Maggie Stiefvater: Zauvijek

Brzo i grubo: melankolične knjige imaju melankoličan kraj...

Tako je i moj čudni uvod svojesvrstan poetski pokušaj oproštaja s Vukovima iz Mercy Fallsa i (zasad) Maggie Stiefvater. Tome, valjda služe tri točkice, zar ne? So deep and profound...

No dobro. Sad ozbiljno. Prvo da posložimo svoje činjenice, što bi rekli Amerkanci. S radnjom smo zaglavili – spoiler alert svima koji čitaju ovaj review unaprijed – s Grace koja se upravo pretvorila u vuka i otrčala sumanuto u šumu Boundry, Samom koji se pak više ne pretvara u vuka, ali je zato glavni osumnjičeni za nestanak svoje djevojke, te Isabel i Coleom koji su u nekom svom volim te/mrzim te odnosu. Ovakvo stanje stvari potrajat će relativno dugo, a i kad se nove stvari počnu događati našim junacima, bit će to ništa pretjerano dramatično – ili možda ovisi kako na to gledate. Uglavnom, dosad smo već utvrdili kako je nepredvidljiva, luda i šokantna radnja više Maggiena slabost, nego jača strana, pa možemo mirno zakljčiti kako nam do nje više nije ni stalo. Ono do čega je meni bilo stalo su definitivno krasno opisani likovi oko čijih se života i emocija zapravo vrti ovo knjiga. Još jednom ću napisati kako su Isabel Culpeper i Cole St. Clair (osobito Cole) moji omiljeni likovi ove trilogije i kako, nažalost, njihova priča po meni nije dobila zadovoljavajući kraj. Pri tome ne mislim da to da li su završili sretno ili nesretno u ljubavnom smislu, to bi ipak bio prevelik spoiler čak i za moj ukus, već baš na ono što smo konkretno saznali o tome što će biti sa njih dvoje u budućnosti. Malo bolje od toga su (kao par) prošli Sam i Grace, i iako se ova nedorečenost jako lijepo uklapa u cjelokupni melankolični ton knjige, moram reći da mi se ovakvi krajevi u žanrovskim romanima nimalo ne sviđaju. Nekako sam od uvjerenja da dobra, stara fantastika koja je pisana na klasičan način, treba imati i dobar, klasičan tj. jasan kraj jer to je ono što nas je i vuklo na čitanje otpočetka, zar ne?

S druge strane, već sam se u trećoj knjizi doista saživjela s izmaštanim svijetom Maggie Stiefvater i prilično uživala u čitanju: toliko da mi je bilo žao kad sam okrenula i zadnju stranicu romana. Mislim da je autorica, usprkos manama koje sam istakla u prošlim postovima, stvorila pamtljive likove i slatku priču u kojoj će se sigurno pronaći dio mlađe publike sklon lijepom pisanju i introspektivnim junacima. Njima bih od srca preporučila ovu trilogiju, iako sumnjam da ću sama opet posegnuti za njom.