Brzo i grubo: fan-fiction baziran na priči iz Sumraka
– samo papreniji.
Oh da, Fifty
Shades of Gray je neka vrsta Sumraka za odrasle, pogotovo one odrasle
koji preferiraju malo 'pomaknutije' stvari. Ako vam joj uvijek nije jasno o čemu
pričam, bit će uskoro. Naime, zamislite da je Bella, umjesto učenice u novom mjestu, samozatajna apsolventica
koja igrom slučaja mora odraditi intervju s mladim poduzetnikom koji je u
svojoj dvadeset i sedmoj godini nenormalno uspješan i bogat. I naravno, lijep
poput Apolona. Također, zamislite da je taj poduzetnik Edward Cullen i da se sada zove Christian Grey. I da nije vampir, već ljubitelj BDSM-a.
No počnimo od
početka. Za knjigu sam prvi put čula na blogu Ja čitam, a ti? i
odlučila je pročitati jer se ne događa baš svaki dan da fikcija nekoga od
fanova postane svjetski poznat bestseller.
A i zato jer sam i sama obožavateljica Sumrak sage i živo me zanimalo kako
bi ovakva jedna priča mogla izgledati, a da prati događanje iz originalne
knjige. I tako je i zato znatiželja ubila mačku, a mačka sam, naravno, ja.
Gotovo mi se ništa
nije svidjelo vezano za ovu knjigu, osim njene naslovnice. Trebalo mi je više
od mjesec dana da je pročitam što, kao i uvijek, govori dovoljno za sebe.
Glavna junakinja, Anastasia Steel,
je poražavajuće plitak i iritantan lik. Ako je netko imao problema s Bellom
Swanom jer je pasivna, nezanimljiva i tako dalje, vjerojatno bi eksplodirao od
frustracije uz Anastasiu. Njena bolja polovica tj. Christian Grey je napisan
još gore. Prvo mi je bilo posve neuvjerljivo da netko od samo dvadeset i sedam
godina upravlja poslovnim carstvom koje je stvorio sam samcat. Onda me je smetala
i njegova prošlost: Christiana je u svijet 'boli i užitka' kao tinejdžera uvela
majčina prijateljica i vršnjakinja o kojoj u ovom prvo dijelu nismo doznali
puno više. I tu se posve slažem s Anastasiom koja misli kako se tu zapravo radi
o zlostavljanju maloljetnika/djece što cijelu priču s Christianom odvodi u
jedan ozbiljni i mračan pravac za kojeg nisam sigurna da je baš prikladno
prezentiran na ovaj način. U svakom slučaju, većina se čitateljica ne slaže sa
mnom, i misle da je Christian Grey jedan od najhot muški likova ikad – dok sam
ga ja doživjela kao veoma istraumatiziranog, bolesno nesigurnog i da, iskarikiranog
do bola. Ne znam da bih baš mogla ozbiljno shvatiti njegove zapovjedne tonove i
cijelu tu priču s dominantnim poslovnjakom kojeg (nenamjerno) zamišljam kao
Roberta Patinnsona.
Osim glupavih i
neuvjerljivih likova, radnje gotovo da i nema i ona zaista ne prati tok Sumraka,
tako da, ako ste očekivali poput mene, da ćete pročitati staru priču na novi
način – e pa ipak nećete. Sve se svodi uglavnom na opisivanje Christianovih i
Anastasijinih krevetnih akrobacija, što je isto odrađeno urnebesno loše. Da ne
spominjem da me na par mjesta autorica i šokirala, i to ne na dobar način. Sve
u svemu, ne znam da li ću čitati nastavke Fifty Shadesa jer mi je i ovaj jedan
roman bio i više nego dovoljan, a na polici me čeka i novi Sansom kojeg jedva čekam početi čitati.