Terry Pratchett: Hogfather

 

Brzo i grubo: Božićni duh prožima svijet Diska kao što Pratchettova pronicljivost i briljantan humor prožima ovaj roman. Postoji li išta bolje od toga?

Ne mogu smisliti ništa prikladnije za predstojeće dane nego osvrt na roman Hogfather jedinog i neponovljivog Terry Pratchetta. Počevši od naslovnice koja na Kirbyjev neizbježno napadan način prikazuje srž romana odmah uočavamo noćni krajolik pod snijegom, isto kao i čarobnjake, ubojice, Zubić vilu, kralja te Smrt, i smjesta nam je jasno da je dobra zabava zagarantirana. Pospemo li sve te sastojke Terryjevim genijalnim humorom, zaista se imamo čemu veseliti ove zime. Čak i kada saznamo da je debeli djedica u crvenom netragom nestao, a Smrt se sablasno mota oko dimnjaka i pokušava reći «ho ho ho»… S pravom kažu: You'd better watch out…

Guvernanta Susan, u svijetu Diska poznata također i kao unuka koštunjavog tipa koji hoda okolo s poljoprivrednom alatkom, uzaludno pokušava voditi normalan život i ne obazirati se na nepredividive ludorije svog djeda, no kada Smrt otiđe predaleko u svom nastojanju da održi poredak u svijetu, sve stvari kreću nizbrdo. (Dobrotvornom nastojanju, dakako, valja napomenuti. Pogotovo jer se Crnom Žeteocu nije preporučljivo zamjeriti). Istodobno, doznajemo da skupina prilično sumnjivih tipova ima na umu nešto jako neugodno, a kada im se pridruži i najopakiji član Ceha Ubojica stvari postaju još neugodnije.  Pojavljuje se nesrazmjer u energiji vjerovanja i Djed Božićnjak netragom nestaje, a roman odgovara na pitanja poput gdje odlaze sve izgubljene olovke, kako to da bez obzira koliko ih imate, čarape uvijek nestaju te zašto čika Smrt živi u crnoj, hladnoj zemlji ispunjenoj motivima lubanja i kostiju.

Terry mnogo svojih romana o Disku zasniva na liku Smrti koji, iako nadasve zastrašujuć, samo je još jedan od mnogih umova koji pokušava shvatiti svijet oko nas, a najviše se fascinira ljudskim bićima za koje kaže da su «toliko maštoviti da su izmislili jednoličnost i dosadu.» Njegova opsesija ljudima posebice je istaknuta u ovom romanu te iako na potpuno nespretan i smiješan način, on je naposlijetku jedini koji ipak uspijeva shvatiti bit Hogswatcha. Zanimljiv je i simpatičan način na koji Terry prikazuje Božić svijeta Diska (tj. Hogswatch, ili Noć Prasičina Bdjenja) te Smrt u ulozi Djeda Božićnjaka koji preko ovog ravnog svijeta leti na saonicama u koje su upregnuti veprovi. Kao i uvijek, vrsni humor izvire iz svake rečenice, situacije i dijaloga, dok mu je satira nešto izraženija nego inače. Za Terryja kao da nikada dovoljno riječi hvale: već neko vrijeme pokušavam da nađem manu njegovim romanima ali uzalud.

Još jedna od posebnih čari njegovih mnogobrojnih romana je ponavljanje pojedinih likova koje ste možda već susreli i zavoljeli iz prethodnih knjiga pa tako u Hogfatheru nailazimo na dobrog starog Smrt, Susan, knjižničara Neviđenog Sveučilišta, Alberta, jezičavog i dosadnog gavrana te njegova najboljeg kompanjona Smrt Štakora.

Za ljubitelje filmova, kao i za opsesivne fanove Diska (such as myself) ovaj roman ekraniziran je 2006., no iako je ta informacija za svaku pohvalu, osobno smatram da bi svijet Diska trebao ostati tamo gdje je stvoren, gdje oživljava i pripada, na papiru. Hogfather utjelovljuje i ismijava sve što vežemo uz Božić, no bez doze potcjenjivanja i bezobrazluka što ga čini idealnim štivom za zimske praznike, a posebice krasnim poklonom za sve ljubitelje Sir Terry Pratchetta.

Za kraj malo prikladnih slika. Merry Hogswatch! 

Smrt i njegov pomoćnik Albert (pojavljuju se u nebrojeno mnogo romana o Disku)

  

Susan Sto Helit

Britanci se odjevaju kao Death Hogfather za Noć Vještica. :)

A tu je i nevjerovatno LEGO izdanje Alberta i Smrti.

Sve slike pripadaju odgovarajućim autorima. All photos belong to their respectful owners, we do not claim them as ours. For any questions or problems feel free to email us on: lemonadebooks@gmail.com