E. L. James: Pedeset nijansi sive

Brzo i grubo: fan-fiction baziran na priči iz Sumraka – samo papreniji.

Oh da, Fifty Shades of Gray je neka vrsta Sumraka za odrasle, pogotovo one odrasle koji preferiraju malo 'pomaknutije' stvari. Ako vam joj uvijek nije jasno o čemu pričam, bit će uskoro. Naime, zamislite da je Bella, umjesto učenice u novom mjestu, samozatajna apsolventica koja igrom slučaja mora odraditi intervju s mladim poduzetnikom koji je u svojoj dvadeset i sedmoj godini nenormalno uspješan i bogat. I naravno, lijep poput Apolona. Također, zamislite da je taj poduzetnik Edward Cullen i da se sada zove Christian Grey. I da nije vampir, već ljubitelj BDSM-a.

No počnimo od početka. Za knjigu sam prvi put čula na blogu Ja čitam, a ti? i odlučila je pročitati jer se ne događa baš svaki dan da fikcija nekoga od fanova postane svjetski poznat bestseller. A i zato jer sam i sama obožavateljica Sumrak sage i živo me zanimalo kako bi ovakva jedna priča mogla izgledati, a da prati događanje iz originalne knjige. I tako je i zato znatiželja ubila mačku, a mačka sam, naravno, ja.

Gotovo mi se ništa nije svidjelo vezano za ovu knjigu, osim njene naslovnice. Trebalo mi je više od mjesec dana da je pročitam što, kao i uvijek, govori dovoljno za sebe. Glavna junakinja, Anastasia Steel, je poražavajuće plitak i iritantan lik. Ako je netko imao problema s Bellom Swanom jer je pasivna, nezanimljiva i tako dalje, vjerojatno bi eksplodirao od frustracije uz Anastasiu. Njena bolja polovica tj. Christian Grey je napisan još gore. Prvo mi je bilo posve neuvjerljivo da netko od samo dvadeset i sedam godina upravlja poslovnim carstvom koje je stvorio sam samcat. Onda me je smetala i njegova prošlost: Christiana je u svijet 'boli i užitka' kao tinejdžera uvela majčina prijateljica i vršnjakinja o kojoj u ovom prvo dijelu nismo doznali puno više. I tu se posve slažem s Anastasiom koja misli kako se tu zapravo radi o zlostavljanju maloljetnika/djece što cijelu priču s Christianom odvodi u jedan ozbiljni i mračan pravac za kojeg nisam sigurna da je baš prikladno prezentiran na ovaj način. U svakom slučaju, većina se čitateljica ne slaže sa mnom, i misle da je Christian Grey jedan od najhot muški likova ikad – dok sam ga ja doživjela kao veoma istraumatiziranog, bolesno nesigurnog i da, iskarikiranog do bola. Ne znam da bih baš mogla ozbiljno shvatiti njegove zapovjedne tonove i cijelu tu priču s dominantnim poslovnjakom kojeg (nenamjerno) zamišljam kao Roberta Patinnsona.

Osim glupavih i neuvjerljivih likova, radnje gotovo da i nema i ona zaista ne prati tok Sumraka, tako da, ako ste očekivali poput mene, da ćete pročitati staru priču na novi način – e pa ipak nećete. Sve se svodi uglavnom na opisivanje Christianovih i Anastasijinih krevetnih akrobacija, što je isto odrađeno urnebesno loše. Da ne spominjem da me na par mjesta autorica i šokirala, i to ne na dobar način. Sve u svemu, ne znam da li ću čitati nastavke Fifty Shadesa jer mi je i ovaj jedan roman bio i više nego dovoljan, a na polici me čeka i novi Sansom kojeg jedva čekam početi čitati.