Emily Brontë: Orkanski visovi

Brzo i grubo: uzbudljiv viktorijanski klasik donosi  jednu od prvih gotičkih romansi, antijunaka u osvetničkom pohodu, mračnu atmosferičnost engleskog sjevera i priče o duhovima.

Kao da sam odlučila poslušati vlastiti savjet iz posta Koje knjige darovati za Božić ove godine prihvatila sam se čitanja ovog viktorijanskog klasika koji se zaista pokazao kao natprosječna knjiga, no o tome za koji redak. Ne sjećam se da sam ikad odgledala do kraja ekranizaciju Orkanskih visova, iako sam Bog zna da ih ima cijela mirijada i da su po tko zna koliko puta prikazani na televiziji. Bila je to zapravo prava sreća, jer sam od uvjerenja kako se knjige trebaju čitati prije gledanja filma; inače završite s tuđom imaginacijom u vlastitoj glavi što donekle oduzima poantu i ljepotu samog čitanja. A ovo je definitivno knjiga koju bi svatko morao doživjeti na vlastiti način.

Sama priča je veoma (melo)dramatična, uostalom, što i očekivati od knjige naslovljene Orkanski visovi? I kao što vam je vjerojatno već dobro poznato vrti se oko nesretne ljubavi Catherine Earnshaw i njenog posvojenog brata Heathcliffa. Heathcliff je tamnoputo siroče koje je gospodin Earnshaw (Catherinin otac) pronašao na ulicama Liverpoola i doveo na svoje imanje, Orkanske visove, na sjeveru zemlje. Dječak mu se čak i više sviđao od vlastitog sina Hindleya koji je iz istog razloga i zamrzio posvojenog Heathcliffa, dok je Catherine s njim vrlo brzo pronašla zajednički jezik. Djeca su tako odrastala skupa već odmalena podijeljena između sebe: bijesni i ljubomorni Hindley na jednoj strani, a nestašni i poludivlji Heathcliff i Catherine na drugoj. Naravno, lako je pogoditi u kakvu je nemilost Heathcliff poslije zapao kad je umro gospodin Earnshaw, a Hindley postao gospodarem Visova, no prave nevolje počinju kad u jednoj prilici Catherine upoznaje njihove susjede s obližnjeg imanja: uglađene i lijepe Lintonove. Njihov sin Edgar smjesta će se zaljubiti u ljepoticu s Orkanskih visova koja će morati birati između njega i Heathcliffa koji je u međuvremenu ogrezao od poljskih radova, zapuštenog života i nedostatka formalnog školovanja.

Za početak, ništa vas neće ostaviti ravnodušnim u ovoj knjizi. Likovi su skoro potpuni ekstremi, a odnosi među njima turbulentni i pomalo na granici s patološkim. Za Heathcliffa još kao dijete saznajemo da je introvertiran i strpljiv u čekanju svoje osvete, sposoban za vratiti svaku pakost koju je doživio i to ako treba i dvaputa jače. Njegova polagana preobrazba u nemuštog divljaka i zatim u bogatog gospodina koji se vraća naplatiti emocionalne (i druge) dugove ponešto podsjeća na grofa Monte Christa s tim što je Heahcliff sa svojim povratkom doista postao sposoban za svakava zla. Često je uspoređivan s bajronovskim tipom junaka, no meni se mjestimično doimao poput običnog luđaka čija je osveta odavno izgubila cilj i vezu sa zdravom pameću. Catherine je, s druge strane, počinila razumljivu grešku u svom odabiru no mnogo zanimljivija je bila njena histerija i zdravstveno stanje u koje su je otjerali napadaji bijesa. Iako opisana kao svojedobno neposlušno i tvrdoglavo dijete, pravo je pitanje kakvu bi ličnost razvila da je odrastala pod manje autoritarnim odgojem svoga oca i Hindleya. Svakako trebam još i dodati da Heathcliff i Catherine popunjaju možda polovicu knjige, dok se druga polovica bavi njihovim potomcima i Heathcliffovim pokušajima da uništi Lintone i Earnshawe do kraja.

Pisanje Emily Brontë je naprosto divno. Nema suvišnih opisa ni praznoga hoda, niti velike psihologije, osim jednostavnih komentara naše pripovjedačice, dadilje Ellen Dean zvane Nelly. Naravno, to ujedno i znači kako je cijela priča ispripovjedana donekle pristrano iako bih rekla kako je Nelly bila doista pošteno i normalno čeljade s ispravnim moralnim zasadama i zdravim pogledom na život. Priča ide dosta brzo i laže onaj tko kaže da su viktorijanci bili dosadni kao stare tapete. Moram priznati i da je mjestimično bilo smiješno čitati psovanje i proklinjanje na old school način; sve vrvi bijednim ništarijama, lijenim vješticama, prokletom teladi i slično. Na kraju, znajte da vas ipak čeka sretan završetak koji nakon svih užasa Orkanskih visova ima odgovaraju težinu i čini roman savršenom cjelinom s poukom vrijednom pamćenja.

Knjigu sam čitala u izdanju Večernjakove biblioteke najljepših ljubavnih romana koju sam tada propustila kupiti (no bitno da sam zato kupila Damu s kamelijama), a koju možete kupiti po cijeni od dvadeset kuna u antikvarijatu Zlatarevo zlato u Zagrebu ili je naručiti preko interneta.