Brzo i grubo: nepovjerljivom
golmanu Chinooksa će za oko zapeti djevojka za koju je i sam siguran da je
bolje zaobići.
Da, službeno sam se
navučena na hokej romanse Rachel Gibson
i čitam ih na engleskom jer ne mogu dočekati prijevode za koje čak mislim da neće svi ni biti izdani kod nas.
Možda mi je to dobra prilika da budem malo informativna i postam redoslijed Chinooks
serijala onako kako ga je autorica pisala. Pa dakle evo:
- Simply Irresistible
- See Jane Score (baš bih voljela da vidim kako će ovo prevesti)
- The Trouble with Valentine's Day
- True Love and Other Disasters – Prava ljubav i druge katastrofe
- Nothing But Trouble – Samo nevolje
- Any man of mine
Ja sam ih nekako
birala po privlačnosti blurba pa su tako Simply Irresistible i Valentine's
Day izvisili kao zadnje opcije. No da se bacim na osvrt: See
Jane Score je veoma dobar ljubić koji kvalitetom ne odskače od ostalih
Gibsoničinih romana, ali je isto imao svoje 'trenutke'. Ovdje je uvod u priču
svoje junaka dan nešto opširnije: Jane
Alcott je novinarka koja za gradske novine piše kolumnu Single
girl, a svoj budžet nadopunjuje pišući o veselim pustolovinama izmišljene
konobarice zvane Honey Pie. Cijela
muška populacija Seattlea čita Honey Pie no nitko ne zna da je autorica zapravo
niska i nenametljiva Jane koja ne nosi šminku i uvijek se odijeva u crno. Svoju
će priliku za napredovanjem Jane dobiti kada Chinooksi budu zatražili da za
promjenu ženski novinar prati momčad. Naravno, ideja je došla iz uprave, a ne
od igrača – oni su ipak skloniji vjerovati da žena u avionu nosi nesreću i neće
se nimalo libiti dati joj na znanje da u njihovoj svlačionici nije poželjna.
Među njima prednjači zgodni golman Luc
Martinau, komplicirane prošlosti i otrovnog jezika – ali, hej, čekajte da
pročitate opis njegove 'Lucky' tetovaže.
Najveća zamjerka
koju imam se definitivno odnosi na glavnu junakinju. Nikako nisam mogla
'doživjeti' Jane i mislim da joj Gibson nije uradila uslugu kad je u njoj
pospajala toliko oprečnih osobina. Naime, ne znam ni sama kako bih opisala Jane
– posebno kad se sjetim nekih od njenih ispada koje je izvodila kao da ima
petnaest godina. No to me nije toliko živciralo koliko njeno trčkaranje za
Lucom od samog početka za vrijeme kojeg sama sebi uporno ponavlja kako je on
bezobrazni kreten. Čini mi se da dosta ljubića postavlja takve odnose među
junacima; u kojima je on superzgodan i posjeduje čitav svijet, a ona je obična mala
mišica i obožava ga negdje iz sjene – ali rijetko koji to radi na ovakav gotovo
tinejdžerski način. Voljela bih da je Jane imala više kičme i pokazala više
karaktera, ovako sam do samog kraja i ja vjerovala da nije dovoljno dobra za
Luca. S druge strane, a možda sam ja nešto i propustila, nikako nisam mogla
shvatiti što je Luc zapravo vidio u Jane i kada se u njemu dogodio preokret –
osim gluposti s crvenom haljinom koja je krajnje banalna i smiješna. Zaplet je,
zato, dosta zanimljiv i priča je jedna od originalnijih koje sam čitala. Sve u
svemu, zbilja uživam u romanima Rachel Gibson i nadam se da ovih šest knjiga
nije kraj serijala o Chinooksima.