Suzanne Collins: Ptica rugalica

Brzo i grubo: treća i posljednja knjiga trilogije je ujedno i najozbiljnija i vrlo vjerojatno jedna od najdepresivnijih young adult knjiga ikad.

Ako ste pročitali Plamen i sada iščekujete hrvatski prijevod da zgotovite priču do kraja, vrlo vjerojatno znate da se pakao stuštio na glave naših junaka. Plutarch Heavensbee, novi glavni tvorac Igara, je izdao Capitol i pomogao da se Katniss i Finnick otmu iz arene prije kraja Igara. Peeta i Johanna su završili na suprotnoj strani: njih su iz arene ugrabili ljudi predsjednika Snowa i sada su službeno zarobljenici Capitola zajedno s Finnickovom neprežaljenom ljubavi, Annie. Okrug 12 je izbrisan s lica zemlje, a Katniss i njena obitelj su sklonište pronašli u podzemnom okrugu 13 koji je obnovio ratni sukob s Capitolom. Tu je, naravno, i Gale sa svojom obitelji, a upoznajemo i predsjednicu okruga, pragmatičnu i antipatičnu Almu Coin. Naravno, nije samo okrug 13 taj koji je ponovno u ratu s glavnim gradom Panema – sukob se proširio i na sve ostale okruge, a ono što pobunjenicima treba je njihov simbol otpora, Ptica rugalica tj. Katniss Everdeen. S druge strane, Katniss je već tjednima u stanju posttraumatskog stresa kojem nimalo ne pomaže strogo organiziran život u podzemlju okruga 13.

Kao što sam već napisala u leadu posta, ovo je zasigurno jedan od najtežih young adult romana koje sam imala prilike pročitati. Dok ni prvi i drugi nisu bili baš pjesma, ipak su u njima postojali dijelovi u kojima ste mogli zaboraviti na Panem i činjenicu da će vaši miljenici uskoro grebati za goli život u areni. Ovoga puta nema fensi vlakova, ekstravagantnih doručaka, capitolskih gozbi i balova, nema fora kostima i haljina, ni televizijskih intervjua – samo pravi, okrutni rat i njegove stvarne posljedice na ljudsku psihu. Katniss tako knjigu otvara kao emocionalna ruina: izgubila je Peetu, Haymitch i Plutarch su je izmanipulirali u vlastitim igrama, polovica ljudi koju je znala iz okruga 12 je sada mrtva, a zemlja je na rubu nuklearnog rata. Nažalost, to stanje potpune upropaštenosti i letargije čeka Katniss i u budućnosti i to nakon što se završi rat u Panemu – neću vam dakako otkriti zašto – što još uvijek ne znači da knjiga nema happy end. Ima, ali na način na koji happy end mogu doživjeti junaci Igara gladi, a koji je sa čitateljskog stajališta vjerojatno pomalo nezadvoljavajući. Što samo znači da je Suzanne Collins odlučila ostati real do kraja.

Neću vam lagati, ja sam se doista nadala kraju koji bi na neki način nadoknadio svu mizeriju koju su proživjeli Katniss, Peeta, Gale, Haymitch, Annie i ostali, no ostala sam praznih ruku. Moja je reakcija na većinu događaja bila: 

 - Aaaaaaah, shit, neeeeeee! 

Ili:

 - Zašto, Bože, zašto? 

 S druge strane, s obzirom da se radi o svijetu u kojem su postojali Panem i Igre gladi, Collins je valjda izvukla maksimum sreće za svoje junake koji je mogla. Iz tih razloga ovaj je zadnji nastavak meni i najmanje omiljen: ozbiljan je i težak, u priču ovaj put upliće mnogo politike i jako malo preživljavanja na koje sam navikla u prva dva dijela, te se ozbiljno suočava s psihičkim traumama nekolicine glavnih likova. Naravno, to ne znači da je i realno lošiji – nije, samo je veoma drukčiji usprkos činjenici da se radi o istim ljudima s istim problemima na istom mjestu na kojem smo ih i ostavili. I naravno da i dalje ima sve moje preporuke i da je cijela trilogija apsolutni must read. Samo se nemojte pretjerano zbedirati kad dođete do kraja.