Alice Hoffman: Čarolije za svakodnevnu upotrebu

Brzo i grubo: roman Alice Hoffman se može pohvaliti atmosferom i stilom, ali dobrom pričom – nikako.

Započet ću ovaj osvrt jednom dnevničkom crticom tj. priznanjem kako sam bezobrazno dugo čitala ovaj roman. Već se mjesecima povlači po policama i ladicama čekajući na moje pauze od Bratstva crnog bodeža i skupljajući prašinu. Možda to i govori nešto o ovom romanu, no ja bih ipak radije rekla kako u zadnje vrijeme jednostavno nisam bila u raspoloženju da čitam knjigu tog tipa. A koji je to tip, vjerojatno se pitate, a ja vam odgovaram: topla, obiteljska priča s primjesama magijskog realizma. Započinje tragičnom neserećom u kojoj su Gillian i Sally Owens izgubile roditelje te bile primorane preseliti kod svojih tetaka u Ulicu magnolija. Da stvar bude zanimljiva, tetke su neka vrsta vještica – ja bih ovako laički rekla da su wiccanke, ali kako se slabo razumijem u praktičnu magiju i poganske kultove (čak nisam ni sigurna da riječ 'wiccanka' uopće postoji u hrvatskom jeziku) ostavit ćemo ih na miru i reći samo da pomažu zaljubljenim ženama da osvoje željenog muškarca, kuhaju crni sapun i imaju tri brave na svakim vratima. Naravno, žene iz obitelji Owens nisu takve od jučer i zapravo su u cijelom gradu već generacijama na lošem glasu. Antipatije lokalne zajednice neće zaobići ni Gillian ni Sally koje će odrastati pod pritiskom da se što više distanciraju od neobičnog obiteljskog naslijeđa.

Ono što svakako mora biti spomenuto je to da se ova priča ne zadržava na nikome posebno, a bogme i na nikakvoj posebnoj situaciji. Vrijeme brzo odmiče, Gillian i Sallly odrastaju, udaju se, imaju djecu, a priča hrabro maršira dalje. Naglasak je stavljen, i to izrazito, na slikovitost i atmosferičnost teksta i to funkcionira besprijekorno. Alice Hoffman, ako išta, piše jako krasno i vidi se da posjeduje potreban ženski senzibilitet da dočara željeni magičan svijet američke svakodnevnice. No s druge strane, danak je plaćen zapletom i raspletom koji je tu valjda eto tako, da se ipak nešto kotrlja u pozadini i stvara mračne slutnje. Nisam gledala film sa Sandrom Bullock i Nicole Kidman, ali prema onomu što sam uhvatila krajičkom oka prilično sam sigurna da se film jako razlikuje od knjige. Još bih dodala da je ovo jedna od onih knjiga iz kojih upamtite brojne detalje (poput crnih sapuna i jorgovana koji se nenormalno rascvao u stražnjem vrtu Sally Owens), ali zaboravite imena likova i priču koja zbilja nije vrijedna spomena. A moram i priznati da me i mjestimično, pogotovo pred sam kraj, počelo ozbiljno živcirati prenemaganje s kvazimagičnim događajima i silnim opisima ljubavi i zaljubljenosti kod obje sestre Owens. Više bih voljela da je netko na početnoj premisi priče napisao young adult roman o dvije sestre koje se istodobno pokušavaju nositi s predrasudama svojih sugrađana i nemarnim tetkama koje vještičare i čaraju bez obzira na sve. U svakom slučaju, ako tražite nešto poetično i super lagano da nahranite dušu i odmorite mozak, ovo bi mogla biti knjiga za vas.