Judith McNaught: Prije tebe

Brzo i grubo: Westmoreland serijal se nastavlja, a posljednja je knjiga ujedno i najslabija od svih.

Ipak, ne radi se o lošem romanu. Ovaj put ostajemo u regency razdoblju iz Whitney, my love i u društvu manje-više istih likova. Stephen Westmoreland, Claytonov brat, je u međuvremenu naslijedio titulu grofa od Langforda i time se popeo na prvo mjesto liste najpoželjnijih neženja u Engleskoj. Naime, prije je bio samo bogat i nevjerojatno zgodan, što ipak nije bilo dovoljno za Emily Lathrop u koju je tada bio zaljubljen. Emily se radije udala za uglednog i starog vojvodu, njihova afera je završila skandalom i dvobojem, a Stephen je ostao ogorčen i zasićen ženskim rodom te, naravno, neoženjen. Jedne noći Stephen nesretnim slučajem zgazi kočijom mladog plemića Burletona čija je zaručnica upravo stizala brodom iz Amerike. Ta ista zaručnica, Charise Lancaster, je tada negdje zapravo bila na svom medenom mjesecu s brodskim časnikom za kojeg se usput udala u izljevu beskrajne romantike i vlastite gluposti (Marijana Čvrljak, we salute you). Izjedan savješću i krivnom, Stephen odlazi na dokove da dočeka Charise, no umjesto Charise, on vijest o Burletonovoj smrti iznosi njenoj plaćenoj pratilji, Sheridan, ne znajući da ona nije Charise. Spletom još nesretnijih okolnosti, Sheridan na mjestu događaja dobija udarac u glavu i potpuno zaboravlja tko je. Budi se u Stephenovoj kući i prihvaća jedine informacije koje joj daju: ona je Charise Lancaster, a njezin je zaručnik nitko drugi nego Stephen Westmoreland...

Ovo je još jedna američko - engleska romansa od Judith McNaught, ali po mom mišljenju manje uspjela od one u njenom romanu Once and Always. Opet, nikako nije loša, iako sam ja očekivala puno više zavrzlama i nesporazuma nego što ih je bilo. To pripisujem iskustvu s Whitney, my love, ali meni nijedna njena knjiga nije toliko dobra kao ta. Sheridan i Stephen su mi bili ok, ali sjaj im je pomalo ukrao Nicholas DuVille, sofisticirani i cinični Francuz koji se pojavljuje u Whitney, my love i koji je bio ludo zaljubljen u Whitney. Roman svakako ima sjajnih i pamtljivih scena kao što su uvođenje Sheridan u englesko visoko društvo, netrpeljivost i okršaj između Stephena i Nicholasa i pojavljivanje prave Charise Lancaster. Tu su opet i Whitney i Clayton i udovica vojvotkinja, ali i novi sporedni likovi koji čine sliku potpunom i originalnom. McNaught piše standardno sjajno, a osobito mi se sviđa što ne ponavlja šprancu po kojoj piše, tako da sam još uvijek u stanju razlikovati njene knjige međusobno, što mi se baš ne događa s nekim drugim autoricama.Također, Sheridanina američka prošlost i prošlost njene obitelji su mi bile divno opisane, ali McNaught uvijek daje opsežan i detaljan prikaz junakinjine prošlosti kao i razvoj njenog lika, a ponekad u tome čak i malo pretjera. No vjerujem da dosta čitateljica ipak uživa u tim obiteljskim pričama i napeto čekaju razrješenje i takvih sporednih obiteljskih zavrzlama.