četvrtak, 26. rujna 2013.

Stephanie Laurens: Đavolja nevjesta


Brzo i grubo: još jedan regency ljubić u nizu s tvrdoglavim vojvodom i još tvrdoglavijom odabranicom srca njegova.

Honoria Prudence je djevojka koja radi kao završna guvernanta za bogate obitelji čije kćeri očekuje izlazak u visoko društvo. I sama potječe iz jedne takve, no zbog kompliciranih obiteljskih odnosa radije se odlučila na život neovisan o bilo kome ili o bilo čijem mišljenju. Njezin je plan u dogledno vrijeme putovati po Africi i prešetavati se ispod velikih, egipatskih piramida, no ljudi planiraju, a sudbina se smije. Naime, na njezinom će se putu odjednom naći sva sila problema: naići će na ustrijeljenog, umirućeg mladića i njegova bratića Sylvestra s kojima će biti prisiljena provesti olujnu noć u lugarevoj kolibi. S obzirom da je situacija kompromitirajuća po njezinu čast, Sylvester će joj ponuditi svoju ruku – a riječ je o bračnoj ponudi jednoga vojvode. Sylvester Cynster, vojvoda od St. Ivesa, poznatiji pod nadimkom Đavo, u lijepoj i snalažljivoj Honoriji je smjesta prepoznao materijal za ženu, no jedini je problem što je ona odlučna u tome da se nikada ne uda. Drugi se problem nadvio nad oboma, naime i jedno i drugo žele otkriti ubojicu Sylvestrova bratića Tollya što će, s obzirom na tragove, biti dugotrajan i spor proces. Tu je i velika i šarolika obitelj Cynster: Đavolov mlađi brat Richard (nadimak Skandal), te bratići Spencer (Tašti), Harry (Demon), Rupert (Gabrijel) i Alasdair (Lucifer).

Jedna od prvih stvari koju pročitate kad otvorite Đavolju nevjestu je upravo obiteljsko stablo obitelji Cynster oko čije se važnosti, moći i ugleda zapravo i vrti cijeli ovaj roman, ako izuzmemo romansu u prvom planu. Moram priznati da sam bila skeptična oko cijele te Cynster histerije kroz knjigu, naime, svako toliko je naglašeno kako je ta obitelj neuništiva, kako su njihove supruge hrabre i ponosne te iskovane od nekog posebnog materijala za razliku od običnih smrtnica, kako su svi Cynsteri zgodni, arogantni, dominatni, pametni i jaki te jednostavno savršeni u svakom pogledu. Problem je naime u tome što Stephanie Laurens to stalno piše poput nekakve djetinjaste, nezrele mantre, umjesto da ponekad dozvoli da se samo pokaže. Šlag na torti su (mi) bili i nadimci muških članova obitelji: đavo, pa k tome i Lucifer, te jedan demon, zatim jedan anđeoski Gabrijel (valjda malo za promjenu), jedan smrtni grijeh i jedan skandal koji je uz Đavola jedini objašnjen u knjizi. Valjda ćemo za druge nadimke jednostavno morati pročitati i ostale knjige iz Cynster serijala. 


No žuganje na stranu, Đavolja nevjesta nije loš roman. Nije ni nešto posebno dobar, ali moglo bi se reći da je ok za ubiti vrijeme ili ako jednostavno uživate u regency ljubićima. Što se tiče misterije oko Tollyeva ubojstva, mislim da su svi nakon par prvih poglavlja shvatili tko je ubojica te je po meni taj dio priče bio gotovo pa potpuno suvišan, osim što je služio kao neki katalizator u odnosu Honorie i Đavola - naime, u svakom drugom povijesnom ljubiću neki faktor izvanjske opasnosti natjera junaka i junakinju da napokon shvate kako se i koliko zapravo vole, i nemam ništa protiv toga, ali ne bi bilo zgorega da te izvanjske opasnosti ne budu baš toliko plitke i prozirne. Upravo su ti konstantni klišeji nešto od čega pati ovaj roman: junakinja koja je navodno (i jako kratko) neovisna i samostalna, pretjerano dominantan i samouvjeren vojvoda, obitelj i prezime koji život znače, iskarikiran negativac ... uglavnom ništa novo i ništa osobito vrijedno hvaljenja. Ono, pak, čime ovaj roman obiluje su dosta dugačke senzualne scene koje opet vrve klišejima, vatrometima, ekstazama, vizijama zvijezda i drugim zapaljivim sredstvima. Iako vidim kako većina čitatelja na goodreadsu hvale Stephanie Laurens i njeno pisanje, mene ni tu nije baš usrećila – većinu sam teksta gotovo pa preskakala. Bilo je tu puno prepovršnih opisa nebitnih ni za radnju ni za atmosferu i koji su me prilično zamarali i slabo zanimali.  Doduše, s obzirom na broj goodreads pohvala, ostavljam mogućnost da je to ipak do moga ukusa ili trenutnog raspoloženja, a ne autoričine vještine. S druge strane, prilično sam znatiželjna što će se i kako zaplesti drugim Cynsterima tako da se može reći da je Laurens ipak uradila svoj posao. 


Broj komentara: 8:

  1. wow, zvuči poput neke telenovele :-)

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa u neku ruku i jest. Slatkast, vrckav, dinamičan, zabavan. Pravi lagani ljubić, za mozak na pašu. Problem je samo u tome što se Laurensova pokušala uozbiljiti s pisanjem (Kamo te srce vodi) pa to nije vodilo ničemu. Tek nepregledan broj stranica razvučenog ljubića, tako da je Đavolja nevjesta ipak zabavan ljubić za opuštanje. To nije knjiga koju morate pročitati, ali za opuštanje u sumornu nedjelju popodne..... Zašto ne?

    OdgovoriIzbriši
  3. "Sylvester Cynster, vojvoda od St. Ivesa, poznatiji pod nadimkom Đavo, u lijepoj i snalažljivoj Honoriji je smjesta prepoznao materijal za ženu, " eto i to me je odmah na početku zasmetalo. Pa kako možeš gledati materijal za ženu dok ti bratić umire 2 metra dalje. WTF??? Kakav je to čovjek? A ja inače obožavam povijesne ljubiće. Neznam,valjda me Gospodar grijeha pokvario za sve ostale knjige.:D Od mene trojka,makar bih htjela da se dalje prevodi,jer naivna kakva jesam,htjela bih znati kakav je ostatak porodice,jel, pa ću možda opet pasti na još jedan u nizu povijesni ljubić.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ovo je i meni bilo malo blesavo... u takvoj tragediji razmišljati kako bi bilo baš zgodno uskoro se i oženiti s ženom koja se tu slučajno našla.

      L.

      Izbriši
  4. Meni se nije dopala knjiga. Neko ju je povezao sa Cvijecem u oluji koja mi je genijalna, pa sam je zbog toga uzela citati - ali knjiga je losa, mozda za ubiti vrijeme, ali pored toliko puno drugih odlicnih kniga, meni je ovo ipak bilo gubljenje vremena.

    OdgovoriIzbriši
  5. Stvar ukusa. Meni je Cvijeće u oluji bilo dosadno i sporo, pa kako sam ih čitala jednu za drugom, tako sam i napravila usporedbu. Nevjesta mi je bolja od Cvijeća.

    OdgovoriIzbriši
  6. Ne bih je preporučila. Sve mi je nekako pretjerano i nerealno da se uopće nisam mogla uživiti ni zainteresirati. Stalno veličanje obitelji Cynster mi je bilo poprilično iritantno. Senzualne scene su stvarno naporne i preduge a posebno me se dojmilo "Kliznuo je u njezinu meku dubinu, uronio u nju do kraja, gurkajući joj maternicu."!? Maternicu!? Previše informacija!

    OdgovoriIzbriši