Brzo i grubo: neoviktorijanski roman u kojem se savršeno miješaju žanrovi fantastike, povijesti i pustolovine.
Ok, ovaj će post vjerojatno biti dugačak jer ipak recenziram romančinu od sedamsto i kusur strana, zato se obružajte strpljenjem. Gordon Dahlquist nas je počastio sjajnom pričom i s čak troje junaka koji su mušičavi, nesavršeni, uporni i kad zatreba prilično zastrašujući. U priču nas uvodi s gospođicom Celeste Temple, djevojkom s karipskog otoka koja se zaručila za Rogera Bascombea, ambicioznog službenika u ministarstvu vanjskih poslova. Nakon par tjedana idile, Roger prekida zaruke preko pisamca. E sad, ponosna i povrijeđena (i još uvijek pomalo zaljubljena) gđica. Temple odlučuje pratiti svog bivšeg zaručnika te se iste noći nađe na velebnom imanju trenutačno najbogatijeg čovjeka u zemlji, lorda Roberta Vaandariffa. Svi gosti su pod maskama i Celeste ima priliku svjedočiti zastrašujućem ritualu, alkemijskom Procesu koji mijenja osobnost ljudi.
Za to vrijeme i naš drugi junak smjerno korača u korak svojoj sudbini tj. prema imanju Vaandariffovih. On je plaćeni ubojica, poznat samo kao Kardinal Chang, bivši student kojeg je udarac bičem preko očiju gurnuo u život londonskog polusvijeta i djelomično sljepilo. Kardinal možda nema skrupula, ali je opak igrač kojem će tajno društvo stati na put kad u svoje planove uključe prostitutku Angelique, djevojku do koje mu je stalo.
Posljednji, ali ne i najmanje važan je melankolični doktor Abelard Svenson, u pratnji raskalašenog i idiotskog princa od Macklenburga, Karla-Horsta. Karl-Horst se upravo zaručio za kćer lorda Roberta, no Kabala i s njim ima svoje velike planove koje će vjerni doktor pokušati pomrsiti. Ujedno ovdje moram i reći kako mi je dokor Svenson, usprkos genijalnom i dovitljivom Changu, omiljeni lik. Njegov način suočavanja s vlastitim strahovima, s bolnom prošlošću, te borba s moralnošću i savjesti su ga definitivno učinili najljudskijim od svih protagonista. Dok je gđica. Temple veoma nalik junakinjama ljubavnih romana koja preuzima stvari u svoje ruke, Kardinal Chang je tipični akcijski junak s devet života – doktor Svenson pak nije ništa od toga. Što, naravno, ne znači da su njegove pustolovine manje zanimljivije od preostalih dvoje.
Dalje, zlikovci su u ovoj knjizi zaista dijabolične kreature spojene na okup nenormalnim ambicijama. Tu je iskvareni doministar Harald Crabbé praćen regimentom draguna beskrupuloznog brigadira Aspichea. Crabbé je ujedno i čovjek koji je Rogera uveo u Kabalu. Zatim bolesno bogat i moćan lord Vaandariff i podmukli Francis Xonck, suvlasnik tvornice oružja. Tajanstveni grof d' Orkancz porijeklom s Balkana upravlja mehanikom Procesa, no nitko nije opasan i okrutan kao prelijepa kontesa Rosamonde de Laquer-Sforza ljubičastih očiju. U njihovoj pratnji naći će se još udvorica i pijuna zavedenih Procesom, no njih je daleko previše za pobrojati.
Sama priča je zapravo krajnje jednostavna: tajno društvo pokušava uz pomoć alkemije pokoriti Europu, no način na koji se ta priča razvija čini ovaj roman pravim page-turnerom. Sam autorov stil je klasičan i nenametljiv što donekle približuje viktorijanskom dobu. No ipak, ima nešto komercijalno-američki u pisanju Gordona Dahlquista, pogotovo u izboru silnih scena nasilja ili slabo prigušene erotike koja teško ide uz uobičajenu predodžbu o viktorijancima. Naime, radnja je smještena u neku neodređenu državu (iako sam ja dugo bila uvjerena da se radi o Engleskoj) što ćete bez sumnje primijetiti i po imenima i prezimenima gore navedenih junaka i negativaca, tako da to izostajanje engleskog puritanizma nimalo ne smeta i u službi je prilično dobrog oslikavanja likova i opake Kabale.
Kakobilo, čitala sam ovu knjigu duže nego inače, brižljivo si dozirajući stranice jer ovakvu knjigu ne čitate često. Žanrovska je i sjajna je i kad dođete do kraja bude vam krivo što je pustolovina završila, pogotovo jer niste saznali sve što ste htjeli. Ipak, ostaje nam da se veselimo filmu koji će se snimati po knjizi, a ja vam preporučam da je pročitate što prije.
Nema komentara:
Objavi komentar