utorak, 9. kolovoza 2011.

Diane Setterfield: Trinaesta priča


Brzo i grubo: napet i mračan gotički misterij s dojmljivom pričom koja se pamti.

Znam da je Trinaesta priča već odavno izašla i u izdanju Algoritma i Knjige dostupne svima, ali nekako ne mogu a da ne napišem koji redak o njoj. Također znam da se nije svidjela nekim čitateljima i da su mišljenja, kao i o svakoj hvaljenoj i razvikanoj knjizi, veoma podijeljena, ali ja sam definitvno na strani onih koji će ovu knjigu jamačno pročitati još barem nekoliko puta i kojima nije bila nimalo dosadna. Da skratim, nema toga što mi se nije svidjelo u pisanju, temi, likovima ili atmosferi Diane Setterfield, jer kao što sam rekla knjiga je gotički misterij/triler i jednostavno kao takva funkcionira savršeno. Autorica nas upoznaje sa čak dvije protagonistice knjige: prva je Margaret Lea, povučena i osmaljena djevojka koja radi u očevom antikvarijatu i amaterski se bavi pisanjem biografija, a druga je Vida Winter, slavna spisateljica knjiga koja je u medije dala desetak verzija svoje biografije i za svaku se zaklela da je istinita. No sada suočena sa teškom bolešću i skorom smrću, Vida poziva Margaret na svoje imanje i polako joj otkriva istinitu priču o svojoj obitelji, obitelji Angelfield koja je živjela na otmjenom istoimenom imanju u engleskoj provinciji gdje se rodila i njena majka Isabella Angelfield, prekrasna djevojčica kojom su postali opsjednuti i njezin vlastiti otac i čudni brat Charlie.
Već sam spomenula koliko volim priče o obiteljima, pogotovo kada su dramatične i uključuju nekoliko generacija iste, ali priča o obitelji Angelfield se može opisati više kao čarobno mračna i uznemirujuća, te istovremeno bizarna i privlačna na taj engleski, atlantsko-olujni način. Od samog početka, za kojeg uzimam Isabellino rođenje, slijed događaja i sami likovi su upravo nevjerojatni i jednostavno drže čitatelja prikovanog za knjigu (većina toga, napominjem, nije ništa dobro ni lijepo, nego više 'O moj Bože, e pa to stvarno nije u redu' nevjerojatno), a baš kad pomislite da se čudni i nesretni događaji ne mogu više nadmašiti, Setterfield baci koplje još dalje, a da ni u jednom trenutku ne pretjera ili djeluje smiješno ili neuvjerljivo. Natuknuti ću samo da je i sam kraj svojevrstan cliffhanger i da je za mene bio prilično zadovoljavajuć i jeziv taman toliko koliko treba. Naravno, ne mogu, a da ne spomenem da je Vidino pravo ime Adeline March (to se otkriva odmah negdje pri početku i nije nikakv spoiler, ne brinite se) i da je ona imala sestru blizanku Emmeline te da se zapravo dobar dio knjige bavi temom blizanaca i njihove povezanosti. I opet naravno, jedna je od njih bila draga i umiljata, a druga zločesta i neposlušna, kao da bliznaci sami po sebi već nisu dovoljno čudni. Puno elemenata u knjizi je zapravo očito spooky, ali iako možda reciklirani, ipak su predstavljeni i u priču ukomponirani na originalan način tako da meni ništa nije djelovalo kao klišej ili već viđeno. Moram svakako spomenuti i da nikako nisam kužila u čemu je kvaka cijele priče, sve dok sama Vida nije otkrila potpunu istinu o sebi. Osim toga, većina čitatelja i kritike knjigu uspoređuje sa sestrama Bronte i Dickensom, tako da ja neću pisati o tome niti mislim da je potrebno ovu knjigu reklamirati tuđim radom ili imenima, jer je definitivno jedna od najboljih žanrovskih knjiga koje sam pročitala i koju ću svakako čitati iznova.
Potencijalnim čitateljima i ljubiteljima fino zapakiranih bizarluka preporučujem da je radije čitaju u kasnu jesen ili zimu, ali svakako za lošeg vremena i prikladnog raspoloženja za svoju dozu jeze. 

Broj komentara: 8:

  1. Imam utisak da ce mi se bas dopasti..do sad mi se svidelo sve sto sam procitala na tvoju preporuku :) Samo trako nastavi

    OdgovoriIzbriši
  2. Pročitala sam je početkom godine - knjiga je odlična, malo čudna i traži malo više pažnje dok se čita.

    OdgovoriIzbriši
  3. I meni se isto knjiga svidjela. Prvenstveno me osvojio stil pisanja, vrlo je tečan i dotjeran. Čak doprinosi uvjerljivosti pomalo mračne atmosfere... Eh, da, dopalo mi se i to da je knjiga pomalo mračna, ali na suptilan način. Izvana se sve čini u redu, ali što priča ide dalje, postaje sve uvrnutija i napetija. Nije to onaj suspense u stilu "serijski-ubojica-vreba", ali baš to mi je super. Sviđa mi se ideja misterije u kojoj nema serijskih ubojica, stvarno je osvježenje.

    OdgovoriIzbriši
  4. @MyPerfectLounge - super je kad nađeš nekoga sa sličnim ukusom u čitanju :D Btw, i ja zirnem tvoj blog tu i tamo u očekivanju kakve preporuke za knjige

    @glass - zbilja jest odlična, mada ja nisam imala problema s pažnjom. Doduše čitala sam komentare na forumu koji kažu da im je TP bila ili dosadna ili naporna. Sto ljudi...

    @Martina - slažem se s tobom, pravo osvježenje i nema ubojstava :)

    OdgovoriIzbriši
  5. pročitala sam je u jednom dahu, i opet ću!

    OdgovoriIzbriši
  6. Krivo! Krivo! Zašto prijepis reklame knjige, ako to u stvarnosti nije tako: Isabella nije Vidina majka kao što Vida nije Adeline. Prvo pročitajte do kraja, a onda pišite recenziju djela, ali kao autorski rad, jer vas neko može optužiti za krađu.
    Što se tiče knjige smatram je remek djelom.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. AnJa, nikakva reklama nije prepisana, to se vrlo lako može provjeriti na linku izdavača (Algoritam) gdje ti piše blurb knjige: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=22&id=117589.
      Drugo, ovo što si ti sada napisala je spoiler. Ispričavam se čitateljima kojima je sada pokvarena radnja knjige, ali ne mogu ne odgovoriti na ovako negativan i bespotreban komentar. Knjigu sam kao i sve pročitala do kraja, recenzije ne pišem za nikakav novac, knjige ili bilo kakve druge naknade te nemam potrebe da pročitam prvih 50 stranica i onda pišem tekst.


      Leonie

      Izbriši