Danielle Trussoni: Angelologija

Brzo i grubo: razvikani triler na tragu Dana Browna pomalo je naivna i ne baš dobro razrađena priča utemeljena na intrigantnim biblijskim legendama o palim anđelima.

Izgleda da (pali) anđeli i ja nikako ne možemo na zelenu granu. No ovoga puta se ne radi o tinejdžerskim romansama u kojima je teško razabrati što je tko, zašto i kako, već o trileru autorice Danielle Trussoni u kojega je ipak uloženo više truda i zdrave pameti. Naša priča počinje u samostanu Sv. Ruže iz Viterba gdje upoznjemo mladu i samozatajnu sestru Evangeline. Evangeline, koja radi u samostanskoj knjižnici, jednog prosinačkog jutra dobija pismeni zahtjev od Verlainea, povjesničara umjetnosti kojeg osobito zanima korespondencija jedne od bivših upraviteljica samostana i Abigail Rockefeller, jedne od najbogatijih žena na svijetu svoga vremena. Verlaine, iako dobronamjeran, ne zna da radi u interesu zloćudne obitelji Grigori, svojevrsno nefilsko plemstvo koje pokušava pronaći mističnu liru anđela Gabriela - nebeski instrument čija bi iscjeljiteljska moć vratila narušeno zdravlje palih anđela. Uskoro slijed događaja otkriva i angelološko društvo čija je zadaća pronaći liru prije Nefila i pokušati ih jednom zauvijek izgurati sa svjetske društvene i političke scene. Među njima je i Evangelinina baka, Gabrielle, žena koja zna zašto je ubijena njena kćer Angela, ali tajne kriju i neke od sestara samostana sv. Ruže...

I dok je početak Angelologije sasvim solidan, stvari vrlo uskoro počinju pucati po šavovima. Najveća bi zamjerka išla na naivnost priče i određenu površnost u manipuliranju s povijesnim činjenicama i legendama. Naime, u ovoj knjizi, osim možda uvodne priče o svetoj Ruži iz Viterba, nećete pročitati ništa već dosad niste znali ili čuli. Biblijska priča o palim anđelima i njihovoj nefilskoj djeci je sama po sebi prilično poznata, pa je stoga Trussoni dodala i svoje elemente priči: arhanđeli su za kaznu u nepoznatoj i strašnoj jami zatočili pale anđele čijoj se muci smilovao arhanđeo Gabriel i bacio im svoju liru. Lira, koja je svojom milozvučnom glazbom trebala utješiti pale Stražare, ujedno je i sredstvo kojim bi se mogao preustrojiti svemir, pa čak i razoriti Zemlja. Sad se postavlja pitanje zašto bi Gabriel uradio tako nešto glupo kao što je bacanje takve lire glavnim uzročnicima svega zla na svijetu - i da, odgovor je i dalje: iz sažaljenja. Po mome mišljenju, ovo je najveći i glavni previd u Angelologiji koji, nakon što ga shvatite, upropasti i ostatak čitanja jer sve ionako počiva na nepojmljivoj gluposti. 

Druga je zamjerka korištenje velikih riječi koje nemaju nikakva pokrića u radnji knjige: briljantni, vrhunski i turbointeligentni angelolozi su npr. mapirali sve jame na Balkanu u potrazi za lirom (na angelološkoj akademiji čak i postoji ni manje ni više nego čitav predmet geologije spilja i bezdana), ali nitko se nije sjetio pitati lokalni živalj da li im je poznata jama Đavolje grotlo za koju je, kako se ispostavilo, znala baka jedne od glavnih junakinja i to iz narodnih predaja koje se prenose već generacijama. Banalnosti se nastavljaju: predmeti koje traže angelolozi su skriveni na tako očitim mjestima, a zagonetke koje je osmislila Trussoni riješili bi i klinci iz nižih razreda osnovne škole. Što je najgore od svega, akcijske scene su toliko tromo i loše opisane da nakon nekog vremena slobodno možete i preskočiti takve pasuse. Jedino obratite pozornost na zadnje rečenice jer obično u njima netko klone mrtav - ako je ikome uopće stalo do toga što će se dogoditi s likovima. 

No ipak, uvjerljivo najveća rupa u radnji/priči/što god je odnos angelologa i Nefila: naime, iako prastari i samim time valjda i upućeni u vlastitu prošlost i stvari koje su im od zanimanja, te fizički nadmoćni i inteligentni Nefili ostavljaju angelologe na miru jer oni, eto, arhiviraju spise, skupljaju znanje i jednostavno: they know things. Naravno, i Nefili 'znaju stvari'. Oni zapravo znaju sve: znaju gdje je angelološka središnjica u New Yorku, znaju tko su najutjecajniji angelolozi, gdje su i na čemu rade, jedino ne znaju kako da sami pronađu nebesku liru, jer zato su, izgleda, ipak preglupi. U svjetlu svega toga, nisam 'dožvjela' ni kraj romana   koji je i najava drugog dijela, Angelopolisa, iako je sam kraj izbjegao klišej, a to mi se uvijek sviđa. Dobru riječ moram založiti i za sestru Evangeline koja kao glavna protagnostica barem nije bila iritirajuća, već dapače, može biti jedini razlog zbog kojeg bih pročitala i Angelopolis.