NasLOVEnice: Clockpunk'd

 

Nakon (pre)zasićenja naslovnicama ljubavnih romana, priliku za isprsiti se dobio je jedan manje poznat i uopće manje isfuran žanr. Ne morate ni pogađati koji to, jer već piše gore u naslovu. Clockpunk je podžanr steampunka koji je mnogo češće tretiran kao steampunkov priglupi brat: uvijek se mota negdje oko vaših parnih strojeva i svesrdno vam pomaže u pokušaju da spasite ili pokorite svijet. Kad treba, dodaje vam alat i podmazuje vijke, ali ne može shvatiti ništa kompliciranije od mehanizma zupčanika i domino efekta. Ili možda i može? Tako nekako ispada da čisti clockpunk romani nisu baš brojni, pa tako nažalost ni naslovnice koje ću predstaviti u ovom postu. Nekakvog općenitog obilježja i nemaju, osim neizostavnog satnog mehanizma zamućenog u pozadini ili prikazanog kao dio utrobe ljudskog lika na naslovnici. Boje su ili izrazito hladne ili u tonovima koji podsjećaju na mjed, bakar i ostale steampunkične metale. Kao i prošli put, klik na sliku za povećanje:

Naslovnice različitih izdanja clockpunk romana  The alchemy of stone ruske spisateljice Ekaterine Sedia:

Veoma neo-viktorijanske naslovnice young adult trilogije The infernal devices Cassandre Clare. U sredini je teaser naslovnica za drugu knjigu Clockwork Prince (da, ni ja prije potrage za naslovnicama za ovaj post nisam znala da postoje teaser coveri, ali to je samo još jedan dokaz koliko su naslovnice postale važne u svijetu izdavaštva i kolko su bitne čitalačkoj YA publici). Ako obratite pozornost, vidjet ćete kako je samo na pozadinu teaser naslovnice dodan muški lik da je upotpuni:

Cepelinske ilustracije su upotrijebljene za Clockwork Earth trilogiju Jaya Lakea. Iako, mehanički lik s Piniona me podsjeća na Simmonsovog Shrikea s naslovnice Hyperiona:  

 Posljednji i već spomenuti, Phillip Pullman i čak pet različitih naslovnica za njegov Satni mehanizam:

 

Philip Pullman: Satni mehanizam

 Brzo i grubo: podulju i mračnu bajku inspiriranu braćom Grimm izdavač je obogatio prekrasnim ilustracijama Zdenka Bašića.

Satni mehanizam je kratki roman za djecu Philipa Pullmana koji bi žanrovski spadao negdje između fantasya i bajke, i to one 'prave grimmovske' bajke smještene u Njemačku početkom 19. stoljeća. A evo i o čemu se radi (s blurba knjige):

Ova je priča zamršena poput satnog mehanizma u malom njemačkom gradiću, u kojem se svakoga sata pojavljuje druga figura. Dok urarski naučnik Karl smišlja kako izbjeći postavljanje nove figure u gradski sat, i to zato što je nije niti napravio, Fritz, lijeni pripovjedač strašnih priča, započinje priču o kraljevskoj obitelji i jednom drugom satnom mehanizmu koji je spasio život mladom kraljeviću. Hladna je zimska večer, vani pada snijeg, a Fritz opisuje dr. Kalmeniusa, tvorca tog sata, koji upravo ulazi u gostionicu. Ovoga puta donosi figuru za sat, Gvozdenduha, kojeg poklanja mladom urarskom naučniku. Ali Gvozdenduh je vitez s mačem koji ubija svakog tko izgovori riječ vrag.
Izmišljeno i stvarno se isprepliću te napetost raste do samoga kraja.

Naravno, već sam čitala Pullmanovu trilogiju Njegove tamne tvari koja, bez obzira na opadajuću kvalitetu nastavaka, ostavlja dojam koji ne blijedi tako da je moje mišljenje o Philipu Pullmanu kao piscu dosta visoko. Ako mu se nešto ne može osporiti to je onda njegov bogati imaginarij i sposobnost da već poznate stvari izvrne do neprepoznatljive fantastičnosti (ovo mislim i žanrovski i kvalitativno), a isti je slučaj i s ovim romančićem-bajkom koji koketira s clock punkom, jednim od SF/f podžanrova gdje fantastične strojeve u prošlosti pokreću satni mehanizmi. No bez obzira na žanr, priča je zaista napisana jednostavnim jezikom razumljivim mlađoj djeci, a za ilustracije nemam dovoljno riječi pohvale. Zdenko Bašić je fenomenalno dočarao gotički horor ugođaj bajke i njegove ilustracije zaista odišu nekim srednjoeuropskim štihom na kojem inzistira i sam pisac (inače, Bašić je i autor genijalnih ilustracija za roman Luna Roberta Naprte, te animiranog filma Guliver iskorištenog i kao spot za Gibonnijevu pjesmu Žeđam).

Taj povratak 'originalnim' mračnim bajkama se meni osobno jako svidio, pogotovo  Pullmanova tehnika pretapanja priče u priču i mali, sa strane izdvojeni dijelovi u kojima autor detaljnije objašnjava pojmove iz priče ili jednostavno piše svoje humoristične opaske i upozorenja. Ti su izdvojeni dijelovi opremljeni vlastitim malim ilustracijama, pa makar se radilo i o samo jednoj rečenici, te jako podsjećaju na dodatne kvadratiće iz školskih udžbenika namijenjene onima koji žele znati više. Naravno, funkcioniraju i kao već opisani komentar autora koji pojačava dojam da vam sam Pullman na uho šapće svoju priču.

I za kraj malo cjenovnih podataka, jer mi se u ovom slučaju čine zanimljivi. Ja sam Satni mehanizam kupila na Profilovoj rasprodaji knjiga u Tvornici za pet kuna, a trenutno je cijena na netu oko trideset pet kuna, dok je u mom primjerku rukom ispisana i stara cijena knjige od četrdeset devet kuna, što je malo too much za meko uvezenu knjižicu od osamdeset stranica koja je i napola slikovnica, pa sam svojim ulovom i više nego zadovoljna.