Interliber 2011: kupnja i zanovijetanje

 

Sigurna sam da nisam jedina kad kažem da se Interliberu veselim već mjesec dana unaprijed i u glavi radim mentalne bilješke što kupiti i čije štandove pregledati i po nekoliko puta. Ni ova godina nije bila iznimka i čim sam oslobodila nekoliko sati svog vremena odjurila sam na velesajam u potragu za novim žanrovskim ulovima. Da, da, meni je žanr u takvoj prilici na prvom mjestu jer su SF, fantasy, horori i ine zabavne knjige u Hrvatskoj zapravo bezobrazno skupe, a većinu ćete ionako pročitati samo jednom. Dakle, postaja broj jedan: Zagrebačka naklada i overload klasičnim SF uratcima.

Robert Heinlein - Dvostruka zvijezda: pripiti glumac, put za Mars, politika, potencijalni međuplanetarni skukob, Hugom nagrađen roman. Puna cijena? 80,00 kn. Plaćeno? 10,00 kn.

Poul Anderson – Neprijateljske zvijezde: putovanje prema kraju svemira, četveročlana posada i brodski kvarovi. Puna cijena? 39,00 kn. Plaćeno? 10,00 kn.

E. C. Tubs – Zvjezdana smrt: brodovi nestaju u hipersvemiru, no jedan je pronađen s posadom izmasakriranom kao u najgoroj noćnoj mori. Puna cijena? 39,00 kn. Plaćeno? 10,00 kn. 

Naravno, i jedna zbirka horor priča koja se ne propušta. Edith Nesbit – Iz mrtvih. Na kioscima se mogla svojedobno kupiti za 29,00 kn, a na Interliberu za samo 5,00. Ova zbirka je uvezena nezahvalno poput Solarnih mačaka Viktorije Faust i ostalih Nexusa, ali ja sam pronašla primjerak koji je bio u izvrsnom stanju. Hip hip hura!

Druga postaja: Vuković&Runjić.

Viktor Pelevin – Kaciga užasa: cyber-age verzija mita o Tezeju. Puna cijena? 79,00 kn. Plaćeno? 10,00.

A. S. Byatt – Džin iz slavujeva oka: zbirka orijentalnih priča autorice Zaposjedanja. Puna cijena? 69,00 kn. Plaćeno? 20,00 kn.

I šećer za kraj: Algoritam. Algoritam je snizio neka od svojih tvrdoukoričenih izdanja na cijenu od 49,00 kn što u principu znači da su knjige jeftinije i do tri puta nego inače. Ja sam odabrala Rune Joanne Harris koje inače koštaju 149,00 kuna i Staklene knjige kradljivaca snova autora Gordona Danhlqouista. Vjerovali ili ne, Staklene knjige inače koštaju 249,00 kuna i broje oko 710 stranica. Dakle, sada za njihovu punu cijenu u Alogoritmu možete kupiti pet tvrdo ukoričenih knjiga, među kojima i npr. prvu trilogiju R. Scott Bakkera. 

Iako sam sa svojom kupovinom i više nego zadovoljna moram primijetiti kako Interliber nije jednako dobar kao prošle godine. Čini mi se da neki od izdavača svake godine ponavljaju ista sniženja na knjige kojih se ne mogu nikako riješiti. Neki su pak te iste knjige i poskupili. Primjer? U šatoru znanja možete kupiti ostatke iz biblioteke evergreen koji ove godine koštaju 20,00 kuna, iako su prošle bili 10,00. Znam da to nije neka razlika u cijeni, ali opet znači da ste prošle godine za tih istih dvadeset kuna mogli kupiti dvije njihove knjige, a sada samo jednu. Nadalje, neki od izdavača uopće ni nemaju popuste na knjige već koriste priliku da izlože i svoju ponudu, što je potpuno legitimno, ali nimalo atraktivno. Ja osobno nisam imala ni vremena ni snage da detaljno obiđem cijeli sajam, pa sam ciljano pohodila izdavače za koje znam da imaju meni zanimljive knjige i odlične popuste na stara izdanja. Po neke se stvari mislim vratiti još koji put, naravno, ako ičega još ostane u narednim danima.

Informacija koja će možda koristiti mnogima je da znanje ima dosta starih KDS knjiga koje možete kupiti po njihovoj normalnoj cijeni koja je ionako minimalna, a znam da mnoge zanima Crna vatra, Kate Quinn i slično. Sretno s potragom!  

A. S. Byatt: Zaposjedanje

Brzo i grubo: moderni klasik iz 1990. priča jednu od najljepših i najtužnijih ljubavnih priča zaodjenutu u zakučasto viktorijansko ruho.

Nema dovoljno riječi kojima bih nahvalila Zaposjedanje A. S. Byatt (puni naslov romana je Zaposjedanje: romansa, a autoričino ime Antonia Susan Byatt), ali ću nekako pokušati. Odmah na početku bih napomenula da je, što se tiče zahtjevnosti čitanja, Zaposjedanje zasad 'najteže' štivo koje sam predstavila na blogu – no ne radi se o nečitljivosti samog teksta već jednostavno o njegovoj upućenosti na teoriju i kritiku književnosti, povijest, psihoanalizu i još poneku znanstvenu disciplinu kao što je npr. geologija. Dobar dio romana se odvija u akademskom svijetu znanstvenika i istraživača, tako da ni ne može biti drukčije, a osim toga jezik A. S. Byatt jedan je od najbogatijih s kojim se prosječan čitatelj može susresti stoga pozorno čitajte, jer Zaposjedanje obrazuje, začuđuje i oduševljava.

Priča počinje uobičajenim istraživanjem u knjižnici mladog i siromašnog znanstvenika Rolanda Michella koji nenadano pronalazi nacrt pisma pjesnika Randolpha Henrya Asha nepoznatoj ženi. No iako je R. H. Ash posve fikcionalan lik, evo što o njemu morate znati: on je viktorijanski pjesnik iznimno cijenjen u Engleskoj i u trenutku pisanja pisma ženi koja ga je jednim susretom posvema očarala već je bio u dugogodišnjem i navodno sretnom braku sa svojom ženom Ellen. Roland, šokiran i na tragu velikog otkrića, odlučuje istražiti priču te iz knjižnice otuđuje Ashov nacrt pisma. Daljnjom istragom nailazi na novi trag: žena koja je očarala Asha je manje poznata pjesnikinja Christabel LaMotte, neudana 'gospođica' koja živi u skromnom, ali skladnom kućanstvu sa svojom prijateljicom (a možda i ljubavnicom) slikaricom Blanche Glover. Christabel piše poemu o vili Meluzini (možda je neki od vas poznaju još iz romana Bijela kraljica Phillipe Gregory) i sama je nalik na vilu sa svojom gotovo bijelom kosom, srebrnim trepavicama i bistrim, zelenim očima. Ipak, ono što je velikog pjesnika privuklo toj, sada već usidjelici u tridesetpetoj godini, je apsolutno razumijevanje dva pjesnička duha zaintrigirana sličnim stvarima – mitovima, legendama, mračnim bajkama, potopljenim gradovima i čarobnim svijetom još posve neistražene engleske flore i faune.

Roland uskoro mora zatražiti pomoć od stručnjakinje za Christabel LaMotte (Christabel je zbog svog života s prijateljicom Blanche bila smatrana za lezbijsko-feminističku autoricu), doktoricu Maud Bailey koja je ujedno i LaMotteina daleka rođakinja potekla od loze njene sestre Sophie. Hladnoj i lijepoj Maud ne treba dugo da i sama postane opsjednuta istragom koja se pretvara u utrku. Dvojac pronalazi svežanj ljubavnih pisama dvoje pjesnika, a za petama su im njihove kolege i šefovi, kao i bogati Mortimer Cropper spreman platiti bogatstvo za svaku sitnicu ikako povezanu s Ashem.

Moglo bi se reći da je ovo roman koji se vrti i oko razrješivanja misterije iako je ona ljubavne i biografske prirode, a ne kriminalne, te je jednako slatko čitati kako Roland i Maud pronalaze trag po trag i spajaju priču u cjelinu. Nažalost, pošto se radi o viktorijanskom vremenu izarazite čednosti, neke stvari nikad neće biti zapisane i Roland i Maud ih nikad neće saznati onako kako saznajemo mi čitajući Byattine upadice iz trećeg lica množine. Jesu li Randolph i Christabel zbilja zajedno otišli na istraživačko putovanje u Yorkshire? Je li njihova veza također bila i seksualne prirode i koje su njene posljedice mogle biti? Zbog čega je Blanche Glover izvršila samoubojstvo? I, da li je Ellen Ash ikad saznala za muževu nevjeru?

Ta i mnoga druga pitanja naviru sa svakim novim poglavljem Zaposjedanja, ali ne treba zaboraviti i Rolanda i Maud, te ostale 'suvremene' likove romana. U njihovoj sam priči uživala podjednako kao i u romansi Asha i LaMotte za koje mi je bilo teško (skoro nemoguće) povjerovati da su izmišljeni pjesnici i da njihova poezija iz knjige nije njihova već ju je napisala A. S. Byatt. Nije Zaposjedanje uzalud proglašavano remek djelom, jer ta žena zbilja zna s riječima. Osim toga, ako uživate u engleskoj (u ovom slučaju i bretonskoj) atmosferi kiše, magle, oronulih imanja, stijena okovanih mahovinom i uopće viktorijanskoj estetici koja se danas doima mračnom, obožavat ćete ovu knjigu. Neponovljivo čitalačko iskustvo.   

Po knjizi je 2002. godine snimljen film s Gwyneth Paltrow i Aaronom Eckhartom u ulogama Maud i Rolanda, a trailer možete pogledati ovdje . 

Salman Rushdie: Harun i More priča

 

Što se kuha u bajkovitom romanu Harun i More priča glasovitog Salmana Rushdiea?

Sastojci: Plutajući Vrtlari, Voden Dusi, Ribe Mnogoždrijelke i mnoštvo Petljancija Koje Traže Petlju.

Priprema: Slavnom Šahu od Bla-Bla otkažite pretplatu na Vodu Priča i njegovu sinu Harunu dodijelite zadatak odlaska na tajni Zemljin mjesec Kahani da ispravi tu pogrešku.

Rushdie nas vodi u svijet prepun nemoguće mogućih stvari, onkraj mašte i dalje od ijedne bajke ikad ispričane. Voljela bih naglasiti da usprkos svim elementima bajkovitosti, stila pisanja i likovima ovo nipošto nije 'još jedna dječja priča'. Autor zalazi toliko duboko u ključna pitanja čovječanstva i života, ljubavi i stvarnosti, religije i filozofije, da je djelo više nalik na nevjerovatno univerzalan i zabavan vodič kroz samo postojanje. I sve to zapakirano je u jednostavne rečenice namijenjene razumijevanju za sve uzraste. Mislim da ne postoji tolika količina riječi pohvale za ovo djelo pa ću se baciti na kratak sažetak.

Priča počinje riječima: 'Bio jednom, u zemlji Alifbeju, jedan tužan grad, najtužniji od svih gradova, grad tako pogubno tužan da bijaše zaboravio i vlastito ime.'

No, u tom tužnom gradu živi i vječito veseo pripovjedač Rašid Khalifa čije su veličanstvene priče poznate diljem turobnog grada na čijem su sjeveru postojale tvornice tuge gdje se ona pakirala i slala po svijetu koji 'kao da je se nikad nije mogao zasititi'.

Slava Rašida Khalife, kojeg su ljubomornici nazivali Šahom od Bla-Bla, dospijela je i do pokvarenih političara iz Doline K koji su mu ponudili angažman za svoju stranku. Teškom financijskom situacijom Rašid je morao pristati i povesti svog sina jednica Haruna sa sobom.

No, tu stvari postaju komplicirane. Događa se nešto apsolutno šokantno. Rašidov izvor, Ocean priča presušuje.

Tim spletom okolnosti Harun i Rašid svoju avanturu započinju na satelitu Kahaniju, tajnom Zemljinom mjesecu čija je putanja tako pomno upravljana od njihovih britkoglavih da Zemlji zauvijek ostaje nevidljiv i neotkriven. Upravo na Kahaniju nalazi se veliki Izvor priča odakle sve priče svijeta izviru u ogromni ocean na čijoj se površini presijavaju boje svih mogućih priča, pripovijesti, basni, bajki, legendi i mitova.

Međutim, Kahani je podijeljen na dvije polutke, vječne noći i vječnog dana, zemlje Ćupa i Gapa između kojih leži Pojas Sumraka.

U Gapu, gdje vlada vječiti dan, stanovnici žive bezbrižno u veselju i vječitom razgovoru i raspravama (naime šutljivost se kod Gapovaca smatra strašnom uvredom), dok u vječnoj tami leži zemlja Ćup gdje vlada strašni Khatam-Šud i njegov kult Bezabana – vječne šutnje. Ćupovci sa strašću mrze priče, čak i govor u svakom obliku, a neki (oni najodaniji Khatam-Šutu ) su otišli toliko daleko da su doslovno zašili svoje usne.

Plan Khatam-Šuda i Ćupvala je jednostavan: istrijebiti sve pripovijesti kao da nikad nisu ni postojale što Gapovci, među njima i Harun, Rašid, glupavi princ Bolo, general Kitab i mnogi drugi podjednako simpatični i čudni junaci, moraju spriječiti pod svaku cijenu jer začepi li se sam Izvor priča na dnu mora, sve će priče biti zatrovane sintetiziranim otrovom s Khatam-Šudova broda sjena i naposlijetku nestati. Sintetizirani otrov Ćupvala nije ništa drugo doli 'protupriča'.

Želimo li priču 'ubiti' moramo je učiniti dosadnom; ljubavne romane tragičnima, akcijske neuzbudljivim, komične nehumorističnim itd.

Da bi problem bio još i veći Ćupvale su pronašli način da se odvoje od svojih sjena (koje i inače vode svoj vlastiti život u zemlji Ćup) koje su postale zadužene za izgradnju ogromnog čepa za sami Izvor i daljnjeg trovanja Oceana, a samim time 'podvojio' se i sam okrutni Khatam-Šud te se naša raspričana skupina morala razdvojiti da bi potpuno porazila neprijatelja i samim time u djelu dobivamo dvije uzbudljive pustolovine.

Usudila bih se primijetiti da je kod Rushdiea tanka linija između onoga što zovemo stvarnim svijetom i onoga što smatramo maštom. Iako se isprva čini da se radi o tipičnoj borbi između dobra i zla (s Ćupvalama kao antagonistima ) zapravo možemo naslutiti da ni jedni ni drugi u potpunosti nisu u jednom od ta dva elementa, baš kao i ljudi u stvarnosti. Gap je hinduska riječ koja označa besmislicu, brbljanje, a takvi i jesu, poput karikatura i budalaša. Tako ni Ćupvale ( šutljivci, prevedemo li opet s hindu jezika ) nisu u potpunosti oličenje zla; po smrti Khatam-Šuda i izlaska Sunca nad Ćupom oni se odriču zakona šutnje, slave svrgavanje tiranina i vesele se budućoj suradnji s Gapom jer postignut je novi dogovor. Jedan dan i jedna noć koji se neprestano smjenjuju na Kahaniju je sretan završetak što metaforički svjedoči o mnogo stvari.

Cijela knjiga vrlo očito odiše Indijom i elementima iz raznih istočnih kultura počevši od kuće na vodi pokvarenog Allista Napuhanka koja se zove 'Tisuću i Jedna noć Plus jedna'.

Naposlijetku, i sam naziv mjeseca Kahani na hinduskom znači ni više ni manje nego 'priča'.

Po Rašidovom i Harunovom povratku u 'stvarnost' završetak je očekivano sretan i prekrasan jer su stanovnici tužnog grada izašli na ulice po kiši i stali se prskati, smijati, veseliti i pjevati pjesme, a sve zato jer su se sjetili kako im se zove grad: Kahani. :)

Previše toga za reći za jedan maleni osobni osvrt u postu. U svakom slučaju ovo ću djelo čuvati godinama i preporučujem ga svima bez obzira na dob, spol, vjeru ili rasu. Nimalo ne začuđuje činjenica da sam po dodavanju ove knjige u naš shelfari ugledala oznake poput 'favourite ever' i 'best book'.

Naposlijetku, voljela bih odvojiti nekoliko meni dragih citata iz ovog djela koje Stephen King naziva 'knjigom za svakoga tko voli dobru priču, uz to i djelo književnog genija':

'Evo što je nevolja s vama tužnim gradskim tipovima: smatrate da neko mjesto mora biti bijedno i dosadno poput žabokrečine prije no što povjerujete da je stvarno.'

'Pa ne želite valjda da iznosim samo slatke i začinjene priče? - prosvjedovao je.

Ljudi mogu uživati i u najtužnijim srceparajućim stvarima, dok ih god smatraju lijepima.'

'Budući da sve vrijeme žive u sunčevoj svijetlosti, zažele se zvijezda, Zemlje, sjaja Drugog Mjeseca. Tama, moja gospodo, ima svojih čari.'

'Ali zašto toliko mrziš priče? Priče su zabavne - izlane Harun.

Svijet ne postoji da bismo se njime Zabavljali - odgovori Khatam-Šud.

Svijet postoji da bismo njime Upravljali.'

'Izbi mir.'

'A što se tiče onog 'nemoguće' većina bi rekla da sve što ti se dogodilo u poslijednje vrijeme je krajnje ali krajnje nemoguće. Čemu dizati buku oko baš ove nemoguće stvari.'

Susanna Clarke: Jonathan Strange & g. Norrell

 Brzo i grubo: još jedan britanski fantasy klasik i apsolutni must read.

Čisto savršenstvo. Obožavam ovu knjigu, obožavam njenu omašnost (ima skoro devet stotina stranica) i obožavam svijet koji je stvorila Susanne Clarke. Radi se, naime, o alternativnoj povijest koja uključuje pojavu čarobnjaštva koje je specifično samo za engleski otok. Clarke je radnju smjestila otprilike u vrijeme ratova s Napoleonom i famoznog ludila kralja Georgea III. koji se također pojavljuje kao jedan od sporednih likova. A evo i o čemu se radi:

Prije mnogo stoljeća, kada je na engleskom tlu još postojala magija, najveći među čarobnjacima bio je Kralj Gavran. Potomak ljudi kojeg su odgojile vile, Gavran Kralj stopio je vilinsku mudrost s ljudskim razumom i stvorio englesku magiju. Sada, početkom devetnaestog stoljeća, o njemu govori tek legenda, a Engleska, zemlja ludoga kralja i otmjenih pjesnika, ne vjeruje više u magiju.
Tada se, međutim, pojavljuje povučeni g. Norrell iz opatije Hurtfew, a kipovi katedrale u Yorku ožive i progovore. Vijest o povratku magije proširi se Engleskom, a g. Norrell, uvjeren da mora pomoći Vladi u ratu protiv Napoleona, seli se u London. Ondje upoznaje nadarena mladog čarobnjaka i uzima ga za učenika: Jonathan Strange je šarmantan, bogat i arogantan. Zajedno, zaslijepit će Englesku svojim pothvatima.
Ali ortaštvo uskoro prerasta u suparništvo. G. Norrell nikad nije nadvladao sklonost tajnovitosti, a Jonathanu Strangeu uvijek će najopasnija i najluđa magija biti najprivlačnija. Strange je očaran sjenovitim likom Kralja Gavrana, ali potraga za davno zaboravljenim činima ugrozit će ne samo suradnju s Norrellom, već i ono što najviše voli.

Izgleda da nitko ne zna pisati fantasy kao Britanci i kao da nijednoj drugoj zemlji taj žanr 'ne stoji' tako dobro kao Engleskoj s tim da se ovaj put autorica nije inspirirala srednjim vijekom već početkom devetnaestog stoljeća što je pravo osvježenje u svijetu klasično smještenom među ratnike, zatočene djeve i svadljive gobline. Engleska klima i vremenske prilike kao da su i stvorene za to: magle, snježne oluje, kiše, sivilo i mračne, zimske šume su gotovo na svakoj stranici ovog romana, a kad nema njih, onda smo u nekakvoj knjižnici ili gradskoj palači u kojoj se događaju kojekakve čudnovate zgode. Svijet koji je izgradila Clarke je nevjerojatan i potpuno uvjerljiv sa svakim detaljem na svome mjestu. Osobito su mi se svidjeli njeni vilenjaci koji su zaista neshvatljiva i prilično mračna rasa sklona napraviti svakakvo zlo.

Cijeli dojam su podebljale fusnote koje je napisala Clarke, a koje razlažu povijest engleskog čarobnjaštva i koje su ponekad cijele male priče razvučene na par stranica. Naravno, u sve ovo je utučeno deset godina rada pa nije ni čudo što je roman takva uspješnica i što je smjesta stao uz bok fantasy klasicima kao što je Gospodar prstenova i Narnijske kronike, iako po mom mišljenju Clarke svojim spisateljskim umijećem i imaginarijem nadmašuje i Tolkiena i Lewisa.

Dobra je vijest i da se po knjizi treba snimiti film, te da Clarke piše i nastavak koji će se ovaj put fokusirati na likove Childermassa i Vinculusa poznate nam iz prvog dijela.