Frederick Marryat: Ukleti Holandez

Brzo i grubo: folklorni motiv ukletog broda poslužio je kao predložak za gotički horor engleskog pomorca i pisca Fredericka Marryata.

Mislim da se većina čitatelja dosad bar jednom susrela s pričom o ukletom Holandezu ili barem s tim pojmom. Ako ste npr. gledali Pirate s Kariba onda se možda sjećate kapetana Davya Jonesa i njegova broda The Flying Dutchmen kojim je trebao prevoziti duše izgubljene na moru na drugi svijet. Ne dajte da vas prijevod zbuni; The Flying Dutchmen je zapravo Ukleti Holandez, fantomski brod iz brojnih pomorskih legendi, svojevrsna paranormalna pojava na moru koja se danas objašnjava fatamorganom. Brojni su putnici i pomorci na svojim putovanjima ugledali 'brod duhova' na svom horizontu, no ono što daje na jezi tim doživljajima je predskazanje kako takav susret uvijek prethodi velikoj brodskoj nesreći. Za to se zlokobno vjerovanje smatra kako ima korijen u (zdravom) strahu svakog moreplovca od nevremena i drugih vodenih sila i to još od antičkih vremena, pa iako nisam baš pretjerano blisko upoznata s legendom o Ukletom Holandezu moram priznati kako obrada te priča ima strahovitu privlačnost za nekoga tko voli gusarske i pomorske romane poput mene. I koji je još k tome i pravi pravcati vintage horor iz 1839.

Također nije zgorega spomenuti i da je dijelom klasične literature i zato mi i teško pada napisati kako je Ukleti Holandez bio prilično razočaranje za mene. Naravno, očekivala sam jednostavnu i naivnu priču, nisam gajile iluzije da je Marryat Stephen King, ali jesam očekivala da će kao stari morski vuk prenijeti nešto od autentičnog života pomoraca na škripavim, drvenim jedrenjacima kao i možda neke detalje koje mi obični kopnenjaci ne znamo. No to se svelo na par zgodnih crtica o skorbutu i zanimljivu situaciju u kojoj se mornari suočeni sa strašnom olujom namjerno opiju prije no što se uhvate u koštac s istom. 

Samu je legendu o ukletom brodu posložio nekako ovako: Vilim Vanderdecken je mladi nizozemski kapetan osuđen na vječno lutanje morem zbog proklinjanja Boga prilikom razrajuće oluje kod Rta dobre nade. Priliku da ga iskupi od prokletstva ima njegov sin Philip kojemu majka na samrti otkriva očevu tajnu. Philip mora relikviju oko svoga vrata tj. komad svetog križa odnijeti na Ukletog Holandeza pred kojom bi se Vilim onda pokajao i poljubio je tri puta. No zadatak nije nimalo lak jer je svaki brod koji ugleda Ukletog Holandeza (brod je, očito, dobio ime po Philipovom ocu) na horizontu osuđen na skoru propast.

Priča je tragična i ne može se reći kako ima očekivani sretan završetak, zapravo, cijelo je djelo pomalo iritirajuće poučno u onoj staromodnoj, protestantskoj maniri, a ne mogu ni reći kako je klasičan horor kakvog danas smatramo strašnim iako žanrovski definitivno spada u ghost stories*. Tako bih nekako zaključila da knjiga ne oduševljava na nijednom planu: ni kao knjiga mora ni kao gotički roman, a k tome je i Marryatovo spisateljsko umijeće, bar u ovom slučaju, skromno pa se teško može istaknuti ljepota riječi ili stil. U isto vrijeme, neobično mi je drago što sam nabasala na ovaj roman i što sam ga pročitala do kraja. Možda zato jer me i dalje zanima legenda o Ukletom Holandezu i fantomskim brodovima i jer u suštini volim čitati sve što je u kolijevci žanra ma koliko zastarjelo danas izgleda. 

---

* Extra creepiness: svjedočanstva o fantomskom jedrenjaku iz 17. stoljeća datiraju čak iz četrdesetih godina prošlog stoljeća. Vidjeli su ga za vrijeme Drugog svjetskog rata kako britanski mornari, tako i njemački podmorničari koji su izjavili kako je brod plovio punim jedrima iako tada na moru nije bilo ni daška vjetra.

Dave Barry i Ridley Pearson: Petar i zvjezolovci

Brzo i grubo: tko je bio Petar prije nego što je postao Pan? Odakle dolaze Izgubljeni dječaci i iz čega se stvaraju vile? Gdje je stvarno Nigdjezemska i što tamo radi jato morskih sirena?

Odgovore na ova i još mnoga druga pitanja pronaći ćete u gornjem naslovu Davea Barrya i Ridleya Pearsona Petar i zvjezdolovci. Sad, ja sam velika obožavateljica originalne knjige J. M Barrieja (a ako niste znali, ovaj gospodin je Škot), ali i manje više svega što ima veze s Petrom Panom. Prvi film kojeg sam kao dijete pogledala u kinu je bio Kuka kojeg je za vječnost genijalno utjelovio Dustin Hoffman – sjetite se samo scene u kojoj Kuka neurotično najavljuje svoje samoubojstvo od dramatičnog 'Nemoj me pokušati spriječiti Smee' do uplakanog 'Molim te spriječi me Smee' – i otad sam ga pogledala još najmanje deset puta. Zapravo, mirno bih mogla reći da je Petar Pan, pored Pipi Duge Čarape (a ovo dvoje junaka imaju, ako bolje promislite, štošta zajedničkog) moja omiljena knjiga iz djetinjstva koja je maštarije o letenju svojevremno dovela do moje prve opsesije. Sa svim tim rečenim, kako odoljeti kupnji Petra i zvjezdolovaca na koje sam poodavno bacila oko i napokon dočekala da budu onako bijesno sniženi na Interliberu? Nikako, eto kako.

Pustolovina ovog puta započinje u londonskom pristaništu gdje Petar sa svoja četiri prijatelja siročića čeka ukrcaj na poluraspali brod nazvan Nigdjezemska. Dječake je, kako otkrivamo, sirotište sv. Norberta prodalo u ropstvo u daleku zemlju okrutnog kralja Zarboffa Trećeg, no Petar na brodu smjesta upoznaje djevojčicu Molly Aster, članicu društva zvjezdolovaca koje skuplja zvjezdanu prašinu. Zvjezdana prašina ima nezamislivu moć i sve što je čarobno i demonsko na svijetu takvo je zahvaljujući njoj. A ako si čovjek ili dječak, prstohvat zvjezdane prašine će te učiniti pametnijim, bržim i... letećim. No, naravno, istu stvar žele i bad guys: piratski brod Morski vrag na čelu sa Crnobrkim i njegovim debelim pobočnikom Smeejem, ali i Slank, opaki časnik s trule Nigdjezemske koji sa zvjezdanom prašinom ima možda još najopasnije planove.

Ne samo što me Barry i Pearson nisu razočarali, a budimo iskreni, u pitanju su svetinje iz djetinjstva, već su me jednostavno oduševili svojim pristupom, svojim humorom, svojim objašnjenjima i uopće idejom da skroz iz početka izgrade jedan tuđi svijet i razjasne čaroliju tako da bude smislena i najmanjoj djeci. U ovoj verziji izgleda da Petar ima oko trinaest godina te da je Mollyin vršnjak, a i neki drugi detalji ukazuju na to da je Petar na pragu puberteta, iako ga sve ilustracije (a knjiga sadrži divne ilustracije Grega Calla) prikazuju kao nešto mlađeg dječaka. Lik Crnobrkog, čovjeka koji će postati kapetan Kuka, je autentičan do kosti: radi se o zbilja opakom i inteligentnom moreplovcu koji ne preza od nikakve opačine da dođe do svog cilja, zvjezdane prašine. Što cijelom Pan-Kuka neprijateljstvu daje pravu psihološku dimenziju – Petar je sve ono što bi Kuka volio biti i za što se borio cijelog svog života, ali očito nikad neće niti može doseći.

Naravno, kako je knjiga ujedno i hommage originalnom djelu vjerojatno ćete primjetiti da je djevojčica Molly Aster zapravo Wendyna majka, te kako je najveća količina zvjezdane prašine pronađena upravo u Škotskoj, a u nastavcima ove knjige će se kao lik pojaviti i sam J. M. Barrie i dječak George Darling koji će, da, oženiti Molly i s njom imati troje djece. Nastavci su naslovljeni Peter and the Shadow Thieves, Peter and the Secret of Rundoon i Peter and the Sword of Mercy . Ove godine je izašla i Bridge to Neverland od istih autora, ali čiji su glavni likovi ovaj put tinejdžeri što me tjera da priupitam: zar ne bi bilo sjajno da netko napokon napiše young adult knjigu panovske tematike?

Za kraj bih voljela dodati i još nešto: ako planirate svojim klincima kupiti Zvjezdolovce, molim vas, molim vas, molim vas ne dajte im da ih čitaju prije originalne knjige jer to onda jednostavno i nikako nije to. Do čitanja. 

Michael Crichton: Piratske širine

 

Što se kuha u povijesno-pustolovnom romanu Piratske širine autora Michaela Crichtona?

Sastojci: krvožedni gusari, brodovi krcati blagom, osamljeni otoci i drevne nemani

Priprema: U opasan gusarski pohod pošaljite galeriju zanimljivih likova s divlje i bezakonja pune Jamajke.

Guverner Jamajke sir James Almont pronicljiv je i koristoljubiv čovjek zahvaljujući kojem ulicama Port Royala slobodno šeću gusari, divljaci i razni prijestupnici, a istima haraju i opake tropske bolesti što čini grad nadasve problematičnim.

No, sir James drži sve pod kontrolom dokle god on, kralj i gusari dobivaju svoje udjele iz gusarskih pohoda. Svi žive sretno i bezbrižno do pojave novog tajnika sir Almonta, lukavog gospodina Hackletta koji je smatrao nužnim da na sebe preuzme odgovornost vraćanja zakona i reda na ulice Port Royala i pravilnog postupanja britanske krune po pitanju piratstva kao i u odnošenja prema Španjolcima.

Sve to debelo će pomrsiti planove našim junacima koji su se zaputili ni više ni manje nego na čuveni otok Matanceros gdje je spletom okolnosti trenutno usriden španjolski ratni brod krcat iznimnim blagom.

Ne treba ni spominjati koliko će sve pustolovina posada kapetana Huntera proći na ovom iznimno opasnom pohodu, od drevnih čudovišta, kanibalskih domorodaca pa do nevjerovatnih pomorskih i ratnih manevara što čini djelo svojevrsnom gusarskom verzijom filmova poput Indiane Jonesa, samo za nijansu više uvjerljivijom. Tako su i likovi zanimljivi na taj isti filmski način, iako mrvicu klišeizirani; kapetan Hunter je oličenje sposobnog i hrabrog kapetana broda, Lazue je žena divlja i nesputana duha, Enders je oprezni i savjesni lječnik kao i još oprezniji umjetnik mora, lady Sarah cmizdrava je i razmažena žena plemićkog podrijetla itd.

Izdvojila bih dvije zamjerke koje imam na ovo djelo, a prva je činjenica da dobar dio knjige (pri početku) otpada na dosadnjikav proces okupljanja i opremanja posade te bi nestrpljiv čovjek izgubio živce dok ovi konačno ne isplove. Druga stvar su detaljni i nepotrebni opisi koje ne bih zamjerala da su ključni za djelo ali u ovom slučaju učinak im zna biti odviše zamarajući.

Sve u svemu, Piratske širine su idealno ljetno štivo prepuno uzbuđenja uz koje možete ponešto i naučiti jer obiluje povijesnim činjenicama. Međutim, za potpuno razumijevanje djela ključno je prije čitanja znati razliku između gusara i pirata o kojoj se u romanu vječno vodi riječ. Valja još i spomenuti da je rukopis za Širine pronađen u piščevu računalu nakon njegove smrti tako da je ova mala škrinja s blagom umalo izgubljena, baš poput onih kojih se žele dokopati Hunter i njegova mala posada.

Roman preporučujem svim ljubiteljima pustolovnih i povijesnih romana.