subota, 11. lipnja 2011.

Astrid Lindgren: Braća Lavljeg Srca


Što se kuha u dječjem romanu Braća Lavljeg Srca najpoznatije spisateljice za mlade na svijetu Astrid Lindgren?

Sastojci: okrutni tiranin, drevni zmajevi, tajni prolazi, rat dobra i zla čak i u životu poslije smrti.

Priprema: Pošaljite dva brata u Nangijalu, probudite ih u Dolini Trešanja gdje još uvijek traje doba logorskih vatri i uzbudljivih pustolovina.

Kao Harun i More Priča, i ova knjiga nadilazi godine i impresivna je za čovjeka u svakoj dobi svojom dirljivom, srceparajućom pričom punom lekcija o ljubavi, časti i životu nakon smrti. Ne bih nikome poželjela da ga zaigranost naslova i naslovnice omete u tome da izabere ovo djelo, jer iz njega veću pouku mogu izvući potpuno odrasli ljudi nego djeca, kojoj bi dublji smisao možda mogao i promaći, čisto zbog toga što neke stvari u svojoj dobi ne razumiju dovoljno.

Radnja je pisana iz perspektive malenog Karla Lava koji pati od tuberkuloze od koje polako i umire. Njegov nešto stariji brat Jonatan oličenje je kraljevića iz bajke: naočit, šarmantan i plemenita srca koje najviše na svijetu voli svog malog brata kojeg od milja zove Mrvicom.
Jonatan zna da će Karl uskoro umrijeti i da umiri svog malog Mrvicu priča mu o predivnoj zemlji Nangijali u koju će stići kada se oslobodi tereta ovog svijeta i kako će živjeti u prekrasnoj Dolini Trešanja gdje svatko ima svoj dvor i konja, a ljudi žive u skladu jedni s drugima bezuvjetno si pomažući. Karl je donekle utješen, ali ga i dalje mori što će morati biti odvojen od svog voljenog Jonatana i majke koja preživljava radeći kao švelja do kasnih noćnih sati u svom bijednom domu.

'Tada mi Jonatan reče da vrijeme u Nangijali nije kao ovdje, na zemlji. Ako on i doživi devedesetu , učinit će mi se kao da je do njegova dolaska prošlo samo dva dana.'

No, nitko nije slutio nesreću koja će odnijeti Jonatanov život prije Karlovog. U strašnom požaru Jonatan uprti malenog Karla na leđa i s njime skoči kroz prozor i tako spasi brata, no pri padu je toliko ozlijeđen da na mjestu umire. Užasna dva mjeseca je Mrvica morao poživjeti na zemlji bez Jonatana prije nego mu se pridružio u Dolini Trešanja na njihovom vlastitom Viteškom dvoru. Tu započinju prave pustolovine, prekrasne i bajkovite, ali i one kojih nikada ne bi smjelo biti. Naime, strašni i okrutni tiranin Tengil zaposjeo je Trnoružičinu dolinu gdje provodi teror nad njezinim stanovnicima, a upravo će naši junaci Lavljeg Srca biti glavna okosnica otpora i najveći Tengilovi neprijatelj.

Od likova valja spomenuti sposobnu i pametnu Sofiju koja uzgaja bijele golubice pismonoše, hrabrog i zastrašujućeg Huberta koji se od glavnog sumnjivca pretvara u velikog junaka, Jossija koji bijaše vlasnik taverne Zlatni pijetao, dobrodušnog starca Matiju u čijoj je malenoj kućici glavni stožer otpora protiv tengilovaca i na poslijetku strašnog drevnog zmaja Katlu kojom Tengil drži svih u šaci.

Ono što mi se posebno sviđa kod ovog romana je činjenica da jasno ističe da borba protiv dobra i zla nikad ne prestaje, pa čak ni u prekrasnim dolinama Nangijale, i što poučava da je u ovom životu i svim onim koji slijede nakon njega ljubav najbitniji element svemira i srži postojanja. Odnos dvojice braće je toliko dirljiv da tjera u suze dok čitate, pogotovo na početku kada su još na zemlji i kada Jonatan umire za Karla, te na  samom kraju kojeg ćete morati sami otkriti. Također su dirljive i iskrene misli malog Mrvice dok prolazi ovu strašnu pustolovinu s kojima se svatko može poistovjetiti.

Ovu djelo smatram svevremenskim. Vrijedilo je nekad kao što vrijedi i danas, a u budućnosti bi samo moglo vrijediti još više. Knjiga za sve uzraste i nezaboravno štivo koje dira ravno u srce. I još bih za kraj napomenula da je roman ekraniziran 1977., a IMDB profil filma možete pogledati ovdje.

3 komentara:

  1. Sećam se da sam čitala ovu knjigu kao dete, ostavila je neizbrisiv utisak. Volela bih da je negde opet nađem.

    OdgovoriIzbriši
  2. O da, moj je primjerak iskopan negdje u nekom antikvarijatu :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Knjigu sam pročitao nekoliko puta kao dijete i stvarno mi je mašta radila čuda. Rado bih ju opet pročitao

    OdgovoriIzbriši