Jennifer Crusie: Iskušenje

Brzo i grubo: još jedan od onih ljubića koji se događaju u malenom gradiću, no s prilično glupom glavnom junakinjom i bezbojnim junakom.

Sjećate se spomenutih osrednjih ljubavnih romana u zadnjem postu? E pa to je između ostalog i Iskušenje Jennifer Crusie. Cure na forumu.hr su inače dosta nahvalile ovaj njen roman, ali meni je bio jednako bezvezan kao i Lažnjak. Možda je stvar u tome što nakon Gospodara grijeha nijedan ljubić ne može biti baš tako zanimljiv, a možda i u chick-litastom pisanju Jennifer Crusie. No krenimo redom. Ako ste čitali Lažnjak iste autorice onda se sjećate i glavnog junaka Davya Dempseya koji u jednom trenutku odlazi u posjet svojoj sestri Sophie. E pa ta je Sophie sada naša glavna junakinja. Možda nije zgorega ni napomenuti da se Iskušenje zapravo kronološki događa prije Lažnjaka i da se u njemu pojavljuje i Amy, treća članica prevarantske obitelji Dempsey. No krenimo redom: Sophie i Amy stižu u maleni, konzervativni gradić znakovitog imena Temptation kao snimateljice dokumentarca o povratku njegove razmetne kćeri Clee Whipple. Film dakako ima svoj scenarij koji je zamišljen kao romantična i erotična priča za žene, no stjecajem okolnosti postaje ni manje ni više nego pornić. Upravo u to vrijeme gradsko vijeće izglasava ćudoredan i možda malkice neustavan zakon o zabrani snimanja 'filmova za odrasle' u Temptationu što njihova gradonačelnika, Phineasa Tuckera, dovodi u nezgodan položaj. Jer mu se, naime, na prvi pogled i do ludila svidi baš Sophie Dempsey, posljednja žena s kojim bi jedan političar trebao imati posla. Osim toga, tu je i Phinova majka Liz: hladna i pragmatična žena kojoj je obiteljsko tradicionalno gradonačelnikovanje Tempatationom najvažnija stvar na svijetu. Tu je i njegova kćer Dillie koja želi novu majku za sebe. A tu je i činjenica da Phin zapravo mrzi svoj posao, kao i slučaj ubojstva koji će protresti gradsku kolotečinu. 

Sve u svemu, puno potencijala za dramu i sukobe, a na kraju i nažalost dobijete  predvidljiv i iritantan roman. Sophie i njena obitelj, kao početna točka svega, su jednostavno glupi. Ili su ipak loši prevaranti s obzirom da u cijelom romanu nisu prevarili ama baš nikoga. Nikada. Što je zbilja otužno ako uzmete u obzir da nisu mogli uvjerljivo slagati ni stanovnike provincije u državi Ohio. Sama Sophie je jedna od onih patetičnih junakinja koja je u dugoj i nezadovoljavajućoj vezi i što je neobično za Crusie, nije baš od britkog jezika ni velike pameti. Zapravo, ako ste se pitali što je u glavi onim likovima u horor filmovima koji odlaze sami u potpuni mrak da provjere skriva li se tamo serijski ubojica sa satarom, onda bi vrlo lako mogli pronaći odgovor čitajući o Sophienom životu. S druge strane, bilo je još gore čitati o Phinu, odraslom muškarcu i gradonačelniku grada koji traži načina kako da se suprostavi svojoj mami. Cherry on the top je razrješenje pokušaja ubojstva jadne Sophie kojeg neću spoilati, ali koji je jedna od naj WTF stvari koje sam pročitala u svom životu. U svakom slučaju, ako znate da je netko ubojica ili se barem probao okušati u tom zanatu, samo mu priprijetite širenjem tračeva preko telefona i dotična će vas osoba ostaviti na miru. To što vi u isto vrijeme znate da po vašem gradu hoda psihopat koji vas je htio ubiti – hej, pa koga zapravo briga. Ako vas na kraju stvarno i ubije, drugi će uvijek moći naknadno tračati ubojicu, a možda čak i završi u zatvoru.

Iskreno ne znam koji je vrag bio Jennifer Crusie dok je pisala ovaj roman, ali Iskušenje je po mom mišljenju lošije od onih nabrzinu napisanih romana Jayne Krentz. Kod Jayne još nikad nisam naišla na toliko neuvjerljivih stvari na jednom mjestu s tim da je i ljubavna priča Jennifer Crusie u ovom slučaju jedna od slabijih karika romana. Naime, Sophie i Phineas gotovo odmah padnu jedno drugome u zagrljaj i do kraja romana uglavnom pratimo njihove čarke koje se vrte oko notornih gluposti i predrasuda u koje ni jedno od njih dvoje zapravo ne vjeruje. Jedina stvar koja mi se sviđa vezano za ovu knjigu je naslovnica. No nažalost, nesmotreno sam ostavila knjigu neko vrijeme na radijatoru pa joj se od topline počeo odvajati onaj gornji zaštitni celofan tako da smo na primjeru Iskušenja naučili još jednu korisnu stvar: ne odlažite knjige na izvore topline. Osim ako niste nacist i volite ih bacati na lomaču. S druge strane, možda je to znak 'odozgo' da prestanem kupovati knjige Jennifer Crusie? Tko bi ga znao...