srijeda, 23. veljače 2011.

Jayne Ann Krentz: Zora u Eclipse Bayu

 
Brzo i grubo: druga knjiga u Eclipse Bay trilogiji o dvije posvađene obitelji nije baš priču odvela korak dalje.

Priče koje preuzimaju zaplet Romea i Julije imaju određeni problem, a taj je da, osim što nisu baš nešto originalne, moraju imati barem nekakvog začina koji će ih razlikovati od ostalih sličnih pokušaja kojima vrvi svijet ljubavnih romana. Jayne A. Krentz je ispočetka krenulo dobro. U prvoj smo knjizi nazvanoj jednostavno Eclipse Bay upoznali dvije zaraćene obitelji, Madison i Harte i mali pitoreskni gradić s dramatičnom oceanskom obalom u OregenuEclipse Bay. Kao i svaki takav gradić i Eclipse Bay ima svoju povijest, svoje redikule (u ovom slučaju Arizonu Snow, do zubiju naoružanu postariju gospođu koja je uvjerena kako se na obližnjem institutu kuju vladine zavjere i sakrivaju leševi vanzemaljaca) i svoju manje lijepu stranu čiji je dio i jedno neriješeno ubojstvo. Glavni bad boy Eclipse Baya, Rafe Madison će biti osumnjičen za zločin, a alibi će mu dati nitko drugi nego Hannah Harte, djevojka iz obitelji koja je ne samo po vrijednostima koje njeguje dijametralno suprotna njegovoj, već i na neki način neprijatelj svakom Madisonu.
Nakon sretnog završetka prve knjige izgleda da je Jayne Krentz jednostavno ponestalo materijala za priču, jer Zora u Eclipse Bayu je jedan kostur od romana bez imalo mesa na sebi. Glavna junakinja je sada Hannina mlađa sestra Lillian, pomalo zbrčkana umjetnica koja se, netipično za Harteove, ne zna skrasiti na jednom radnom mjestu, dok je glavni junak Rafeov brat Gabe (da, to znači da se braća zapravo zovu Raphael i Gabriel), turbo uspješan poslovni čovjek kojeg je teško opisati jer ga je autorica jednostavno napisala tako jednodimenzionalnim.

Gabe i Lillian su se upoznali na vjenčanju svojih brata i sestre, nakon čega se Gabe upisao u Lillianinu agenciju za spajanje parova. Tu su i neki pokušaji zapletanja misterije što je nužno značilo i povratak legendarne Arizone Snow, no na moje razočaranje priča s provalama i pokušajem Arizonina ubojstva je iza sebe imala mlitavo objašnjenje i rasplet nevrijedan pamćenja. Slično je i s ljubavnom pričom u centru, ni Lillian ni Gabe zapravo više nemaju zapreku da se slobodno vole jer njihove obitelji više nisu u zavadi u kakvoj su bile kao u prvoj knjizi, a i ostali 'problemi' poput 'što umjetnica i biznismen imaju zajedničko' su banalizirani i više nego što to stvarno i jesu. Nije mi se svidjelo ni to što njihova priča počinje u matchmaking agenciji gdje je Lillianin posao da za Gabea pronađe savršenu ženu; to me jednostavno previše podsjetilo na Match me If you can od Susan Elizabeth Phillips kod nas prevedenom kao Dođi i poljubi me, s tim da se Phillips s tako postavljenom pričom pozabavila puno detaljnije i zabavnije. Naravno, nedostajalo mi je i ozračje iz prve knjige, možda najbolje dočarano noćnom scenom na plaži gdje Rafe i Hannah prvi put razgovaraju kao tinejdžeri iz čega će se izroditi val tračeva i skandala u Eclipse Bayu i koja jasno označuje prekretnicu u odnosima dvaju obitelji. Krentz je pokušala vratiti nešto od te atmosfere i u drugu knjigu, ali osim spominjanja oluje i grada opranog kišom nije ponudila ništa drugo. Čak ni tračevi nisu bili osobito sočni.
Kako bilo, to ne znači da odustajem od treće knjige, Ljeto u Eclipse Bayu, ako je se ikad dokopam u knjižnici.  

1 komentar:

  1. Pročitala sam sve tri knjige. Volim ljubavne događaje začinjene spletkama koje drže neizvjesnost do kraja priče.. a koje se nastavljaju u trećem dijelu. Treća knjiga daje pravi rasplet. Uživajte u čitanju! ja jesam! :D

    OdgovoriIzbriši