Douglas Coupland: Generacija A

Brzo i grubo: blago esefični roman o globalnom 'putu prema dolje' i pokušaju bijega s istog.

Generacija A je jedan od onih romana koji kači mnogo toga: ekološke probleme, suvremenu digitalnu kulturu, pitanje identiteta pojedinca i njegova mjesta u kolektivu, pa čak i anksioznosti koju uzrokuje briga oko vlastite budućnosti. I sve su te teme ozbiljne i larger than life. No ako mislite da je autor Douglas Coupland teže smorio sa upozorenjima, filozofijama i lekcijama, varate se. Radi se, naime, o veoma prpošnom tekstu koji se čita lako i brzo i iza čije se priče krije svojevrstan eko-misterij za koji ćete zaista dobiti odgovore na kraju romana. Naime, radnja se odvija u bliskoj budućnosti i svijet se suočio s izumiranjem pčela. Naravno, takvo narušavanje sustava nije prošlo bez posljedica: u trgovinama se rijetko može naći voće i pravi voćni proizvodi poput dobrog starog soka od naranče, jer se cvijeće sada mora oprašivati ručno. Nitko, doduše, ne zna zašto je došlo do masovnog pomora pčela, ali događaj je izgleda koincidirao s potrošnjom novog lijeka nazvanog Solon. I u tom grmu čuči zec: Solon je revolucionarni lijek koji blokira vaše misli i brige o budućnosti. Živite sada i živite puno sretnije nego ikad. Ili se barem tako čini. No strka počinje kada petoro mladih ljudi na različitim stranama svijeta ubodu pčele. Oni će biti gotovo pa oteti iz svoje sredine, proučavani, ispitivani i na kraju odvedeni Bogu iza nogu, na otok na kojem je nestala posljednja košnica na svijetu.

Zašto su pčele izabrale baš to petero ljudi? Po čemu se oni razlikuju od ostalih? I kakve veze cijeli problem sa pčelama i Solonom ima s pričanjem priča, čitanjem, knjigama...?

 Mislim da zadrti SF fanovi i neće pretjerano doživjeti ovaj roman kao neki žanrovski must read, jer on to u stvari i nije. Generacija A ima svoje spekulativne dijelove, ali je zapravo (prilično očito) zgodna kritika današnjeg digitalnog društva koje uz društvene mreže i ostale lake sadržaje najviše konzumira lijekove protiv depresije i anksioznosti. Da ljudi generalno nisu sretni i nije neka tajna, ali da postoje razlike u kvaliteti eskapizma kojeg birate – e to je već ideja koja mi se svidjela i po kojoj ću pamtiti Generaciju A. S druge strane, to je i otkačeni stil Douglasa Couplanda koji je svjež i luckast i prepun njegovih novokovanica po kojima je i poznat. Ipak, s obzirom na to da autor uživa kultni status među književnom publikom, moram priznati da sam od njega očekivala više. Možda je to nepravedno, ali mislim da smo svi već pomalo zasićeni pričama o zloj farmaceutskoj industriji i glupoj ljudskoj vrsti koja uništava sve oko sebe... ili nismo?

U svakom slučaju, ovo je knjiga koja možda nije ispunila očekivanja, ali je svejedno bolja od prosjeka, ako vam to ima smisla. Osim što se stvarno pročita za čas, zabavna je i smiješna, pametna i angažirana ali ne na onaj iritantni, docirajući način s pamfleta koji se dijele po gradu (radnička klasa ne glasa i slične fore). Uostalom, proljeće je... zar ima išta prigodnije za čitanje na klupici u parku od žarko žute knjige o pčelama?