srijeda, 23. veljače 2011.

Jayne Ann Krentz: Zora u Eclipse Bayu

 
Brzo i grubo: druga knjiga u Eclipse Bay trilogiji o dvije posvađene obitelji nije baš priču odvela korak dalje.

Priče koje preuzimaju zaplet Romea i Julije imaju određeni problem, a taj je da, osim što nisu baš nešto originalne, moraju imati barem nekakvog začina koji će ih razlikovati od ostalih sličnih pokušaja kojima vrvi svijet ljubavnih romana. Jayne A. Krentz je ispočetka krenulo dobro. U prvoj smo knjizi nazvanoj jednostavno Eclipse Bay upoznali dvije zaraćene obitelji, Madison i Harte i mali pitoreskni gradić s dramatičnom oceanskom obalom u OregenuEclipse Bay. Kao i svaki takav gradić i Eclipse Bay ima svoju povijest, svoje redikule (u ovom slučaju Arizonu Snow, do zubiju naoružanu postariju gospođu koja je uvjerena kako se na obližnjem institutu kuju vladine zavjere i sakrivaju leševi vanzemaljaca) i svoju manje lijepu stranu čiji je dio i jedno neriješeno ubojstvo. Glavni bad boy Eclipse Baya, Rafe Madison će biti osumnjičen za zločin, a alibi će mu dati nitko drugi nego Hannah Harte, djevojka iz obitelji koja je ne samo po vrijednostima koje njeguje dijametralno suprotna njegovoj, već i na neki način neprijatelj svakom Madisonu.
Nakon sretnog završetka prve knjige izgleda da je Jayne Krentz jednostavno ponestalo materijala za priču, jer Zora u Eclipse Bayu je jedan kostur od romana bez imalo mesa na sebi. Glavna junakinja je sada Hannina mlađa sestra Lillian, pomalo zbrčkana umjetnica koja se, netipično za Harteove, ne zna skrasiti na jednom radnom mjestu, dok je glavni junak Rafeov brat Gabe (da, to znači da se braća zapravo zovu Raphael i Gabriel), turbo uspješan poslovni čovjek kojeg je teško opisati jer ga je autorica jednostavno napisala tako jednodimenzionalnim.

Gabe i Lillian su se upoznali na vjenčanju svojih brata i sestre, nakon čega se Gabe upisao u Lillianinu agenciju za spajanje parova. Tu su i neki pokušaji zapletanja misterije što je nužno značilo i povratak legendarne Arizone Snow, no na moje razočaranje priča s provalama i pokušajem Arizonina ubojstva je iza sebe imala mlitavo objašnjenje i rasplet nevrijedan pamćenja. Slično je i s ljubavnom pričom u centru, ni Lillian ni Gabe zapravo više nemaju zapreku da se slobodno vole jer njihove obitelji više nisu u zavadi u kakvoj su bile kao u prvoj knjizi, a i ostali 'problemi' poput 'što umjetnica i biznismen imaju zajedničko' su banalizirani i više nego što to stvarno i jesu. Nije mi se svidjelo ni to što njihova priča počinje u matchmaking agenciji gdje je Lillianin posao da za Gabea pronađe savršenu ženu; to me jednostavno previše podsjetilo na Match me If you can od Susan Elizabeth Phillips kod nas prevedenom kao Dođi i poljubi me, s tim da se Phillips s tako postavljenom pričom pozabavila puno detaljnije i zabavnije. Naravno, nedostajalo mi je i ozračje iz prve knjige, možda najbolje dočarano noćnom scenom na plaži gdje Rafe i Hannah prvi put razgovaraju kao tinejdžeri iz čega će se izroditi val tračeva i skandala u Eclipse Bayu i koja jasno označuje prekretnicu u odnosima dvaju obitelji. Krentz je pokušala vratiti nešto od te atmosfere i u drugu knjigu, ali osim spominjanja oluje i grada opranog kišom nije ponudila ništa drugo. Čak ni tračevi nisu bili osobito sočni.
Kako bilo, to ne znači da odustajem od treće knjige, Ljeto u Eclipse Bayu, ako je se ikad dokopam u knjižnici.  

ponedjeljak, 14. veljače 2011.

Celia Rees: Zlokobna krv


Brzo i grubo: vampirski teen roman iz 1996. u kojem su vampiri još uvijek zalizani rumunjski grofovi ima zanimljiv početak i razočaravajući rasplet.

Zlokobnu krv britanske autorice Celie Rees je u Hrvatskoj izdala izdavačka kuća Sysprint 1997. godine i moguće da je onda koštala sasvim pristojnu cijenu (kao npr. Stablo vještica Raya Bradburya koje je tada koštalo nekih sedamdesetak kuna, a danas ga možete naručiti s neta za dvadeset kuna) ali ja sam se za zadovoljstvo posjedovanja Zlokobne krvi odrekla samo deset kuna. Radi se o džepnom izdanju Biblioteke As u kojoj su izlazili romani s malom oznakom pri vrhu naslovnice u kojima je pisalo o kojem se žanru radi: horor, SF, krimić ili ljubić ( da, baš je pisalo ljubić) – dakle, jasno je da je u pitanju svojevrstan trash vintage biser ispod čijeg naslova 'Zlokobna krv' stoji upozorenje: Proklet bio onaj tko zaviri unutra! Što se meni zapravo na taj vintage trash način i sviđa, kao i ilustracija Aleksandra Žiljka koja upravo priziva one stare šuljajuće vampire iz ormara s dostojanstvenim šarmom istočnoeuropske gospode.

No, dakle, naša junakinja Ellen Forrest boluje od čudne i neobjašnjive bolesti koja ima nekakve veze s njenom krvlju. Svakim je danom sve slabija i slabija, a doktori ne mogu pronaći uzroka njenoj bolesti, te Ellen privremeno seli kod bake, u sumornu viktorijansku kuću pokraj oronulog groblja, bliže sveučilišnoj londonskoj bolnici. Tu se događaju dvije značajne stvari, u kući Ellen pronalazi dnevnik svoje praprabake Ellen Laidlaw te obnavlja prijateljstvo iz djetinjstva s Andyem, dečkom iz susjedstva. Iz dnevnika doznajemo da je starija Ellen bila kćer uglednog doktora za mozak i krv te da su u svoje kućanstvo 1878. godine primili dvoje gostiju i obiteljskih prijatelja iz Rumunjske, groficu Elizabeth Vardalek i njenog rođaka, grofa Franzsa Szekelysa. Naravno, blijedi i lijepi dvojac su vampiri žedni anglosaksonske krvi, te grof Franzs polako razvija opsesiju s mladom Ellen Laidlaw koju iz nerazjašnjanih razloga zdušno podupire i njezin otac.
Priča je otuda mogla krenuti u sto smjerova, ali nije. Celia Rees je izabrala možda najočitiji i na kraju se problem obje Ellen svodi na to da li mogu uz pomoć svojih ljudskih, smrtnih prijatelja pobijediti nadnaravno i moćno zlo utjelovljeno u jednom opsesivnom vampiru. Više od toga je razočarao izostanak nekih jako važnih objašnjenja kao npr. tajanstvene krvne bolesti mlađe Ellen, no s druge strane, Celia Rees se barem može pohvaliti solidno ispečenim zanatom jer tekst zaista klizi, atmosfera je dočarana prilično dobro, te su obje Ellen dopadljive kao likovi što je živo čudo s obzirom na to da se danas žanrovski autori natječu kako stvoriti iritantniju, smotaniju i egocentričniju junakinju.

Na koncu, trebalo mi je svega dvije večeri da pročitam Zlokobnu krv i zaista mi je bilo žao što nije bilo više zaokreta i originalosti u priči, a pogotovo odgovora na neka pitanja koja su očito bila postavljena samo da doprinesu općoj atmosferi mističnosti, čudnih podudarnosti i kao nekakvoj jezi. Ipak, pripisat ću to šarmu old school književnih horora jer mi je iz nekih razloga Zlokobna krv draža i zanimljivija od pojednih novijih teen romana koji se bave vampirima & vukodlacima.  

petak, 11. veljače 2011.

Lauren Kate: Kušnja


Brzo i grubo: plošni likovi i neuvjerljiva radnja čine ovaj roman svime samo ne nasljednikom Sumrak sage.

Kušnja, odnosno Torment, autorice Lauren Kate je nastavak njenog romana Pali anđeo koji je kod nas izašao prošle godine u izdanju znanja. Pali anđeo, ruku na srce, nije obećavao puno usprkos zanimljivom početku koji je imao sve sastojke potrebne za relativno uspješan young adult roman: internatski tip popravne škole s plejadom različitih likova (za koje se ispostavlja da su zapravo svi jako slični pošto autorica u karakterizaciju likova nije ušla dublje od opisa njihove frizure, odjeće i boje očiju), nerazjašnjenu povijest glavne junakinje Lucinde kojoj zapravo nije mjesto među prijestupnicima Mača i križa te nekolicinu za-krepat-zgodnih tipova.
Svi koji su pročitali Palog anđela znaju da je okosnica priče romansa između Luce i Daniela, palog anđela koji je ostao na strani dobra. Iako ste možda dosada naivno vjerovali da su pali anđeli zapravo pali iz Božje milosti, Lauren Kate ima drukčiju predodžbu izgona iz raja. I ne samo izgona iz raja, nego čini se, manje više kompletne kršćanske mitologije što čini čitanje njenih knjiga prilično zbunjujućima. Tako je Daniel još uvijek dobar i moćan anđeo dok je njegov kolega u padu Cameron na nekoliko mjesta nazvan demonom iako nikad nije objašnjeno zašto je i kako Cameron izgnan iz raja (pritom zanemarimo glupu ideju da su najvažniji izgnani anđeli baš Amerikanci i imaju američka imena); da li zato jer je za vrijeme rata sa Sotonom stao na stranu zla ili zato jer se zaljubio u zemaljsku ženu kao što je bio slučaj s Danielom.
Kako bilo, ove očite rupe u priči (a ima ih još dosta) nisu moj najveći problem s Kušnjom, jer bi se preko rupa u zapletu još i nekako moglo proći da je ostatak posla Kate obavila kako treba. Gotička atmosfera koju sugerira naslovnica je izostala, zapravo, izostala je bilo kakva atmosfera i cijela knjiga vas naprosto ostavlja ravnodušnima. Bez atmosfere, te bez snažnih i zanimljivih likova propala je i romantična priča te je malo zanimljivo to što Daniel ima ljubičaste točkice u šarenicama i koliko je mekano perje njegovih krila. Antagonist prvog romana, Cameron, je ujedno i najzanimljiviji lik uz anđelicu Arriane od kojih ni jedno ni drugo ne dobivaju dovoljno prostora i čiju priču još uvijek ne saznajemo, ali ni izbliza. Osim toga, Cameron je posrnuo i kao antagonist jer jednostavno nije dovoljno dijaboličan da odigra ulogu glavne opasnosti za Luceinu i Danielovu vezu.
Iako reklamiran, uporno i uporno, a posve pogrešno, kao savršeno štivo za ljubitelje Sumraka, serijal Pali anđeo je omanuo na svakom polju na kojem je bilo moguće. Vrludava i nejasna radnja, plošni likovi, bespotrebni dijalozi koje ne vode nikamo niti otkrivaju išta bitno te pretraljave akcijske scene mogu jedino biti nasljednikom nekog ljubića B kategorije, a za pohvaliti nije ni prijevod na hrvatski koji je stvar učinio za stupanj gorom.
Također, zamjerio mi se još jedan detalj hrvatskog izdanja Tormenta (primijetite kako 'torment' u prijevodu ne znači 'kušnja', ali dobro ajde), a to je mat naslovnica knjige. Ne kužim čemu mat naslovnica, kad prva knjiga serijala ima glossy naslovnicu i ako svaki mjesec izlazi po jedan nastavak Vampirske akademije čije su sve naslovnice mat, zašto je nemoguće da i ovaj serijal ima dosljedne naslovne strane.

I za kraj jedna spoiler rasprava, tako da na vrijeme možete prestati čitati, a to je problem sa zvjezdanim strijelama. Naime, zvjezdane strijele su oružje kojim se ubijaju anđeli i koje ljudima ne mogu nanijeti nikakvu povredu. Na samom kraju Kušnje otkrivamo da zvjezdana strijela može nauditi i Luce što bi značilo da Luce ipak nije običan čovjek. Još prije toga iz razgovora Luce i Daniela doznajemo da će njegov izbor strane dobra ili zla u predstojećem sukobu odlučiti o sudbini svijeta te da taj izbor možda neće nužno biti dobro. Kad se sve zbroji, čini mi se da se da naslutiti što je zapravo Lucinda. Možda jedan od zločestih palih anđela, a možda i kćer samog Lucifera. Nadimak 'Luce' definitivno ide u prilog ovoj teoriji, no tko zna ... time will show.