Brzo i grubo: u ovo vrijeme leda i zime, norveški krimić zvuči kao pravi izbor. No da li je Kjell Ola Dahl dorastao zadatku?
Djelomično sigurno
jest. Naime, krimić sam po sebi jednostavno nije dosadna forma, no groznica za
tzv. skandinavskim krimićima je ipak donekle prenapuhala iste. Čovjek
u izlogu, nažalost, po mnogim svojim karakteristikama ne spada u vrh
spomenute produkcije. Radnja je na prvu ipak veoma privlačna: Reidar
Folke Jespersenje ozloglašeni prekupac starinama koji je pronađen mrtav u
izlogu svoje trgovine. Njegovo tijelo je razodjenuto, na čelu su mu iscrtani
crveni križevi, a oko vrata je nađena omča od crvenog konca. Sve upućuje na
možebitno ritualno ubojstvo, no zanimljiva je i obiteljska priča u pozadini:
tri su brata naime upravo pregovarala o prodaju trgovine, dok se Folke nije
nenadano predomislio i posvađao s braćom. I njegova će žena upasti u oko
dvojici detektiva koji rade na slučaju - od Folkea prilično mlađa bivša
plesačica već ga godinama vara s još mlađahnijim učiteljem plesa. Istražujući
dalje posljednji žrtvin dan na životu, detektivi će naići i na misterioznu
mladu ženu koja je za Folkea glumila djevojku koju je volio u mladosti, prije Drugog
svjetskog rata.
Trebala bih reći i
riječ dvije o spomenutim detektivima, Franku Frølichu i Gunnarstrandi.
Ovaj par naime ne posjeduje nijednu 'herojsku' osobinu (kao npr. Harry Hole),
niti su nabrijani hiperaktivni genijalci a la Sherlock Holmes.
Štoviše, Frølich mi je bio prilično antipatičan i pomalo ljigav - varao je
svoju djevojku kojoj kroz cijelu knjigu nema hrabrosti reći što je ide i kako
se osjeća. Gunnarstranda je bio puno dopadljiviji, ali je kao lik također
osuđen na običnost i prosječnost što će možda odgovarati upravo čitateljima
kojima je dosta superdetektiva sa Einsteinovim mozgom, atletskom građom i devet
života. S druge strane, možda će vam dvojica detektiva sa svojim svakodnevnim
problemima dosaditi nakon prvih pedeset stranica. Tu je i još jedan 'problem'
kojeg ima Dahl: radnja i rješavanje slučaja su jednostavno išle veoma sporo za
moj ukus. Trebalo mi je sigurno više od mjesec dana periodičkog čitanja Čovjeka
u izlogu jer me ništa posebno nije vuklo natrag k radnji i knjizi,
što je za krimić, priznat ćete, prilično razočaravajuće.
No tu su i dobre
strane romana: Jespersenova životna priča koju je oblikovao Drugi svjetski rat,
trenutno očito jako popularna tema koja se iznova i iznova upliće u
kriminalističke romane. Izgleda da je svima čitanje nekako napetije ako se u
priči nalazi neki stari nacist ili bilo tko drugi iz tog mračnog miljea. Ovaj
put se ne radi baš o tome, ali to ću vas pustiti da otkrijete sami. Mogu samo
reći da je na tragu vječnih prepirki i na našim prostorima: tko je bio u
ustašama, a tko u partizanima, što je radio, s kime, gdje, kako i koje su sve posljedice
toga bile. Još jedan Dahlov adut je i činjenica da je dotični psiholog što se
zaista vidi iz njegovih porterta svih likova kojima je posvetio pozornost. To
mi se prilično svidjelo i dalo je boju inače veoma prosječnom krimiću kojeg bi
se najbolje opisalo kao mlakog Stiega Larssona ili Joa Nesbøa. Još trebate znati da je ovo Dahlova jedanaesta
knjiga o Frølichu i Gunnarstrandi, no i da to ne utječe na čitanje
ovog konkretnog nastavka tj. bar ne u smislu osnovne radnje.
Baš se danas mislim kako bi trebalo da pročitam neki norveški krimić tj. triler, a na um mi je pao Ju Nesbe. Mislim da ovog Dahl-a još nisu preveli kod nas :-(
OdgovoriIzbrišiknjiga je odlicna.
OdgovoriIzbriši