srijeda, 8. lipnja 2011.

Judith McNaught: Whitney, ljubavi moja


Brzo i grubo: roman koji je revolucionarizirao žanr povijesnog ljubavnog romana. Zar treba dodati išta drugo?

Iako mislim da Judith McNaught zaslužuje jedan poseban članak o sebi kao autorici, teško mi je razdvojiti priču o njenom uspjehu i ovaj osvrt na njen bestseller Whitney, my love. No, da skratim priču, reći su samo kako je prije ovog romana McNaught objavila samo dva suvremena ljubića, Tender Triumph i Double Standards kojima se potvrdila kao uspješna i komercijalna autorica. Ipak, prije pisanja ova dva romana, Judith McNaught je već imala završen rukopis za Whitney, my love kojeg tada još uvijek nitko nije želio objaviti, tako da je roman ugledao žaruljice knjižara tek 1986. godine i odmah postao senzacija. Nesvjesna pravila žanra regency ljubića koji je bio tek u začecima, McNaught je napisala omašno i veličanstveno djelo koje je zauvijek promijenilo taj žanr.
Odmah na početku upoznajemo Whitney, junakinju romana koja je u svojim smušenim tinejdžerskim godinama i koja još uvijek traži svoje mjesto pod suncem. Za to ima dva glavna razloga, od kojih je prvi njezin hladni i distancirani otac, a drugi je lokalni frajerčić, Paul Sevarin u kojeg je Whitney zatreskana preko ušiju. Kad si tako Whitney jednom prilikom dopusti bezazleni ispad pred očevim gostima, a sve ne bi li zadivila Paula, otac je pošalje na svojevrstan preodgoj u Francusku, gdje je u roku od par godina procvjetala u prekrasnu mladu ženu omiljenu u pariškom visokom društvu. Tamo je primjećuje i naš junak, Clayton Westmoreland, vojvoda od Claymorea, koji je bezobrazno samouvjeren, bezobrazno zgodan i još bezobraznije bogat. No Whitney ga pri prvom susretu otpili bez po' muke, na što se on obraća njenom ocu koji je, baš zgodno po Claytona, u financijskim neprilikama. Po povratku u Englesku, Whitney još uvijek ne zna da ju je Clayton kupio poput kobile, te je odlučna da sada do kraja istjera svoju tinejdžersku zaluđenost Paulom Sevarinom...

Ovo je moj omiljeni ljubavni roman svih vremena i vjerojatno ću ga do kraja života pročitati još nekoliko puta. Obožavam Whitney i Claytona kao par, jer sukob među njima nije isforsiran ni umjetno stvoren, već istinski i u priči odlično opravdan. Utoliko je i ljubav među njima na koncu dirljivija od ostalih. Whitney je pak kao glavna junakinja besprijekorna: visprena i puna duha i rijetko kada bez replike koje bi Claytona, koji je mnogo iskusniji i nešto stariji od nje, često dovodile do ludila. Njen odnos s ocem je prilično realan i McNaught je potpuno izbjegla zamku da ga na kraju zatvori s previše plačljivim i patetičnim scenama. Clayton je pak prototip svih regency junaka u kojem se hladni cinizam izmjenjuje s dječačkom nježnošću, a najviše mi se od svega svidjela njegova nevjerojatna upornost da zadobije Whitneyinu ljubav, kao i sve ono što je bio spreman uraditi za nju.
Knjiga je prilično 'lisnata', ali je i priča puna zaokreta i za jedan ljubavni roman ima relativno kompleksnu radnju, te također obuhvaća nešto duži vremenski period. Opisi su sjajni i McNaught se potrudila oko svake haljine, svake prostorije i svake scene. Mislim da je ona jedna od onih ljudi koji bi pisali odlično bez obzira na žanr u kojem pišu, što bi mogla reći još eventualno i za Susan E. Phillips.

Naravno, tko je čitao post o Kraljevstvu snova ili samu knjigu, vjerojatno se sjeća prezimena Westmoreland koje je nosio glavni junak Royce. Pa ovo je nastavak serijala o istoj obitelji, samo što se, naravno, odvija u potpuno drugom razdoblju, iako je Whitney napisana prva. Nadam se da vas ovo sad nije zbunilo. Pored ove dvije, postoji i treća knjiga o obitelji, a zove se Until You, i radi se o Claytonovom bratu Stephenu koji je sporedan i vrlo šarmantan lik u Whitney, my love. Naravno, napisat ću osvrt i na treću knjigu serijala i držati fige da ih netko kod nas što prije prevede i objavi.

I za sam kraj jedna trivia: McNaughtina djeca iz prvog braka se zovu Whitney i Clay, što mi je slatko na jedan bizaran (da ne kažem nastran) način.

42 komentara:

  1. Slazem se u gotovo svemu sto si rekla, ukljucivo da ti je to omiljeni ljubic svih vremena. I meni je, sad kad sam ga procitala. Vojvoda se, doduse u dva-tri navrata pokazao kao uskogrudni primitivac, ali oprostit cemo mu. Zenski lik je stvarno savrsen, i to je jedna od stvari koja me doista impresionira kod JMN. Zenski likovi su pametni, iskreni, hrabri i ne preseravaju se. Fantastican roman.

    OdgovoriIzbriši
  2. Vojvoda je definitivno imao svoje mane, ali i glavna junakinja također :) Meni je JmN carica, obožavam njene romane, no nažalost više nijedan nije ispao poput ovoga. Svakako ti preporučujem i ostale njene...

    OdgovoriIzbriši
  3. Well, hvala na preporuci. Nakon sto sam prije dva-tri tjedna nabasala na ovu vasu stranicu, moram priznati da sam bila lagano impresionirana vrlo kvalitetnim osvrtima na raznorazne romane. Do tog dana nisam imala pojma tko je JMN, a onda sam procitavsi Vase misljenje (recenziju) najprije procitala Kraljevstvo snova, pa onda Whitney, pa Until You, pa Double Standards, a naposlijetku Almost Heaven. Whitney, Almost Heaven i Kraljevstvo su mi odlicni, ostali okej, slabiji u usporedbi s navedenima. Sad imam problem, jer sam se navukla na ljubice, a upravo sam podigla s poshte tri knjige mog novog omiljenog pisca Jonathana Troppera. On bi takodjer zasluzio naci se u Vasem opusu recenzija, a kod nas su izasla dva njegova romana: "Sad te ostavljam" i "Kako utjesiti udovca". ...da ne izgubimo iz vida kako neprijatelj razmislja :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Takodjer, toplo preporucam Davida Nichollsa, od kojeg su kod nas, koliko znam, prevedena dva djela: "Glumac na čekanju" i "Jedan dan". Prvi romančić je o komično-tragičnom simpatičnom glumcu u koji u Londonskom kazalištu statira u ulozi smrti, dok sav uspjeh pobire njegov prezgodni kolega, obdaren svime onime što glavnom junaku nekako izmiče. Drugi roman je - ja bih rekla kapitalno djelo, fantastičan roman koji je nažalost nedavno pretvoren u film sa Anne Hathaway. Film će se od prekosutra prikazivati u hrvatskim kinima, i ići ću ga pogledati, ali već sam čitala recenzije pa se ne veselim tom zadatku. Svima onima koji nisu čitali knjigu poručujem onu staru: prvo knjiga, onda neobavezno film.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ispricavam se sto sam prethodnu preporuku objavila ispod onoga sto je trebalo biti komentar na Whitney my love, jer s time nema veze. Oprostite, nisam pazila.

    OdgovoriIzbriši
  6. Nema beda, ovdje su svi komentari dobrodošli bez obzira na Whitney :)

    Prvo, hvala ti na lijepim riječima i pohvalama, uvijek se razveselim kad netko naiđe na blog i ostavi komentar, a pogotovo kad zaista po preporuci pročita knjigu. Baš mi je drago što te je JmN toliko oduševila, jer i mene je svojim pisanjem izbacila iz cipela.
    Troppera i Nichollsa onda pišem za ubuduće, mislim čak da je i ova knjiga Jedan dan izašla u nakladi znanja pa nju možda i najprije pokupim negdje. Hvala još jednom :)

    Leonie

    OdgovoriIzbriši
  7. Je, izasla je. Ima je u Algoritmu u A.Mallu. Moram ovdje reci da je puno bolja u engleskoj, nego u hrvatskoj varijanti. Kao da se nesto "izgubilo u prevodu".

    OdgovoriIzbriši
  8. Baš ću škicnut. A možda te i poslušam i pročitam na engleskom. Ne bi bilo prvi puta da prevoditelji zakažu.

    OdgovoriIzbriši
  9. Cujem da Whitney izlazi uskoro na hrvatskom. :)

    OdgovoriIzbriši
  10. wow, nadam se da je istina, ako je tako: moja je!

    OdgovoriIzbriši
  11. je izašla je.... mozaik knjiga!

    OdgovoriIzbriši
  12. izasla je...ja sam je kupila jucer :)

    OdgovoriIzbriši
  13. Super, naslov je uređen, cure uživajte u knjizi!

    OdgovoriIzbriši
  14. Prekrasna knjiga, nakon što sam je pročitala razmišljam da to uradim ponovo da utvrdim gradivo :)) Dugo nisam pročitala ovako odličnu priču. Isplate se svih 654 stranice

    OdgovoriIzbriši
  15. MOŽETE LI MI REĆI CIJENU KNJIGE-J.McNaught-Whitnej,ljubavi moja...hvala vam..:)..Obožavam povijesne knjige,ljubiće u prvom planu,njene sam čitala dvije,mislim i odlične su mi...zna li netko koliko ih ima prevedenih na hrvatski..

    OdgovoriIzbriši
  16. Evo mene opet..:)...gore sam vas molila da mi kažete za McNaught,a sad ako netko zna gdje bi mogla vidjeti koje su sve knjige prevedene na hrvatski od S.Elizabeth Phillips...čitala sam sve koje imam u svojoj knjižnici pa me zanima ima li ih još..hvala

    OdgovoriIzbriši
  17. Whitney košta oko 150,00 kuna.

    Susan probaj naći na stranici izdavača, a to je Mozaik knjiga.

    OdgovoriIzbriši
  18. Izuzetno mi je drago sto je knjiga prevedena na hrvatski, pa cu juriti da je nekako procitam. Prvi put sam na ovom blogu i jako mi se dopada vasa recenzija,jer je sveobuhvatnija i kvalitetnija od izdavaceve. Hvala!
    P.S. Da li ima neki sajt na kome bi mogla da procitam knjigu?

    OdgovoriIzbriši
  19. Kupila sam knjigu i definitivno se slažem da je ovo najbolji ljubavi roman koji sam pročitala ,a pročitala sam ih puno :)! Velika pohvala vašem blogu, na kojem sam i pročitala preporuku za ovaj roman :) Pozdrav i samo nastavite tako :)

    OdgovoriIzbriši
  20. Whitney je u zadnje vrijeme najbolje potrošenih mojih stopedest kuna.Divni su i ona i Clay.baš su me uzdrmali da mi se stalno po glavi vrte njihovi dijalozi.najviše me dirnula njegova strpljivost, upornost i nježnost.

    OdgovoriIzbriši
  21. Curke, baš mi je drago da vam se sviđa Whitney, meni je još uvijek najdraži ljubić ikad.

    OdgovoriIzbriši
  22. Roman je savršen. Teško ga je ispustiti iz ruku. Je li preveden na hrvatski još koji njezin roman osim Kraljevstva snova i Whitney, ljubavi moja?

    OdgovoriIzbriši
  23. Nikada u životu mi se nije desilo da pročitam istu knjigu dva puta u mjesec dana. Cijelo vrijeme me vuklo da je pročitam još jednom, ali sam to smatrala suludim u tako kratkom vremenu.
    Mogu samo reći da sam ponovno treperila čitajući je.Da li je stvar u knjizi ili sam luda?

    OdgovoriIzbriši
  24. Ja sam bila u istom iskušenju ali sam odustala u nadi da cu pronaci neki jednako dobar roman. No ništa od toga.

    OdgovoriIzbriši
  25. knjigu možeš besplatno pročitati na www scribd com vojislava ćirić

    OdgovoriIzbriši
  26. cure imate još puno dobrih knjiga na tom sajtu preporučila vam bi patricia alge tiho plaće snažno srce,tajna čežnje loretta chase gospodar grijeha brenda joyce tamni plamenovi knjigu whitney,ljubavi moja sam kupila i pročitala u dahu,to je knjiga koja se čita više puta,ja sam je u dva mjeseca pročitala tri puta

    OdgovoriIzbriši
  27. Hvala Ti, znači nisam jedina. Gospodar grijeha-Loretta Chase preporučam, ostale nisam čitala.

    OdgovoriIzbriši
  28. ako budeš čitala ostale knjige molim te napiši mi svoje dojmove o tim knjigama

    OdgovoriIzbriši
  29. Pročitala sam Rajska vatra-Brenda Joyce i Tiho plače snažno srce-Patrizia Alge.Sama po sebi nameće mi se usporedba s Whitney(koja je by the way stgla u riječku gradsku knjižnicu)i još nema pobjede.Blizu je Tiho plače,mada ima malo iritantnih dijelova(vuk i pudlica)dok Rajska vatra iako ne možeš ispustiti iz ruku ima nešto"too much"(previše opisa sexa,ljubavnica u Mexicu)nedostaje profinjenosti radnje kao kod Whiteny(usprkos Clay-evog ludovanja)

    OdgovoriIzbriši
  30. Svaka spisateljica ljubića ima nešto što mi volimo,zato ih i čitamo a ukusi su različiti.Da li si čitala nešto od dijane palmer,sve su nevine i čekaju princa da im pokaže što je prava lubav.Julia Garwood meni dobro piše Tajna,Nevjesta,Trofej,Čast ali za mene je Judith Mcnaught CARICA.U njezinim ljubićima ja uživam samo mi je žao što ih nema više prevedenih.

    OdgovoriIzbriši
  31. Nisam čitala Palmer.Sviđa mi se Tajna od Garwood.Ostale nisam čitala. Volim humor u dijalozima i zaljubljene muškarce.

    OdgovoriIzbriši
  32. drage moje...procitala sve objavljene knjige BRENDE JOYCE. Preporucavam vam da procitate njenu knjigu VATRENA OLUJA. Inace to je serijal o obitelji BRAGG.

    OdgovoriIzbriši
  33. :) Sve knjige sam odavno procitala.
    I zaista su super.

    Moram vam pozavideti na tim knjigama,koje mozete drzati u rukama.Posto u Srbiji tih knjiga nema,tj nisu objavljene.
    Sve sam ih procitala preko Scribd-a...

    DESET STVARI KOJE VOLIM KOD TEBE - Julia Quinn takodje preporucujem,ali velika steta sto je samo taj roman od ove spisateljice preveden
    Kao i Meri Balog -Pomalo Opasno

    I tako bi jos pricala o ovim romanima :)) No i ovo je vec preveliki komentar.
    Pozz svima ;)

    OdgovoriIzbriši
  34. Whitney i Clayton su podjednako predivni. Clay malo više jer je stariji i iskusniji, blag i nježan, strastven, samouvjeren, uporan, lud i zaljubljen. Whitney je prekrasna, očaravajuća divljakuša puna duha. Obožavam ih oboje.Mogla bih čitati ovaj roman iznova i iznova.Puno puno hvala na preporuci.

    OdgovoriIzbriši
  35. Upravo procitala Whitney,ljubavi moja!Odusevljena sam!Glavni junaci su izvrsno prikazani,realni,promjenjivi...Clayton je neodoljiv,cas hladan,cas njezan(djecak-muskarac)...a Whitney,mislim da se sve u njoj mozemo pomalo pronaci(prvo nestasna djevojcica,zatim drska mlada zena i buntovnica...sve smo to prozivjelee!)

    OdgovoriIzbriši
  36. također i ja spadam u one šta bi ovu knjigu mogli uvijek ponovno pročitati, zbog svega priče, likova, dijaloga.... definitivno spada među knjige koje je isplatilo kupiti iako moram priznati da sam se malo razočarala u Kraljevstvo snova...

    OdgovoriIzbriši
  37. Knjiga je od boljih ljubavnih romana koje sam pročitala,fascinirala me.Meni je Kraljevstvo snova za mrvicu bilo bolje.Obožavam stil pisanja Judith McNaught,šteta što nema više prevedenih knjiga od nje.

    OdgovoriIzbriši
  38. Ovu knjigu sam prvo pročitala na engleskom pa ponovila na hrvatskom još dva puta. Ista priča je i sa Gospodarom grijeha od Lorrete Chace. Kako kažeš: izbace me iz cipela - i to svaki put. Moja preporuka (samo na engleskom za sada) je Diana Gabaldon - njena hit knjiga Outlander je izvrsna.

    OdgovoriIzbriši
  39. Ne znam što je to sa mnom s obzirom na toliko pozitivnih kritika, ali knjiga mi se uopće nije svidjela, kao ni Kraljevstvo snova, za koje sam se tek kasnije sjetila kako se zove, i uopće skužila da se radi o istoj spisateljici. Prije toga sam pročitala Gospodara grijeha, Đavolju nevjestu i Rajsku vatru, i predivnu Cvijeće u oluji. Osim ove zadnje, koju sam odlučila kupiti kako bih je imala kući u papirnatom izdanju - eto koliko me, na vlastito iznenađenje osvojila - niti jedna od navedenih mi se nije svidjela. S obzirom na dobre kritike, mislila sam da će s Withney biti drugačije, ali nije bilo. Izgleda da nisam tip koji se "pali" na arogantne dominantne Christian Gray likove, dapače, idu mi na živce toliko da mi i sama junakinja ide na živce, kad skoro u svakoj ovakvoj knjizi, bez obzira na pisca, krene plamsati vatrometima strasti i žmarcima na leđima kad je dotakne muškarac koji ju je maloprije pljusnuo/poniol se prema njoj kao imovini, i išta u tom stilu. Jednostavno ne mogu shvatiti profil žena iz izgleda većine ljubavnih romana, koje se odreda pale na aroganciju, ponižavanje i bahatost, i još pritom "ne znaju što ih je snašlo". Hajde da možda pisac to kasnije pretvori u preokret gdje će junakinja na svoj način junaka "naučiti pameti", ali ne, ili ne očito kako sam ja htjela; uglavnom se to pretvori u "naljuti se ona na njega, pa on na nju, pa onda se pomire pa opet ona na njega, pa opet on na nju." I sve to popraćeno pokojom do bola iskarikiranom ljubomornom kvočkom sa strane i stranicama opisa seksa kod kojih se ne mogu oteti dojmu da se ove autorice jednostavno uzbuđuju pišući vječito o razdjevičenjima u kojima mladenka dršće od straha i biva svladana moćnim ali nježnim muškarcem. Koliko se meni čini, ponekad se ne mora napisati baš svaki detalj, jer je ponekad puuuuno upečatljivije ostaviti točno odrešđeni dio mašti čitatelja a ostaviti tek naznaku smijera u kojem bi radnja išla. Na momente, a posebno u Withney, ti seksualni djelovi ne da mi nisu intrigantni, oni su mi gotovo ljigavi, jer stvarno imam osjećaj da je autorica do besvjesti zapravo tu razvlačila svoje (polu) seksualne fantazije. Jedina koja to zadržava u okvirima priče, bez patetike i fetišizma, i s lijepim, istinski nježnim stilom, je Laura Kinsale. Voljela bih da se snimi film po Cvijeću u oluji. Sve ostale, uključujući Withney, potpisuju vječiti stereotip o ženama i njihovim maštarijama u kojem ja ne želim sudjelovati, niti mu se mogu prepustiti, a koji je prepun nerealne patetike, što seksualne što emocionalne. Radnja mi također izgleda kao bespotrebno rastezanje i mrcvarenje jedne matrice, kao da je spisateljica toliko bila zaljubljena u svoje likove da je zaboravila kad treba stati i pustiti ih na miru da konačno žive svoj život. Ili su to samo meni epizode poslije tog vječitog obrasca udaje djevice za nekoć razvratnog bogatog moćnika, koje ukjlučuju bračne svađe, totalno suvišne i ni na koji način ne obogaćuju radnju. Ubuduće zaobilazim J. Mcnaught, jednostavno to nije za mene. Ali od srca preporučam Cvijeće u oluji, kod koje mi čak ni taj element "djevica & moćni bogati razvratnik" nije zasmetao (toliko), jer je iskorišten na dobar način. Žao mi je ako sam nekoga uvrijedila napisanim, ali jednostavno sam morala to izbaciti iz sebe, najiskrenije što mogu.

    OdgovoriIzbriši