ponedjeljak, 30. rujna 2013.

Elizabeth Miles: Furija


Brzo i grubo: iznenađujuće dobar young adult roman isprepliće tipičnu srednjoškolsku dramu s elementima horora.

Furija je jedna od knjiga koju sam (naknadno) ugrabila na sve po deset kuna sniženju u Tisak media centru (između ostalog, tamo je bila još hrpa knjiga koju sam htjela pokupiti, ali nisam uspjela jer sam sa sobom već nosala četiri druge knjige iz neke sasvim druge priče). Zapravo, ni sama ne znam zašto sam osim Sansoma i Martina uzela u uži izbor baš ovu knjigu, jer kad je izašla pred sad već dosta vremena nije mi djelovala nimalo privlačno. Djelovala mi je kao spoj serije  Pretty Little Liars i Mean Girls te nasumično izabranog antičkog motiva Furija/Erinija - tu je bio blurb koji je najavio glavnu junakinju romana u nimalo laskavom svjetlu: Emily Winters je zaljubljena u dečka svoje najbolje prijateljice, a tu je i megapopularni nogometaš Chase Singer koji se kaje oko nekakve strašne stvari koju je potajno uradio u prošlosti. Oh, oh, još jedna srednjoškolska drama s ljubomornim frendicama, strašnim tajnama u zapećku i drugim glupostima o kojima smo svi već čitali milijun puta. Drago mi je izvijestiti vas da Furije uopće nisu takav roman. Elizabeth Miles, možda nije 'poeta' poput M. Stiefvater ili L. Oliver pa da o ljubavi i krajolicima ispisuje pasuse i pasuse, ali zato napiše sve ono što treba. Stil joj ne bih nazvala minimalističkim, niti je takav potreban da bi young adult roman bio dobar, daleko od toga, već prije kao pitak i sažet. Bez puno prenemaganje i nostalgije dočarava izmišljeni gradić Ascension u državi Maine i društveni poredak u srednjoj školi: Gabby i Emily su najbolje prijateljice i najpopularnije cure u školi, a to im dolazi sasvim prirodno. I dok je Gabby vrckava plavuša puna šašavih ideja, Emily je nešto smireniji i promišljeniji tip, pomalo opsjednut potragom za ljubavlju kakva se dogodila njenim roditeljima. Nažalost, njeno zanimanje privlači Zach, dečko njene prijateljice Gabby, koji joj zapravo i daje povoda za takve ideje. Zachova pak najboljeg prijatelja Chasea mori nešto sasvim drugo: kako uspješno ostati popularnim i natjerati ljude da zaborave kako dolazi iz najsiromašnijeg dijela grada. U noći jednog naizgled sasvim bezazlenog tuluma saznaje se kako se ugnjetavana djevojka iz škole, Sasha, pokušala ubiti, a odjednom se pojavljuju i tri nadprirodno lijepe djevojke od kojih se jedna prilično zagrijala za Chasea. 

Iako mi je Emilyina priča bila zanimljiva i ok, moram priznati da mi je Chaseova polovica bila puno bolje pogođena. Možda je i do toga što je bila i mnogo više tragična i bliža stvarnome životu. Obožavala sam ulaske u njegovu glavu i navijala cijelo vrijeme da on i Emily završe skupa (je li se to dogodilo otkrit ćete sami). Svidjelo mi se i to što je Emily već pri samom kraju postavila neka očigledna pitanja (kao, npr. zašto Furije progone srednjoškolce dok je u isto vrijeme svijet krcat puno većih gadova) što mi pokazuje kako je autorica itekako svjesna da postoji jedna doza realnosti i zdravorazumske logike koja mora funkcionirati da bi priča bila dobra, pa svakako očekujem u nastavcima da se odgovori, između ostalog, i na to pitanje. Koliko vidim, nastavak je već objavljen pod naslovom Envy i priča izgleda obećavajuće (nova djevojka dolazi u grad, a pojavljuju se i neki stari, sporedni likovi, itd.). U svakom slučaju, Furija je po mom mišljenju jedan od najboljih YA romana koje je objavilo znanje, a osim toga je i odlično zimsko štivo sa svojim snježnim, maineskim ugođajem.


četvrtak, 26. rujna 2013.

Stephanie Laurens: Đavolja nevjesta


Brzo i grubo: još jedan regency ljubić u nizu s tvrdoglavim vojvodom i još tvrdoglavijom odabranicom srca njegova.

Honoria Prudence je djevojka koja radi kao završna guvernanta za bogate obitelji čije kćeri očekuje izlazak u visoko društvo. I sama potječe iz jedne takve, no zbog kompliciranih obiteljskih odnosa radije se odlučila na život neovisan o bilo kome ili o bilo čijem mišljenju. Njezin je plan u dogledno vrijeme putovati po Africi i prešetavati se ispod velikih, egipatskih piramida, no ljudi planiraju, a sudbina se smije. Naime, na njezinom će se putu odjednom naći sva sila problema: naići će na ustrijeljenog, umirućeg mladića i njegova bratića Sylvestra s kojima će biti prisiljena provesti olujnu noć u lugarevoj kolibi. S obzirom da je situacija kompromitirajuća po njezinu čast, Sylvester će joj ponuditi svoju ruku – a riječ je o bračnoj ponudi jednoga vojvode. Sylvester Cynster, vojvoda od St. Ivesa, poznatiji pod nadimkom Đavo, u lijepoj i snalažljivoj Honoriji je smjesta prepoznao materijal za ženu, no jedini je problem što je ona odlučna u tome da se nikada ne uda. Drugi se problem nadvio nad oboma, naime i jedno i drugo žele otkriti ubojicu Sylvestrova bratića Tollya što će, s obzirom na tragove, biti dugotrajan i spor proces. Tu je i velika i šarolika obitelj Cynster: Đavolov mlađi brat Richard (nadimak Skandal), te bratići Spencer (Tašti), Harry (Demon), Rupert (Gabrijel) i Alasdair (Lucifer).

Jedna od prvih stvari koju pročitate kad otvorite Đavolju nevjestu je upravo obiteljsko stablo obitelji Cynster oko čije se važnosti, moći i ugleda zapravo i vrti cijeli ovaj roman, ako izuzmemo romansu u prvom planu. Moram priznati da sam bila skeptična oko cijele te Cynster histerije kroz knjigu, naime, svako toliko je naglašeno kako je ta obitelj neuništiva, kako su njihove supruge hrabre i ponosne te iskovane od nekog posebnog materijala za razliku od običnih smrtnica, kako su svi Cynsteri zgodni, arogantni, dominatni, pametni i jaki te jednostavno savršeni u svakom pogledu. Problem je naime u tome što Stephanie Laurens to stalno piše poput nekakve djetinjaste, nezrele mantre, umjesto da ponekad dozvoli da se samo pokaže. Šlag na torti su (mi) bili i nadimci muških članova obitelji: đavo, pa k tome i Lucifer, te jedan demon, zatim jedan anđeoski Gabrijel (valjda malo za promjenu), jedan smrtni grijeh i jedan skandal koji je uz Đavola jedini objašnjen u knjizi. Valjda ćemo za druge nadimke jednostavno morati pročitati i ostale knjige iz Cynster serijala. 


No žuganje na stranu, Đavolja nevjesta nije loš roman. Nije ni nešto posebno dobar, ali moglo bi se reći da je ok za ubiti vrijeme ili ako jednostavno uživate u regency ljubićima. Što se tiče misterije oko Tollyeva ubojstva, mislim da su svi nakon par prvih poglavlja shvatili tko je ubojica te je po meni taj dio priče bio gotovo pa potpuno suvišan, osim što je služio kao neki katalizator u odnosu Honorie i Đavola - naime, u svakom drugom povijesnom ljubiću neki faktor izvanjske opasnosti natjera junaka i junakinju da napokon shvate kako se i koliko zapravo vole, i nemam ništa protiv toga, ali ne bi bilo zgorega da te izvanjske opasnosti ne budu baš toliko plitke i prozirne. Upravo su ti konstantni klišeji nešto od čega pati ovaj roman: junakinja koja je navodno (i jako kratko) neovisna i samostalna, pretjerano dominantan i samouvjeren vojvoda, obitelj i prezime koji život znače, iskarikiran negativac ... uglavnom ništa novo i ništa osobito vrijedno hvaljenja. Ono, pak, čime ovaj roman obiluje su dosta dugačke senzualne scene koje opet vrve klišejima, vatrometima, ekstazama, vizijama zvijezda i drugim zapaljivim sredstvima. Iako vidim kako većina čitatelja na goodreadsu hvale Stephanie Laurens i njeno pisanje, mene ni tu nije baš usrećila – većinu sam teksta gotovo pa preskakala. Bilo je tu puno prepovršnih opisa nebitnih ni za radnju ni za atmosferu i koji su me prilično zamarali i slabo zanimali.  Doduše, s obzirom na broj goodreads pohvala, ostavljam mogućnost da je to ipak do moga ukusa ili trenutnog raspoloženja, a ne autoričine vještine. S druge strane, prilično sam znatiželjna što će se i kako zaplesti drugim Cynsterima tako da se može reći da je Laurens ipak uradila svoj posao. 


srijeda, 11. rujna 2013.

Knjigokupnja - sve po deset kuna

Eh, svanuo je i taj dan kojeg čekam već jako dugo: znanje je odlučilo gotovo sve svoje naslove (od 1. do 183. broja) sniziti na cijenu od 10,00 kuna - hvalevrijedan potez koji mi je omogućio da neke od željenih naslova napokon kupim nakon podosta nećkanja i razmišljanja koliko mi zaista trebaju. Iskreno, iako ovaj post nije zamišljen kao kritika znanja ili razglabanja o (ičijoj) platežnoj moći, uvijek mi se činilo kako je prvotna cijena knjiga od 20,00 kn bila i najprikladnija: knjige su izdane u malom formatu i mekanom uvezu te kod većine najčešće ne prežive ni dva čitanja. Stoga, kad su poskupile za deset kuna i ja sam počela kupovati manje knjiga, jer realno za istih ste 60,00 kn prije mogli kupiti tri naslova, a sada 'samo' dva. Bez da ulazim u to da li je ta cijena (nekome) previsoka ili ipak smiješno malena, mogu samo reći da sam se nadala ovakvoj jednoj akciji raščišćavanja starih naslova kojom bih popunila svoju prilično krnjavu KDS kolekciju. Evo što sam (zasad) pronašla:

1. Stephanie Laurens: Đavolja nevjesta 











2. Tom Franklin: Mrtve djevojke iz Mississippija 











3. J. R. Ward: Pohlepa











4. Lauren Kate: Žudnja











5. Cynthia Hand: Sjena anđela











6. Philippa Gregory: Časni trgovci











7. Antti Tuomainen: Iscjelitelj











8. Liza Klaussmann: Tigrovi za crvena vremena












Kao što vidite, ugrabila sam priliku da 'dovršim' trilogiju Lauren Kate i pokupim nastavak Krila anđela Cynthie Hand. Pošto jako volim J.R Ward i njene nabrijane vampire, odlučila sam dati šansu i njenim palim anđelima, a malo Philippe Gregory nikad nije naodmet. Ipak, najviše se veselim Iscjelitelju, Mrtvim djevojkama i Tigrovima za crvena vremena jer sam s ovom neslužbenom jeseni i kišom užasno raspoložena za krimiće, misterije i slična 'mračnija' štiva. Usput budi rečeno, većinu sam knjiga pronašla u Konzumu, iako su i na kioscima Tiska manje-više isti naslovi bili u ponudi. Što mislite o mom izboru i jeste li već pročitali neke od ovih naslova? Jeste li pronašli nešto za sebe na ovoj akciji?