ponedjeljak, 28. svibnja 2012.

E. L. James: Pedeset nijansi sive




Brzo i grubo: fan-fiction baziran na priči iz Sumraka – samo papreniji.

Oh da, Fifty Shades of Gray je neka vrsta Sumraka za odrasle, pogotovo one odrasle koji preferiraju malo 'pomaknutije' stvari. Ako vam joj uvijek nije jasno o čemu pričam, bit će uskoro. Naime, zamislite da je Bella, umjesto učenice u novom mjestu, samozatajna apsolventica koja igrom slučaja mora odraditi intervju s mladim poduzetnikom koji je u svojoj dvadeset i sedmoj godini nenormalno uspješan i bogat. I naravno, lijep poput Apolona. Također, zamislite da je taj poduzetnik Edward Cullen i da se sada zove Christian Grey. I da nije vampir, već ljubitelj BDSM-a.
No počnimo od početka. Za knjigu sam prvi put čula na blogu Ja čitam, a ti? i odlučila je pročitati jer se ne događa baš svaki dan da fikcija nekoga od fanova postane svjetski poznat bestseller. A i zato jer sam i sama obožavateljica Sumrak sage i živo me zanimalo kako bi ovakva jedna priča mogla izgledati, a da prati događanje iz originalne knjige. I tako je i zato znatiželja ubila mačku, a mačka sam, naravno, ja.
Gotovo mi se ništa nije svidjelo vezano za ovu knjigu, osim njene naslovnice. Trebalo mi je više od mjesec dana da je pročitam što, kao i uvijek, govori dovoljno za sebe. Glavna junakinja, Anastasia Steel, je poražavajuće plitak i iritantan lik. Ako je netko imao problema s Bellom Swanom jer je pasivna, nezanimljiva i tako dalje, vjerojatno bi eksplodirao od frustracije uz Anastasiu. Njena bolja polovica tj. Christian Grey je napisan još gore. Prvo mi je bilo posve neuvjerljivo da netko od samo dvadeset i sedam godina upravlja poslovnim carstvom koje je stvorio sam samcat. Onda me je smetala i njegova prošlost: Christiana je u svijet 'boli i užitka' kao tinejdžera uvela majčina prijateljica i vršnjakinja o kojoj u ovom prvo dijelu nismo doznali puno više. I tu se posve slažem s Anastasiom koja misli kako se tu zapravo radi o zlostavljanju maloljetnika/djece što cijelu priču s Christianom odvodi u jedan ozbiljni i mračan pravac za kojeg nisam sigurna da je baš prikladno prezentiran na ovaj način. U svakom slučaju, većina se čitateljica ne slaže sa mnom, i misle da je Christian Grey jedan od najhot muški likova ikad – dok sam ga ja doživjela kao veoma istraumatiziranog, bolesno nesigurnog i da, iskarikiranog do bola. Ne znam da bih baš mogla ozbiljno shvatiti njegove zapovjedne tonove i cijelu tu priču s dominantnim poslovnjakom kojeg (nenamjerno) zamišljam kao Roberta Patinnsona.
Osim glupavih i neuvjerljivih likova, radnje gotovo da i nema i ona zaista ne prati tok Sumraka, tako da, ako ste očekivali poput mene, da ćete pročitati staru priču na novi način – e pa ipak nećete. Sve se svodi uglavnom na opisivanje Christianovih i Anastasijinih krevetnih akrobacija, što je isto odrađeno urnebesno loše. Da ne spominjem da me na par mjesta autorica i šokirala, i to ne na dobar način. Sve u svemu, ne znam da li ću čitati nastavke Fifty Shadesa jer mi je i ovaj jedan roman bio i više nego dovoljan, a na polici me čeka i novi Sansom kojeg jedva čekam početi čitati.  


utorak, 22. svibnja 2012.

Nora Roberts: Slatka osveta

 
Brzo i grubo: lako probabljiva priča o osveti, ljubavi i nadi kojoj ne manjka ni humora ni akcije.

Kada sam uzimala ovu knjigu u knjižnici, nakon pomalo mračne priče "U sebi", čitalo mi se nešto potpuno bezbrižno i apsolutno lagano, a roman je sa svojom jarko ljubičastom šljokičavom naslovnicom i apsolutno glupim fontom na istoj obećavao upravo to. Za mene nema ništa više opuštajuće od čitanja o "mukama" bogatih i slavnih te ljubavnom prenemaganju. Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen!
Ipak, uskoro se pokazuje da sam bila potpuno u krivu; priča je napeta, zanimljiva i s dobro dočaranim detaljima, a čini i super ideju za film koji bih svakako gledala da izađe.

Radnja se vrti oko djevojčice Adrianne koja odrasta u haremu u Jaquiru, bliskoistočnoj zemlji u kojoj vlada njezin otac. Njena majka Phoebe Spring je velika bivša hollywoodska zvijezda koja se zaslijepljena mladošću i ljubavi udala u Jaquir i odustala od karijere, a nakon rođenja Adrianne, svoje jedine kćeri, je ostala jalova i time na kraljevsku kuću navukla veliku sramotu i bijes. Kralj Abdu redovno terorizira i siluje Phoebe pa ona prvom mogućom prilikom bježi iz Jaquira i odnosi Adrianne sa sobom u Sjedinjene Države. Tamo započinju novi život koji ipak stiže malo prekasno za Phoebe koja je već obolila od manične depresije te se muči s ovisnošću o tabletama. Adrianne odrasta i gleda kako joj majka propada iz dana u dan te joj obećaje da će im vratiti ponos i čast osvetom, ukrast će svome ocu najvrijednije što posjeduje, slavnu ogrlicu neprocjenjive vrijednosti zvanu Sunce i Mjesec.

Sama preobrazba Adrianne iz mirne, pokorne djevojčice u vrhunskog lopova (znanog samo kao Sjenka) za kojim traga čak i Interpol je dovoljno uzbudljiva sama po sebi - no kada u priču uđe još jedan, šarmantan i beskrajno naočit, imenom Philip Chamberlain, stvari postaju vruće.
Nora doista lijepo barata humorom i dosjetkama, a za svaku pohvalu je i uvjerljivost radnje koja ne ostavlja nikakva pitanja neodgovorenima. Meni su se posebno svidjeli opisi harema sa svojim živim bojama i jakim mirisima te upečatljivi likovi žena koje su osuđene na život u njemu. Scena kada Adrianne prvi put ugleda New York sa svojim prometom, ženama u poslovnim kostimima koje slobodno razgovaraju s muškarcima posebno je pamtljiva. Smatram da bi potencijalni film bio beskrajno zabavan s obzirom na duhovite dijaloge i kriminalne pohode glavnih likova. Možda jednog dana...
Odnos između Adrianne i Philipa je jedan od onih puno puta viđenih 'mrzim te, mrzim te, ah, ipak te volim' sistema, ali unatoč tome nije iritantan.
Sve u svemu, ako smatrate da bi ovo bio vaš cup of tea, definitivno preporučujem.



utorak, 15. svibnja 2012.

Bratstvo crnog bodeža: Rob strasti



Brzo i grubo: najbolja knjiga serijala.

To definitivno sumira sve što se ima za reći o Zsadistovoj knjizi. S druge strane, već danima odgađam napisati ovaj osvrt jer sam cjelovitu knjigu pročitala na engleskom i sad me muči jedan problem: ne znam gdje hrvatsko izdanja točno završava. No to je ionako manje bitno kada treba preporučiti i nahvaliti dobru knjigu. U svakom slučaju, Zsadistova je priča, u usporedbi s ostalima, obrađena nešto temeljitije i s puno više brige – što ne treba ni čuditi ako od prije znamo da je Zsadist autoričin omiljeni brat. Tako je i uvod u njegovu i Bellinu priču dan dobrano u prethodnoj knjizi: Belli se sviđa zbrčkani Zsadist, a ona se sviđa njegovom bratu. Zsadistu se također vrlo vjerojatno sviđa Bella, ali poslovično ne dozvoljava pristup nikome u svoju blizinu. Da pokrene stvari, J. R. Ward će se poslužiti svojim starim trikom: djevom u nevolji. Tako će Bella pasti kao žrtva degradske otmice tj. u ruke psihotičnom gospodinu O. I iako je trik star i već iskorišten u serijalu, svidio mi se zaokret kojeg je Ward ovaj put dala cijeloj toj priči s otmicom. Naime, gospodin O. je zasad prvi od degrada čija je osobnost i povijest iole zanimljiva za čitanje. Kao i uvijek, radi se o kriminalcu koji je odbacio normalan život da bi služio Omegi ostatak vječnosti, ali O., iako lišen duše i sposobnosti da voli, se još uvijek sjeća svoje destruktivne i opsesivne veze s bivšom djevojkom kojoj Bella fizički sliči. I tu počinje i nova opsesija, ali ovoga puta Bellom što će njoj bar donekle jamčiti zaštitu od ostatka degradskog društva. Makar ne i od samoga gospodina O.

Kad to stavimo na stranu, većina se romana ipak radi o ljubavnoj priči između Zsadista i Belle. Čini mi se da od svih romana ima najmanje poglavlja koji prate druge događaje i likove, i moram priznati da mi se to svidjelo. Zbilja me u nekim trenucima nije uopće zanimalo što radi i kako se osjeća npr. John Matthew. Sama romansa je pak jedna od najmračnijih i najčudnijih koje sam ikad čitala. I ujedno i jedna od najboljih. Naravno, kada u računicu stavite Zsadista da ama baš ništa nije konvencionalno ni dosadno. A da bi zbilja upoznali njegov lik, doznat ćemo i cijelu njegovu priču i što je najvažnije od svega, bolje proniknuti u njegov odnos s Phuryem. Istinabog, dotični me u ovoj knjizi prilično živcirao (zbog svoje sklonosti Belli), ali je s vremenom postao moj drugi po redu omiljeni lik iz serijala, ali o tome više kad dođe vrijeme za Phurya i njegovu knjigu. Koju sam, usput budi napomenuto, također već pročitala.  
U svakom slučaju, mislim da je većina čitateljica ovaj roman nestrpljivo čekala već dugo i da je moja preporuka pomalo i suvišna, ali – od viška glava ne boli. I btw, ako je netko već pročitao knjigu do kraja slobodno me u komentarima obavijestite na kojem se mjestu radnja prekida. I naznačite da je spoiler da ne bismo naljutili nekoga...


utorak, 8. svibnja 2012.

Stephenie Meyer: U sebi


Brzo i grubo: Dobro osmišljena i napeta SF priča s Meyeričinim neizostavnim ljubavnim trokutom.

Bez obzira da li ste opsjednuti slavnim Sumrakom ili okrećete očima i želucem na sam spomen sage, U sebi je roman osjetno drukčije atmosfere i kvalitete.
Za početak, fokus nije stavljen na apsolutno predivnog tipa i ljubavnu priču, iako je to veliki i važni dio ovog romana, već na kompleksne međuljudske pa čak i međuplanetarne odnose te složenost ljudskog postojanja. Meyer pokazuje neku novu dimenziju sebe što je ispalo super potezom jer (gledamo li po internet feedback-u) U sebi je kod dosta ljudi izliječilo "meyerofobiu" izazvanu Sumrakom i stvorilo autoričinu novu publiku.

Stephenie nam ovoga puta nudi dva glavna lika i to u istome tijelu. Melanie Stryder živjela je i odrastala najnormalnijim ljudskim životom dok se nije dogodila neočekivana izvanzemaljska invazija bića imenom duše, crvolikim srebrenim stvorovima sposobnim da preživljavaju zaposjedanjem tijela domaćina i brisanjem njegova uma. To je proces koji omogućava ovim svemirskim parazitima da žive vječno tj. dok god se mogu prebaciti u novo zdravo tijelo.
Duša zvana Lutalica dobija Melanie kao svog domaćina i ubrzo shvaća da nije sama u svojoj vlastitoj glavi. Melanina svjesnost i ljubav prema bratu Jamieu i fatalnom Jaredu brzo jača i preuzima Lutalicu što je otponac koji šalje radnju ovog romana na sasvim novu i zanimljivu razinu. Melanie/Lutalica nailaze na tajni ljudski pokret otpora predvođen ludim ujakom Jebom i smješten duboko ispod zemlje u vrućim tunelima i špiljama vulkanskog porijekla gdje tiho ali uporno sija nada za opstanak ljudske rase
Djelo koje je izmaštala Meyer postavlja puno pitanja i na sva se mogu naći odgovori i objašnjenja, nema rupa u priči i besmislenih događaja koji su tu tek toliko da pokreću priču. Emocije su dobro dočarane, a ne izklišejizirane kako se znalo događati u Sumraku, te samim time i zanimljivije zbog Melanie/Wanda (nadimak od Wanderer - Lutalica) situacije, dva uma i dva duha toliko duboko i neshvatljivo povezana da i sami nećete znati za koga "navijate" u ovoj priči. Tu je, naravno, i Meyerin trademark u obliku ljubavnog trokuta, no njega vam neću spoilati jer je ključan za ishod cijele priče.
 Po meni, knjiga sadrži sve potrebne elemente koji će vas držati prikovanim do zadnje stranice: ljubavne zavrzlame, napetost i opasnost života u trajnoj tajnosti i bijegu, dirljiva i duboka humanost situacija zbog kojih će vam poteći suze, složenost i dubina prikazanih emocija te iznad svega originalnost.
Stoga, ako tražite laganu ali ipak intenzivnu priču koju ćete dugo pamtiti, The Host je knjiga za vas.

Film ćete moći gledati od 29.3.2013.