utorak, 13. studenoga 2012.

Rachel Gibson: See Jane Score




Brzo i grubo: nepovjerljivom golmanu Chinooksa će za oko zapeti djevojka za koju je i sam siguran da je bolje zaobići.

Da, službeno sam se navučena na hokej romanse Rachel Gibson i čitam ih na engleskom jer ne mogu dočekati prijevode za koje čak  mislim da neće svi ni biti izdani kod nas. Možda mi je to dobra prilika da budem malo informativna i postam redoslijed Chinooks serijala onako kako ga je autorica pisala. Pa dakle evo:

  1. Simply Irresistible
  2. See Jane Score (baš bih voljela da vidim kako će ovo prevesti)
  3. The Trouble with Valentine's Day
  4. True Love and Other DisastersPrava ljubav i druge katastrofe
  5. Nothing But TroubleSamo nevolje
  6. Any man of mine

Ja sam ih nekako birala po privlačnosti blurba pa su tako Simply Irresistible i Valentine's Day izvisili kao zadnje opcije. No da se bacim na osvrt: See Jane Score je veoma dobar ljubić koji kvalitetom ne odskače od ostalih Gibsoničinih romana, ali je isto imao svoje 'trenutke'. Ovdje je uvod u priču svoje junaka dan nešto opširnije: Jane Alcott je novinarka koja za gradske novine piše kolumnu Single girl, a svoj budžet nadopunjuje pišući o veselim pustolovinama izmišljene konobarice zvane Honey Pie. Cijela muška populacija Seattlea čita Honey Pie no nitko ne zna da je autorica zapravo niska i nenametljiva Jane koja ne nosi šminku i uvijek se odijeva u crno. Svoju će priliku za napredovanjem Jane dobiti kada Chinooksi budu zatražili da za promjenu ženski novinar prati momčad. Naravno, ideja je došla iz uprave, a ne od igrača – oni su ipak skloniji vjerovati da žena u avionu nosi nesreću i neće se nimalo libiti dati joj na znanje da u njihovoj svlačionici nije poželjna. Među njima prednjači zgodni golman Luc Martinau, komplicirane prošlosti i otrovnog jezika – ali, hej, čekajte da pročitate opis njegove 'Lucky' tetovaže.

Najveća zamjerka koju imam se definitivno odnosi na glavnu junakinju. Nikako nisam mogla 'doživjeti' Jane i mislim da joj Gibson nije uradila uslugu kad je u njoj pospajala toliko oprečnih osobina. Naime, ne znam ni sama kako bih opisala Jane – posebno kad se sjetim nekih od njenih ispada koje je izvodila kao da ima petnaest godina. No to me nije toliko živciralo koliko njeno trčkaranje za Lucom od samog početka za vrijeme kojeg sama sebi uporno ponavlja kako je on bezobrazni kreten. Čini mi se da dosta ljubića postavlja takve odnose među junacima; u kojima je on superzgodan i posjeduje čitav svijet, a ona je obična mala mišica i obožava ga negdje iz sjene – ali rijetko koji to radi na ovakav gotovo tinejdžerski način. Voljela bih da je Jane imala više kičme i pokazala više karaktera, ovako sam do samog kraja i ja vjerovala da nije dovoljno dobra za Luca. S druge strane, a možda sam ja nešto i propustila, nikako nisam mogla shvatiti što je Luc zapravo vidio u Jane i kada se u njemu dogodio preokret – osim gluposti s crvenom haljinom koja je krajnje banalna i smiješna. Zaplet je, zato, dosta zanimljiv i priča je jedna od originalnijih koje sam čitala. Sve u svemu, zbilja uživam u romanima Rachel Gibson i nadam se da ovih šest knjiga nije kraj serijala o Chinooksima. 


četvrtak, 1. studenoga 2012.

Rachel Gibson: Prava ljubav i ostale katastrofe




Brzo i grubo: još jedan ljubić Rachel Gibson iz Chinooks serije o hokejašima. Simpatičan, ali nažalost i vrlo prosječan.  

U prošlom sam postu spomenula kako me zaplet ovog romana užasno podsjetio na  Ili ti, ili nitko od Susan Elizabeth Philips. Zgodna, mlada žena naslijedi sportski klub i od svih živih muškaraca na svijetu zaljubi se u klupskog trenera/super zvijezdu koji o njoj misli sve najgore. I da, glavna junakinja Prave ljubavi Faith Duffy ima prilično putra na glavi. Bivša je vegaška striptizeta i Playbojeva zečica godine, a za Virgila Duffyja, bogatog vlasnika Chinooksa udala se isključivo radi koristoljublja. Virgil, koji je od Faith stariji nekih pedesetak godina, manje više, tražio je sebi trofejnu ženu ne bi li u javnosti o sebi održao iluziju pravoga muškarca – ma što god to trebalo značiti. No kada Virgil umre, Chinookse će umjesto njegovog ljigavog i opakog sina Landona naslijediti Faith.
Faith, kojoj je Virgil bio najbolji i jedini prijatelj, odjednom će se naći na novoj prekretnici svoga života: već odavno nije Layla, striptizeta koju naizgled nije briga za nikoga i ništa, ali više nije ni ugledna gospođa Duffy koja se bavila humanitarnim radom i odijevala samo u crno i bež. Da stvari budu još gore, za oko će joj zapeti crnokosi kapetan Chinooksa, Ty Savage, muškarac s neobičnim plavim očima i britkim jezikom. Medijski rat između njih dvoje se nije stigao ni rasplamsati, a već su frcnule prve iskre. Ty će zbog sulude privlačnosti prema vlasnici kluba staviti na kocku svoju karijeru, a Faith će morati opet iznova shvatiti što želi od života. 

Pretpostavljam da riječ 'okej' najbolje opisuje ovu knjigu. U njoj, naime, nema ničega pretjerano originalnog ni uzbudljivog. Već sam napisala da se čak ni netrpeljivost između Faith i Tya nije stigla ni razviti kako spada, a oni su već nestali zagrljeni u tami. Dobra stara klišeizirana dvojba se isto ugnjezdila i u ovoj priči: da li me zbilja voli ili se samo dobro zabavlja – pitaju se i Ty i Faith. Kraj također opet spada u kategoriju 'ništa posebno', no usprkos tome svemu bilo je (osrednje) zabavno čitati Pravu ljubav i ostale katastrofe. Možda stoga jer se meni jednostavno sviđa pisanje Rachel Gibson: nema gubljenja vremena, nema dosadnih dijelova, nema ponavljajućih opisa od kojih inače pate autorice ljubavnih romana. Bez obzira koliko osnovna nit radnje bila jednostavna ili neoriginalna, imam osjećaj da se Rachel Gibson uvijek svojski potrudi da udahne nešto novo i svježe svojim likovima. Još jedna stvar koji volim kod nje je to što daje i podosta prostora muškim junacima i njihovim razmišljanjima, sumnjama, nesigurnostima. Obožavam njene Chinookse upravo zbog toga, iako npr. Susan E. Philips definitivno smišlja bolje (i traumatičnije) pozadinske priče iz njihovih djetinjstva.
Svakako još trebam reći i da mi se njen roman Samo nevolje svidio puno više i da mrzim ovakve naslove ljubavnih romana. Zvuče kao neki generički chick lit ili jedan od onih filmova koji pričaju životne i ljubavne priče deset parova odjednom da bi se na kraju ispostavilo da su svi jedna velika obitelj ili ovako nešto...