Brzo i
grubo: uzbudljiv viktorijanski klasik donosi jednu od prvih gotičkih romansi,
antijunaka u osvetničkom pohodu, mračnu atmosferičnost engleskog sjevera i
priče o duhovima.
Kao da sam odlučila
poslušati vlastiti savjet iz posta Koje knjige darovati za Božić ove godine prihvatila
sam se čitanja ovog viktorijanskog klasika koji se zaista pokazao kao natprosječna
knjiga, no o tome za koji redak. Ne sjećam se da sam ikad odgledala do kraja
ekranizaciju Orkanskih visova, iako sam Bog zna da ih ima cijela mirijada i
da su po tko zna koliko puta prikazani na televiziji. Bila je to zapravo prava
sreća, jer sam od uvjerenja kako se knjige trebaju čitati prije gledanja filma;
inače završite s tuđom imaginacijom u vlastitoj glavi što donekle oduzima
poantu i ljepotu samog čitanja. A ovo je definitivno knjiga koju bi svatko
morao doživjeti na vlastiti način.
Sama priča je veoma
(melo)dramatična, uostalom, što i očekivati od knjige naslovljene Orkanski
visovi? I kao što vam je vjerojatno već dobro poznato vrti se oko
nesretne ljubavi Catherine Earnshaw
i njenog posvojenog brata Heathcliffa.
Heathcliff je tamnoputo siroče koje je gospodin Earnshaw (Catherinin otac)
pronašao na ulicama Liverpoola i doveo na svoje imanje, Orkanske visove, na
sjeveru zemlje. Dječak mu se čak i više sviđao od vlastitog sina Hindleya koji je iz istog razloga i
zamrzio posvojenog Heathcliffa, dok je Catherine s njim vrlo brzo pronašla
zajednički jezik. Djeca su tako odrastala skupa već odmalena podijeljena između
sebe: bijesni i ljubomorni Hindley na jednoj strani, a nestašni i poludivlji
Heathcliff i Catherine na drugoj. Naravno, lako je pogoditi u kakvu je nemilost
Heathcliff poslije zapao kad je umro gospodin Earnshaw, a Hindley postao
gospodarem Visova, no prave nevolje počinju kad u jednoj prilici Catherine
upoznaje njihove susjede s obližnjeg imanja: uglađene i lijepe Lintonove. Njihov sin Edgar smjesta će se zaljubiti u
ljepoticu s Orkanskih visova koja će morati birati između njega i Heathcliffa
koji je u međuvremenu ogrezao od poljskih radova, zapuštenog života i
nedostatka formalnog školovanja.
Za početak, ništa
vas neće ostaviti ravnodušnim u ovoj knjizi. Likovi su skoro potpuni ekstremi,
a odnosi među njima turbulentni i pomalo na granici s patološkim. Za
Heathcliffa još kao dijete saznajemo da je introvertiran i strpljiv u čekanju
svoje osvete, sposoban za vratiti svaku pakost koju je doživio i to ako treba i
dvaputa jače. Njegova polagana preobrazba u nemuštog divljaka i zatim u bogatog
gospodina koji se vraća naplatiti emocionalne (i druge) dugove ponešto podsjeća
na grofa Monte Christa s tim što je Heahcliff sa svojim povratkom doista postao
sposoban za svakava zla. Često je uspoređivan s bajronovskim tipom junaka, no meni se mjestimično doimao poput
običnog luđaka čija je osveta odavno izgubila cilj i vezu sa zdravom pameću.
Catherine je, s druge strane, počinila razumljivu grešku u svom odabiru no
mnogo zanimljivija je bila njena histerija i zdravstveno stanje u koje su je
otjerali napadaji bijesa. Iako opisana kao svojedobno neposlušno i tvrdoglavo
dijete, pravo je pitanje kakvu bi ličnost razvila da je odrastala pod manje
autoritarnim odgojem svoga oca i Hindleya. Svakako trebam još i dodati da
Heathcliff i Catherine popunjaju možda polovicu knjige, dok se druga polovica
bavi njihovim potomcima i Heathcliffovim pokušajima da uništi Lintone i
Earnshawe do kraja.
Pisanje Emily Brontë je naprosto divno. Nema
suvišnih opisa ni praznoga hoda, niti velike psihologije, osim jednostavnih komentara
naše pripovjedačice, dadilje Ellen Dean
zvane Nelly. Naravno, to ujedno i
znači kako je cijela priča ispripovjedana donekle pristrano iako bih rekla kako
je Nelly bila doista pošteno i normalno čeljade s ispravnim moralnim zasadama i
zdravim pogledom na život. Priča ide dosta brzo i laže onaj tko kaže da su
viktorijanci bili dosadni kao stare tapete. Moram priznati i da je mjestimično
bilo smiješno čitati psovanje i proklinjanje na old school način; sve vrvi bijednim ništarijama, lijenim
vješticama, prokletom teladi i slično. Na kraju, znajte da vas ipak čeka sretan
završetak koji nakon svih užasa Orkanskih visova ima odgovaraju težinu i čini
roman savršenom cjelinom s poukom vrijednom pamćenja.
Knjigu sam čitala u
izdanju Večernjakove biblioteke najljepših ljubavnih romana koju sam
tada propustila kupiti (no bitno da sam zato kupila Damu s kamelijama), a koju
možete kupiti po cijeni od dvadeset kuna u antikvarijatu Zlatarevo zlato u Zagrebu
ili je naručiti preko interneta.
A gde se ti gubis?? Nema te danima :)
OdgovoriIzbrišiJa sam sucker kad je sva ta viktorijanska literatura u pitanju :)) A visove sam naucila napamet negde u sestom osnovne (odmah posle Dzejn Ejr i Emili)
Zapela sam gledajući zadnju sezonu True Blooda :)
OdgovoriIzbrišiI čitajući Visove, naravno.
Nažalost, ja nisam čitala sve te viktorijanske romane pa sad nadoknađujem. I bogme uživam!
:)
Drago mi je da ti se svidio ovaj roman - jedan je od mojih najdražih.
OdgovoriIzbrišiVidi, Orkanski Visovi. Oduvijek sam ih htjela pročitati, nekako se desilo da je par tih važnijih klasika proško kraj mene bez želje da ih pročitam. Imam neku averziju prema knjigama o kojima se puno priča, a onda ih pročitam i shvatim da se o njima s razlogom priča :).
OdgovoriIzbrišiLijepo si knjigu opisala, ide mi na listu za čitanje :)
@glass: zaista je gotovo nemoguće da se Orkanski visovi nekome ne svide :) Stvarno su nešto što se mora pročitati kad tak u životu.
OdgovoriIzbriši@Anleah: tako je često i meni. Čitam svašta, pa zaobiđem nešto što sam morala pročitati odavno. I da, OV nisu bez razloga tako razvikani :)
Meni je ovo veoma draga knjiga. I pridružujem se mišljenjima da je nešto što definitivno treba da se pročita. Evo, počela sam da te pratim pa kad budeš imala vremena - navrati. :)
OdgovoriIzbrišihttp://puellasole.blogspot.com/
Zaista divan roman. Procitala sam ga do kraja, i ne slazem se da je naporan niti dosadan. Izuzetno lijepo dramsko djelo koje se svojim sadrzaje, i veoma interesantnom tematikom izdvaja. I nije zaludu bestseller.
OdgovoriIzbrišiOvo je knjiga koju zaista morate procitati, jer u njoj je prikazan motiv ljubavi na prvom mjestu, motiv stradanja, smrti. Dakle, ujedno i ljubavni i drustveni, kao i porodicni roman. U njemu se konstantno smjenjuju razliciti likovi, smrcu jednog nastaje drugi lik, pominje se i crna magija.. Savrsenstvo. Jedna od najboljih koje sam procitala.
Ja sam je procitala 9 puta...i nikako da mi dosadi. Tako je dobro napisana pre svega, dok citam kao da sam i sama tamo. Mislim da mi se u stvari vise svidja stil, nacin govora, misli i sama ta mracna atmosfera tog mesta, od same price. Pozdrav
OdgovoriIzbriši