James Redfield: Celestinsko proročanstvo

 

Brzo i grubo: iznimno loše napisana knjiga koja uz bok Palom anđelu ozbiljno konkurira mojoj osobnoj nagradi za epic fail roman stoljeća.

Bez prethodnog raspitivanja o djelu ovaj sam roman uzela 'na pamet', s obzirom da nas svih u velikoj mjesečnoj kupovini često uhvati onaj nesretni ''20 kn manje-više, koga briga'' stav.

Tako se i Celestinsko proročanstvo našlo na vrhu mojih šoping kolica, lijepe naslovnice i obećavajućih kritika na istoj, no, tu moj pozitivni osvrt prestaje.

 Priča prati mladog Amerikanca koji nakon razgovora sa starom poznanicom doznaje za misteriozni drevni Rukopis. Njega su, po pretpostavci, sastavila drevna plemena Maja i Inka u svojim mističnim hramovima, htijući podijeliti svoje proročanstvo i mudrost sa budućim naraštajima i time pomoći ukupnom čovječanstvu da dosegne svoju krajnju svrhu i spozna istinu o prirodi svemira i svega živog.

Takav splet okolnosti ne odgovara crkvenom učenju, te se sav najmoćniji peruanski kler protiv Rukopisa bori svim silama, pa tako i onim vojnim, pribjegavajući čak i zarobljavanju poklonika Rukopisa otimajući im kopije Uvida od kojih je Rukopis sastavljen.

Uslijed takvog razvoja događaja naš glavni junak smjelo i neočekivano na licu mjesta odlazi u Peru da sazna što više o spasonosnom Rukopisu o kojemu se potajno naučava diljem cijele te države, a u tome mu redom pomažu prijazni svećenici, moćni znanstvenici i usputni prolaznici.

Suština Rukopisa podijeljena je na Uvide, kojih u početku ima osam, kasnije devet, a kraj ostavlja prostora nastavku u kojem će se tragati za desetim Uvidom, a svaki od njih uči nas novoj perspektivi događaja u životu, sudbini nas samih, te pretkazuje događanja budućih stoljeća.

Iako bi se iz cijele priče dala izvući trunka potencijala, autor ju je vješto zatomio lošim izražajem, nedovoljno razvijenim likovima, nedosljednosti u radnji i predvidljivošću.

Naivni pokušaji akcije jednostavno su frustrirajući, te su spekulacije za istoimeni film nažalost istinite, ali možda će barem spasiti ljude od toga da čitaju ovu užasnu knjigu.

Najveću tragi-komediju ovog romana pronalazim u liku kardinala Sebastijana koji je prikazan kao velika babaroga, Saruman peruanskog klera koji šalje svoje orkove na pristaše Rukopisa ni sam zapravo ne znajući zašto mu se protivi. Nevjerojatne stvari o znanosti za koje, zbog osobnih istraživanja, znam da su posve točne i stvarne, ovdje nisu potkrijepljene ničim, iako na temu istih postoji bezbroj istraživanja i dokumentaraca, te mi se čini da je autor obavio vrlo traljav posao, u roman uvrstivši sve neobično i egzotično o čemu je ikad čitao ili gledao, htijući tako igrati na sigurno.

Osobno smatram da je vrijednost knjige kao sredstva za potpalu prilično dobra, a što se tiče sadržaja mislim da sam sve već navela. Ako tražite pustolovnu, egzotičnu i zapravo, psihološki orijentiranu knjigu, Celestinsko proročanstvo nikako ne preporučujem iako navodno stoji iza svih tih oznaka.

Vera Čudina: Koa

 

Što se kuha u romanu Koa najpoznatije hrvatske vidovnjakinje Vere Čudine?

Sastojci: potraga u divljini, suradnja psihologije i filozofije i dječak imenom Koa.

Priprema: Duševno i tjelesno iscrpljenu ženu pošaljite na put povratka mira i istine.

Skoro prva stvar koju sam primijetila čitajući ovaj roman su kratke rečenice iza kojih u osamdeset posto slučajeva slijedi retoričko pitanje, što je vjerovatno zamišljeno kao taktika koja bi naglašavala dramatiku i čitatelja navodila na preispitivanje, no u stvarnosti jedino navodi na san i kolutanje očima. Veliki razlog za to pronašla sam i u patetičnosti sadržaja koji je smjesa klišeiziranih likova, jeftinih izraza i istrošenih ideja o načinu života.

Što se tiče srži radnje, smatram da posjeduje potencijal koji je ostao potpuno neiskorišten. Radi se o 'ženi' ( ženu stavljam u navodnike jer je iz mnogih detalja u romanu vrlo jasno da se radi o samoj autorici, tj. da je djelo polu autobiografsko) koja nakon bolesti uzorokovane stresom izlazi iz bolnice i odlučuje napustiti svoje stare načine i krenuti u potragu za duševnim mirom i univerzalnom istinom. Na tom putu usmjeruje je Učitelj i oni zajedno nailaze na dječaka Kou koji im se pridružuje, no na vrlo kratko vrijeme jer ubrzo netragom nestane, a oni ga moraju naći u neukroćenoj divljini nailazeći na mnoge opasnosti i ljepote. Učitelj, Koina majka Kira, splavar Ramai i Nazin staloženi su i mirni ljudi, pobornici sklada s prirodom od koje i uče o mudrosti života koju prenose dušama koje za njom posežu.

Shvaćam da je ideja kao takva dobra i razumijem što je autorica htjela reći, no realizacija u samom tekstu je jako loša i zamorna. Patetika na stotu potenciju je došla na svoje i uništila i ono malo uspona u radnji i likovima što čini djelo vrlo iritantnim. Još jedna mana djela je nasumična ispresjecanost dijaloga i prave radnje s unutarnjim previranjima i mislima autorice što svjedoči o neplaniranosti pisanja iliti 'pišem kako mi dolazi' stila.

Najsvijetlija točka u knjizi je trenutak kada likovi nailaze na maleno plemensko selo u divljini gdje se odvija porod žene koju okružuju svi pripadnici plemena i pjevaju umirujuće pjesme i molitve što je jako lijep primjer slavljenja života.

Sve u svemu, ne preporučujem ovu knjigu onima koji traže dobar self-help roman, a mislim da ne bi dobro sjeo ni religioznijoj i konzervativnijoj publici zbog svojih astroloških sadržaja.