Prikazani su postovi s oznakom Chicago Stars serijal. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Chicago Stars serijal. Prikaži sve postove

utorak, 8. studenoga 2011.

Susan Elizabeth Phillips: On i nijedan drugi


Brzo i grubo: slatka i svježa ljubavna priča o ružnom pačetu koje pronalazi sreću u zagrljaju još jednog nogometaša Chicago Starsa.

Gracie Snow je atipična junakinja suvremenog ljubavnog romana. Njezin je modni ukus sveden na nezgrapna ženska odijela i druge bapske komade, a frizura na nekontrolirani busen bakrenog minivala. Većinu je života provela vodeći starački dom u američkoj provinciji i tridesetogodišnja je djevica. A njezin je novi posao privesti nestašnu nogometnu zvijezdu Bobby Tom Dentona na snimanje filma u njegovu rodnu Telarosu, Teksas. Bobby Tom je također priča za sebe. Lik koji mi je mjestimično bio ljigsi sa svojim dijamantnim gumbima na kaubojskoj košulji i Stetsonu kojeg ne skida s glave, a  mjestimično i poslovično neodoljiv kao i svi Susanini junaci. O da, on je jedan od onih likova obilato posutih zvjezdanom prašinom koji plijene pozornost gdje god idu i svačiji su omiljeni prijatelji. No ozljeda koljena izbacit će Bobby Toma iz životne rutine, a uz to je nekako došla i Gracie čijem se jadnom stanju smilovao i koja će mu poslužiti kao paravan za zaštitu od nasrtljivih telaroških žena. I dok se zajednica čudom čudi kako je takav neugledan sivi miš zaručen za najzgodnijeg sina Teksasa, Bobby Tom će od Gracie napraviti ako ne prvoklasnu ljepoticu s duplerice onda neočekivano zgodnu ženu čija će privlačna narav osvojiti više simpatija nego njegova dva Super Bowl prstena. A evo i problema: dok Gracie svjesno i pomalo autodestruktivno voli Bobbya, ona je za njega možda malo više od dobrotvornog slučaja...

Ova pigmalionska priča je zgodno upakirana u moderno teksaško okružje i sporednu pričicu o malom gradu koji pokušava prežvjeti ekonomske oluje nad svojom glavom. Glavni likovi su i više nego dopadljivi, ali i malo manje vrckasti od njenih tipičnih junaka. Imam dojam da je u ovom romanu Susan Elizabeth naglasak stavila na razne ljudske slabosti i nesigurnosti pogotovo kad je glavni muški lik u pitanju. Bobby Tom je možda prvi junak u ljubiću koji je propitivao svoj identitet i budućnost jer je valjda i prvi koji usprkos svom alfa faktoru nije kročio sigurnom i zacrtanom stazom nakon svoje ozljede. Naravno, tu je i Gracie koja je odlučila iskoračiti iz svoje ljušture i voljeti nekoga tko po svoj prilici ljubav neće uzvratiti. Dobra je stvar što je priča za mene bila prilično nepredvidljiva i što je kraj bio šašavo spektakularan, no moram priznati da je pomalo klizio i u granično podnošljivu slatkoću. Dobra je stvar i što sam ga čitala brže i s više zanimanja od prvog romana serijala Ili ti ili nitko, iako mi je ovo bio drugi pokušaj da ga dokrajčim. Mislim da me prvi put malo odbio Gracien štreberski šefovski nastup i Bobby Tomov navodni mačizam, ali poslije nije bilo tako. A kad smo kod prvog romana, sličnost u naslovima me jednostavno izluđuje. On i nijedan drugi i Ili ti ili nitko praktički znači jednu te istu stvar i nikad ne znam koji je roman koji, što naravno možemo zahvaliti samo prevoditeljima jer je naslov ovog romana u originalu Heaven, Texas. Heaven je naime staro ime grada Telarose u kojem se radnja odvija, a da budem potpuno informativna dodajem i da je ovo druga knjiga po redu u serijalu. 
 

srijeda, 26. listopada 2011.

Susan Elizabeth Phillips: Ili ti ili nitko


Brzo i grubo: prva knjiga iz Chicago Stars serijala daje zanimljiv početni materijal, a onda kreće predvidljivim tokom.

No ako ste ljubitelj S. E. Phillips ta vas predvidljivost možda i neće smetati. Nije ni mene baš jako, ali često me iznenadi kako ista autorica u nekim pričama iznađe zanimljiv twist u priči, a u nekima kao da jednostavno slijedi već toliko puta utabanu stazu. Ipak ne mogu reći da mi se knjiga Ili ti ili nitko nije svidjela, samo sam pomalo razočarana nedostakom prave dramatičnosti kakvu je imala njena Anđeoska ljubav. A intrigantni početak bi se dao sumirati nekako ovako: Phoebe Summerville je zanosna plavuša nevjerojatnog tijela koja je većinu svog života provela u sukobu sa svojim ocem Bertom. Bert je pak, po Phoebinim riječima, muškarac vrijedan žaljenja: posjeduje nogometni klub Chicago Stars i tri puta se ženio lasvegaškim plesačicama s kojima je dobio dvije kćeri, Phoebe i Molly, a ostao uskraćen za tako željenog sina. Kako mu kćeri baš i nisu bile po volji, učinio je sve da im zagorča život odbacivši ih od sebe u skupe internate, a posao je nastavio i iz groba. Po njegovoj oporuci Chicago Stars će naslijediti Phoebe, ali samo na prvih šest mjeseci. No ako Phoebe i Starsi osvoje Američku nogometnu ligu, klub će zauvijek postati njen; ali ako ne uspiju, klub će pripasti njenom bratiću Reedu kojeg Phoebe pamti iz djetinjstva kao običnog okrutnog kretena. Phoebe možda i ne bi pristala na Bertovu posthumnu ucjenu da nije potpuno švorc, te stoga napušta svoj stan na Manhattanu i seli u Chicago. A u Chicagu je osim nadurene polusestre Molly čeka i niz burnih sukoba s trenerom Starsa, zgodnim Danom Calebowom koji također ima ništa manje opaku narav. 


Stvar na koju bih se posebno osvrnula je Phoebin lik, jer je zanimljiv na toliko mnogo načina. Na samom očevom pogrebu koji otvara knjigu Phoebe se pojavljuje odjevena u uski kostimić i top od zlatnog lamea, dok pod jednom rukom nosi svoju pudlicu zvanu Pooh, a pod drugom drži Viktora, svog egzotičnog mađarskog ljubavnika. Skoro odmah saznajemo i istinu: Viktor je tek zgodni maneken koji se pretvara da je njen ljubavnik, a glasoviti slikar s kojim je živjela godinama i pozirala mu za seriju aktova je bio prikriveni homoseksualac. Naime, Phoebin napadni seksi imidž posljedica je traume koju je doživjela s osmamnaest godina kad je bila silovana te je nakon stanovitog vremena i proučavanja ponašanja Francuskinja po Parizu Phoebe odlučila kontrolirati (i odbijati) muškarce uz pomoć svoga izgleda. Vibra koju je slala je uvijek bila tipa: jednostavno nisi dovoljno dobar za iskusnu ljepoticu poput mene. Ipak, iza te krinke krije se žena osjetljivija i uplašenija, ali i pametnija od većine ostalih.  
I sad takav lik spojite s nogometnim trenerom porijeklom iz Alabame koji nema dlake na jeziku i koji Phoebe drži samo glupom plavušom. Puno potencijala za dramu, zar ne? Naravno, dio te drame i dobijemo, ali kao što rekoh, priča negdje po sredini splasne i usprkos akcijskom, nabrijanom kraju koji dovodi i glavu glavne junakinje na kocku priča završava prilično prosječno. No ako to zanemarimo, ljubavna priča između dvoje likova je mjestimično prilično dirljiva, no za njenu dojmljivost se uglavnom prst može uperiti u Phoebin originalni lik koji i drži cijelu knjigu. Uz sve to, čini mi se da je u ovom romanu najviše izostao i autoričin specifični humor, što je možda čak i prikladno jer nekako i ne vidim načina da se lik poput Phoebe ponaša prpošno i bezbrižno kao neke druge njene junakinje (recimo Kit iz Evinog grijeha). Sve u svemu, volim Susanine romane i drago mi je da sam konačno pročitala i ovaj. Na ljestvici od jedan deset, dobio bi solidnu osmicu. 


subota, 2. srpnja 2011.

Susan Elizabeth Phillips: Rođeni šarmer


Brzo i grubo: zgodni sportaš, pogubljena umjetnica i puno, puno nesporazuma. Klasičan roman od omiljene mi S. E. Phillips.

Za početak ću baciti na stol malo informativnih činjenica kako bi se i vi i ja lakše snašli u metežu Knjige dostupne svima. Prve dvije Susanine knjige koje su znanje i Mozaik knjiga objavili u biblioteci KDS su bili samostalni ljubavni romani Evin grijeh i Doručak u krevetu. Iako je Rođeni šarmer također samostalan ljubić koji se može čitati neovisno o serijalu kojem pripada, ipak mi valja napomenuti da je ova knjiga sedma po redu u Chicago Stars serijalu koji je napisala Susan E. Phillips. Chicago Stars su izmišljena momčad koja igra američki nogomet i evidentno rasadnik polubožanskih junaka s ljubavnim životima vrijednim bilježenja. Zašto Mozaik knjiga nije krenula objavljivati serijal od prve knjige, već je za početak izabrala sedmu, ostaje misterij za kojeg ćemo angažirati Dana Browna. Ili ćemo se radije samo nadati da će kad tad i ostale knjige doći na red bez obzira na kronologiju.  
Uglavnom, nogometni pastuh koji će nas nervirati i oduševljavati u ovom romanu se zove Dean Robillard i već se pojavio u prethodnoj knjizi serijala naslovljenoj Dođi i poljubi me. Dean je teški šminker i zavodnik ispod čijeg se sjaja popularnosti i bogatstva krije povrijeđeno dječačko srce. Naime, njegova majka April je bivša groupie girl koja je mladost provela plutajući na izmaglici droge, alkohola i rockerskog promiskuiteta. Deanov otac, rock zvijezda Jack Patriot uglavnom ga je ignorirao većinu života pa tako Dean nikad nije upoznao svoju jedanaestogodišnju polusestru koja je upravo pobjegla od kuće da ga upozna.
Naša junakinja i dama u nevolji koju će Dean spasiti s ceste se zove Blue Bailey. Ona živi nomadskim životom i preživljava slikajući portrete ljudi i kućnih ljubimaca, a ako je nešto naučila u životu, to je da ne vjeruje nikome i nigdje se ne zadržava predugo. Razlog tome je njena majka, aktivistica i humanitarka koja je ostavila Blue kao dijete da bi otišla u zemlje Trećeg svijeta spašavati nečiju tuđu djecu. Kad se Blue i Dean susretnu, iskrice frcaju na sve strane: Blue zna da bi bilo glupo zaljubiti se u neodoljivog nogometaša, pa svakom njegovom izazovu parira britko i drsko kako samo to Susanine junakinje znaju. Deana, kao pravog sportaša, najviše od svega privlače izazovi, a napetosti dosižu vrhunac kad se na njegovoj farmi odjednom svi nađu na hrpi: April, Jack i njegova sestra Riley. A to su uglavnom i ljudi s kojima najmanje na svijetu želi dijeliti životni prostor.

Puno je nesređenih odnosa u ovoj knjizi i bilo je pravi užitak čitati kako se s vremenom ljudi mogu promijeniti i zaliječiti neke od svojih najvećih frustracija. Svi su mi likovi bili podjednako dragi, osobito April i Dean koji mi je jedan od najdražih Susanih junaka iz Chicago Stars serijala i uopće. Šarmer donosi i jednu od najsjajnijih sporednih likuša ikad: Nitu Garrison, staru vlasnicu gradića u Tennesseju pokraj kojeg Dean ima farmu (ovdje se većina romana i događa). Nita je u isto vrijeme tako iskrena i zločesta, tvrdoglava i samouvjerena, diktatorski raspoložena, a opet jednostavno dobra i željna afirmacije u društvu koje je po njenom mišljenju nikad nije prihvatilo. Blue mi je bila tako-tako, nekad OK, nekad blago iritantna, nekad bespotrebno nerazumna, ali da nije bila takva knjiga bi bila upola tanja i manje zanimljiva. Iako nisam pročitala sve knjige CS serijala (a većinu jesam), mogu reći kako mi je ovo bila jedna od boljih, bok uz bok sa Ovo moje srce s kojom je možda i najsličnija. Pošto KDS izdaje Rođenog šarmera za mjesec srpanj, nadam se da vam je ovo poslužilo pri odluci kupiti ili ne.