sam se čitajući čudila kako je ista ta autorica napisala izvanprosječnu Whitney, ljubavi moja, jer razlika između ova dva romana je velika, pogotovo ako kao glavno mjerilo uzmemo originalnost priče. Jedina stvar koja me nervirala na početku je bio upravo Nick Sinclair čija me početna proračunatost i hladnoća ostavila prilično ravnodušnom prema njemu kao heroju. Čak sam se ponadala da će se Lauren nekim čudom spetljati s njegovim jednako zgodnim prijateljem Jimom koji se prema njoj ophodio puno ljepše i normalnije, ali poslije me autorica pridobila na Nickovu stranu tj. čim su se stvari o njemu i njegovoj prošlosti malo razjasnile. U svakom slučaju, ako čitate na ljubiće i na engleskom ili ne možete dočekati nove prijevode Judith McNaught, ovaj roman nije uopće loš izbor. Pročitat ćete ga brzo, te vas možda uvuče u mcnaughtizised svemir kojeg nastanjuju cinični muškarci i prkosne, prekrasne žene.