Jude Deveraux: Stvoreni za ljubav

Brzo i grubo: romantičnoj priči Jude Deveraux, koja se proteže kroz stoljeća, ne fali samo jedan dobar urednik, već i sve ono po čemu smo je mi KDS-ovci zavoljeli.

A ja bih rekla da je to u prvom redu smisao za humor, a u drugom kvaliteta pisanja što je možda još važnije od humora. No zbrzanost priče bi joj i oprostila da me je Jude negdje usput uspjela i nasmijati: prostora i prilike joj nije nedostajalo jer ovaj ljubić broji gotovo četiri stotine stranica i odvija se u tri različite epohe. Započinje u devedestim godinama prošlog stoljeća kada autorica ljubavnih romana, Hayden Lane, shvaća da se iracionalno, ludo i destruktivno zaljubila u svog vlastitog papirnatog junaka Jamiea. Hayden potom traži i nalazi pomoć kod vidovnjakinje Nore koja joj otkriva da Hayden, zbog davne kletve iz elizabetanskog doba, ne može voljeti nikoga osim fatalnog muškarca koju je na nju i bacio kletvu. Uz pomoć hipnoze Hayden će pokušati popraviti stvar: vratit će se prvo u edvardijansko doba kada je bila zloglasna lady de Gray, a potom i dublje u prošlost kada je bila Callasandra, nesretna kćer ćudljivog plemića koji je najviše na svijetu želio zdravog, savršenog sina. 

Cijela konstrukcija priče u priči u priči je bila zanimljiva na početku, toliko priznajem. No kada sam odmakla s čitanjem i shvatila da je glavna priča ona elizabetanska i da ćemo je detaljno, s prologom od kojih stotinjak i kusur stranica, čitati od rođenja naših ukletih ljubavnika do njihove smrti, počele su prve sumnje. Tako smo, valjda zaradi boljeg razumijevanja Callienog i Tallisovog života i kobne kletve, upoznali kućanstvo Johna Hadleya – da, gore spomenutog plemića opsjednutog muškom djecom – i njegove žene Alide osuđene na vječiti neuspjeh da usreći muža. Čitali smo o djetinjstvu i jačini veze između Callie i Tallisa, čitali smo o njihovom obrazovanju, o njihovim navikama i pričama, i da skratim, čitali smo isti taj opisni tempo pisanja do samoga kraja. Ne mogu reći da je iskustvo bilo užasno ili loše, ali meni je nakon Princa na bijelom konju ovo bilo iznenađujuće površno, dosadnjikavo i naporno štivo. Ne razumijem zašto je toliko stranica, umjesto na romansu, protraćeno na uvod koji se mogao sažeti u nekoliko rečenica. Isto tako je bilo razočaravajuće što su se glavni problemi između dvoje junaka gotovo pa sveli na tinejdžersko prepucavanje u kojima su oboje ispali prilično neinteligentni. Naravno, kako je za nesreću para morao ipak biti odgovoran netko drugi tu je i sapuničasti Alidin lik čija se motivacija mijenjala po potrebi svako toliko. Ugh. Nikako da povjerujem da je Jude Deveraux ista autorica koja je napisala Princa na bijelom konju, a da ironije bude veća, mislim da je Stvoreni za ljubav čak u višem cjenovnom rangu od njene prve KDS knjige.

S druge strane, možda je baš u tome i problem – možda su moja očekivanja bila prevelika jer nekako imam osjećaj da će druge čitateljice zanemariti brzinsko prelaženje preko cijele priče, a više uživati u dramatičnoj romansi koja premošćuje vrijeme.