Susan Elizabeth Phillips: On i nijedan drugi

Brzo i grubo: slatka i svježa ljubavna priča o ružnom pačetu koje pronalazi sreću u zagrljaju još jednog nogometaša Chicago Starsa.

Gracie Snow je atipična junakinja suvremenog ljubavnog romana. Njezin je modni ukus sveden na nezgrapna ženska odijela i druge bapske komade, a frizura na nekontrolirani busen bakrenog minivala. Većinu je života provela vodeći starački dom u američkoj provinciji i tridesetogodišnja je djevica. A njezin je novi posao privesti nestašnu nogometnu zvijezdu Bobby Tom Dentona na snimanje filma u njegovu rodnu Telarosu, Teksas. Bobby Tom je također priča za sebe. Lik koji mi je mjestimično bio ljigsi sa svojim dijamantnim gumbima na kaubojskoj košulji i Stetsonu kojeg ne skida s glave, a  mjestimično i poslovično neodoljiv kao i svi Susanini junaci. O da, on je jedan od onih likova obilato posutih zvjezdanom prašinom koji plijene pozornost gdje god idu i svačiji su omiljeni prijatelji. No ozljeda koljena izbacit će Bobby Toma iz životne rutine, a uz to je nekako došla i Gracie čijem se jadnom stanju smilovao i koja će mu poslužiti kao paravan za zaštitu od nasrtljivih telaroških žena. I dok se zajednica čudom čudi kako je takav neugledan sivi miš zaručen za najzgodnijeg sina Teksasa, Bobby Tom će od Gracie napraviti ako ne prvoklasnu ljepoticu s duplerice onda neočekivano zgodnu ženu čija će privlačna narav osvojiti više simpatija nego njegova dva Super Bowl prstena. A evo i problema: dok Gracie svjesno i pomalo autodestruktivno voli Bobbya, ona je za njega možda malo više od dobrotvornog slučaja...

Ova pigmalionska priča je zgodno upakirana u moderno teksaško okružje i sporednu pričicu o malom gradu koji pokušava prežvjeti ekonomske oluje nad svojom glavom. Glavni likovi su i više nego dopadljivi, ali i malo manje vrckasti od njenih tipičnih junaka. Imam dojam da je u ovom romanu Susan Elizabeth naglasak stavila na razne ljudske slabosti i nesigurnosti pogotovo kad je glavni muški lik u pitanju. Bobby Tom je možda prvi junak u ljubiću koji je propitivao svoj identitet i budućnost jer je valjda i prvi koji usprkos svom alfa faktoru nije kročio sigurnom i zacrtanom stazom nakon svoje ozljede. Naravno, tu je i Gracie koja je odlučila iskoračiti iz svoje ljušture i voljeti nekoga tko po svoj prilici ljubav neće uzvratiti. Dobra je stvar što je priča za mene bila prilično nepredvidljiva i što je kraj bio šašavo spektakularan, no moram priznati da je pomalo klizio i u granično podnošljivu slatkoću. Dobra je stvar i što sam ga čitala brže i s više zanimanja od prvog romana serijala Ili ti ili nitko, iako mi je ovo bio drugi pokušaj da ga dokrajčim. Mislim da me prvi put malo odbio Gracien štreberski šefovski nastup i Bobby Tomov navodni mačizam, ali poslije nije bilo tako. A kad smo kod prvog romana, sličnost u naslovima me jednostavno izluđuje. On i nijedan drugi i Ili ti ili nitko praktički znači jednu te istu stvar i nikad ne znam koji je roman koji, što naravno možemo zahvaliti samo prevoditeljima jer je naslov ovog romana u originalu Heaven, Texas. Heaven je naime staro ime grada Telarose u kojem se radnja odvija, a da budem potpuno informativna dodajem i da je ovo druga knjiga po redu u serijalu. 

 

Susan Elizabeth Phillips: Ili ti ili nitko

Brzo i grubo: prva knjiga iz Chicago Stars serijala daje zanimljiv početni materijal, a onda kreće predvidljivim tokom.

No ako ste ljubitelj S. E. Phillips ta vas predvidljivost možda i neće smetati. Nije ni mene baš jako, ali često me iznenadi kako ista autorica u nekim pričama iznađe zanimljiv twist u priči, a u nekima kao da jednostavno slijedi već toliko puta utabanu stazu. Ipak ne mogu reći da mi se knjiga Ili ti ili nitko nije svidjela, samo sam pomalo razočarana nedostakom prave dramatičnosti kakvu je imala njena Anđeoska ljubav. A intrigantni početak bi se dao sumirati nekako ovako: Phoebe Summerville je zanosna plavuša nevjerojatnog tijela koja je većinu svog života provela u sukobu sa svojim ocem Bertom. Bert je pak, po Phoebinim riječima, muškarac vrijedan žaljenja: posjeduje nogometni klub Chicago Stars i tri puta se ženio lasvegaškim plesačicama s kojima je dobio dvije kćeri, Phoebe i Molly, a ostao uskraćen za tako željenog sina. Kako mu kćeri baš i nisu bile po volji, učinio je sve da im zagorča život odbacivši ih od sebe u skupe internate, a posao je nastavio i iz groba. Po njegovoj oporuci Chicago Stars će naslijediti Phoebe, ali samo na prvih šest mjeseci. No ako Phoebe i Starsi osvoje Američku nogometnu ligu, klub će zauvijek postati njen; ali ako ne uspiju, klub će pripasti njenom bratiću Reedu kojeg Phoebe pamti iz djetinjstva kao običnog okrutnog kretena. Phoebe možda i ne bi pristala na Bertovu posthumnu ucjenu da nije potpuno švorc, te stoga napušta svoj stan na Manhattanu i seli u Chicago. A u Chicagu je osim nadurene polusestre Molly čeka i niz burnih sukoba s trenerom Starsa, zgodnim Danom Calebowom koji također ima ništa manje opaku narav. 

Stvar na koju bih se posebno osvrnula je Phoebin lik, jer je zanimljiv na toliko mnogo načina. Na samom očevom pogrebu koji otvara knjigu Phoebe se pojavljuje odjevena u uski kostimić i top od zlatnog lamea, dok pod jednom rukom nosi svoju pudlicu zvanu Pooh, a pod drugom drži Viktora, svog egzotičnog mađarskog ljubavnika. Skoro odmah saznajemo i istinu: Viktor je tek zgodni maneken koji se pretvara da je njen ljubavnik, a glasoviti slikar s kojim je živjela godinama i pozirala mu za seriju aktova je bio prikriveni homoseksualac. Naime, Phoebin napadni seksi imidž posljedica je traume koju je doživjela s osmamnaest godina kad je bila silovana te je nakon stanovitog vremena i proučavanja ponašanja Francuskinja po Parizu Phoebe odlučila kontrolirati (i odbijati) muškarce uz pomoć svoga izgleda. Vibra koju je slala je uvijek bila tipa: jednostavno nisi dovoljno dobar za iskusnu ljepoticu poput mene. Ipak, iza te krinke krije se žena osjetljivija i uplašenija, ali i pametnija od većine ostalih.  

I sad takav lik spojite s nogometnim trenerom porijeklom iz Alabame koji nema dlake na jeziku i koji Phoebe drži samo glupom plavušom. Puno potencijala za dramu, zar ne? Naravno, dio te drame i dobijemo, ali kao što rekoh, priča negdje po sredini splasne i usprkos akcijskom, nabrijanom kraju koji dovodi i glavu glavne junakinje na kocku priča završava prilično prosječno. No ako to zanemarimo, ljubavna priča između dvoje likova je mjestimično prilično dirljiva, no za njenu dojmljivost se uglavnom prst može uperiti u Phoebin originalni lik koji i drži cijelu knjigu. Uz sve to, čini mi se da je u ovom romanu najviše izostao i autoričin specifični humor, što je možda čak i prikladno jer nekako i ne vidim načina da se lik poput Phoebe ponaša prpošno i bezbrižno kao neke druge njene junakinje (recimo Kit iz Evinog grijeha). Sve u svemu, volim Susanine romane i drago mi je da sam konačno pročitala i ovaj. Na ljestvici od jedan deset, dobio bi solidnu osmicu. 

Susan Elizabeth Phillips: Tobogan za nebo

Brzo i grubo: više životna priča nego ljubavni roman koja među čitateljicama izaziva podijeljene dojmove.

Naime, Tobogan za nebo je roman za kojeg najčešće čitam kako je razočarao čitateljice, a jedna od mana mu je i bespotrebna razduljenost. Dok se s ovim drugim još i slažem, ovo prvo baš i ne bih potpisala. Svidjela mi se priča glavne junakinje, Honey Jane Moon koja sa šesnaest godina postaje televizijskom dječjom zvijezdom i usput se brine za svoju obitelj koju čini prekrasna, ali za ništa korisna rođakinja Chantal i njena fobična majka nesposobna napustiti svoju prikolicu u Južnoj Karolini. Naravno, holivudska je zvijezda planirano trebala postati Chantal, no izborom glavnog glumca, Dasha Coogana, ulogu je ipak dobila jezičava i buntovna Honey. Dash je bivši glumac kaubojskih filmova i liječeni alkoholičar koji iza sebe ima propali brak i u novoj seriji glumi Honeyinog oca. Drugi glumac, Eric Dilon, je mlad, popularan i potpuno zloglasan zbog svog  plejbojevskog načina života i u njega se Honey isprva zaljubljuje na setu. No i hladni i antipatični Eric ima svoje razloge zašto izbjegava prijateljstvo s Honey, dok kauboj Dash, usprkos vlastitim traumama, odlučuje postati nešto nalik očinskoj figuri djevojci koja nikad nije imala oca. Uskoro shvaća da njegovi osjećaji prema Honey možda baš i nisu toliko očinski koliko bi trebalo biti.

Dakle, radi se o ljubavnom trokutu koji zapravo nikad i nije postojao, pošto je Eric cijelo vrijeme uspješno izbjegavao Honey. I samo da se ne bi krivo shvatilo, priča sa snimanja serije traje godinama i Honey postaje punoljetna, tako da je s te strane sve zakonito i OK. Upravo je taj dio romana koji opisuje situaciju na setu meni bio i najzanimljiviji, pogotovo promjene koje doživljava Honey: iz dječačke (čudan pridjev za ženu, ali ovdje posve pristaje) i bijesne tinejdžerice u ranjivu mladu ženu. Njeni ispadi kojima je mučila cijelu filmsku ekipu su stvarno vrijedni probijanja kroz priču, iako to nažalost ne mogu reći za daljnji tijek priče. Slijedi spoiler: Honey se, naime, udaje za Dasha koji je zaista dovoljno star da joj bude tata. Nisu me smetale njegove godine same po sebi, tj. njihova razlika u godinama, ali bilo je nešto užasno neprikladno u ljubavi prema muškarcu koji joj je i u seriji i u pravom životu bio očinska figura. Nisam to mogla probaviti pa sam taj dio uglavnom – prelistala. Sam Dashov lik mi je bio antipatičan i naporan i jedva sam dočekala da prođe njegova era i da priča krene dalje, jednostavno, bio je jedan izmučeni lik previše a i priču sam otpočetka doživljavala kao Ericovu i Honeyinu. Kad sam već kod Erica, on je bio sjajno napisan lik s vlastitom traumom i vlastitom ljubavnom pričom koja nije naišla na sretan kraj, pa iz svega izlazi naoko tvrđi i hladniji nego što je bio. Zbog svega toga je njegova metamorfoza još veća i interesantnija za čitanje, pogotovo kad se susretne s Honey koja pokušava zaliječiti svoje vlastite emocionalne rane. Njihova zajednička priča dolazi na kraju i doista je vrijedna iščitavanja cijele njihove povijesti i pustih stranica dotad ispisanih. Bili su mi dovoljno uvjerljivi i dopadljivi da Tobogan za nebo proglasim dobrom knjigom koju bih rado jednom opet pročitala. Usprkos Dashu Cooganu.   

                                                                                                    

Pisanje i osjećaj za detalje Susan E. Phillips neću posebno hvaliti, mislim da je to sad već konstanta. Pitanje je samo da li volite čitati životne priče s pokojom stranputicom i ljubiće u kojima nije sve med i mlijeko. Originalni naslov je Honey Moon. 

Julie Garwood: Čast

Brzo i grubo: još jedan old school povijesni ljubić s dobrom idejom, ali lošom izvedbom.

Ovoga puta okosnicu priče čini sukob između dvojice kraljevih omiljenih baruna u Engleskoj, ratnika Duncana Wextona zvanog Vuk i okrutnog Louddona koji će svog neprijatelja pokušati namamiti u smrtonosnu zamku svoga dvorca. No Louddonova prekrasna sestra Madelyne će izdati svog brata i pomoći Duncanu da se oslobodi iz klopke, ali samo da bi saznala kako je zapravo sama pala žrtvom Duncanovog plana da je otme iz bratovog dvorca. Naime, Louddon je silovao Duncanovu sestru Adelu, i sada je došlo vrijeme za poravnavanje dugova. Naravno, pošto Duncan nije neurotični sadist kao Louddon, njegov je plan ipak bio manje dijaboličan, no ne treba ni reći kako je vrlo brzo pao u vodu, jer se ispostavilo kako je lijepa Madelyne i sama bila žrtvom bratovih okrutnosti i zlostavljanja.

Zaplet ovako napisan i ne zvuči loše, ali sam roman je zapravo prilično dosadan. Početak je prilično obećavajući, ali nesporazum između Duncana i Madelyne se riješi vrlo brzo te se dobar dio knjige opisuje njihov sretan bračni život u dvorcu Wextonovih. Taj je dio, nažalost, jako razvučan i napisan na veoma opisan način koji nije nimalo privlačan za čitanje osim ako ne tražite svojevrsnu instant pileću juhu za dušu, ali sumnjam da bi Garwoodičin tekst polučio velike iscjeliteljske rezultate.

Osim toga, u dvorcu Wextonovih upoznajemo i Duncanova dva brata, Edmunda i Gilarda, te sestru Adelu koja je uslijed svoje traume došla na rub duševnog zdravlja. Iskreno me isprva iznenadilo uplitanje takve ozbiljne i teške teme u roman koji je prilično površan i bezazlen, ali Julie Garwood je Adelinu priču vrlo brzo također lansirala u neke lepršavije sfere što je dodatno zasapuničavilo roman. Ne tvrdim da je trebala deprimirati čitatelje Adelinom pričom, ali ovako je cijeli postupak ispao neozbiljan i jeftino dramatičan, a uslugu joj nije napravilo ni njeno površno, opisno pisanje kojim svaki problem, pa tako i ovaj riješi u dva, tri poglavlja. Možda pretjerujem, ali sam jednostavno mišljenja da pisac određeni respekt prema takvim stvarima mora imati i da je jadnoj Adeli dugovala malo više ozbiljnosti, a manje karikiranosti cijele priče. 

Što se tiče antagonista, Louddona, on je imao nešto potencijala, ali je nažalost, kao i svi ostali likovi, bio potpuno stereotipan, iako su crte njegove ličnosti bile prilično patološke i nije morao biti tako bezličan. Svakako moram spomenuti i onaj trenutak kada zlikovci na glas raspravljaju svoje opake planove, a glavni junak/junakinja ih slušaju iza ugla. To je valjda taj trenutak kad zloća naprosto izbija iz njih, pa moraju otkriti urbi et orbi sve svoje prljave tajne i bilješke iz rokovnika. Naravno, bilo je tu još pregršt naivnosti, nešto patetike i cijelo mnoštvo klišea (junakinja se iz plahe, nesigurne djevojke pretvara u samopuzdanu ženu i spašava dan) tako da mi je čitanje vrlo brzo postalo naporom. Stvarno ne znam kome bih i kada preporučila ovu knjigu. Možda ako vam je baš jako dosadno i baš jako volite ljubiće, a knjižnica je baš jako daleko, a jedino što doma trenutno imate je baš Čast Julie Garwood.     

Susan Elizabeth Phillips: Rođeni šarmer

Brzo i grubo: zgodni sportaš, pogubljena umjetnica i puno, puno nesporazuma. Klasičan roman od omiljene mi S. E. Phillips.

Za početak ću baciti na stol malo informativnih činjenica kako bi se i vi i ja lakše snašli u metežu Knjige dostupne svima. Prve dvije Susanine knjige koje su znanje i Mozaik knjiga objavili u biblioteci KDS su bili samostalni ljubavni romani Evin grijeh i Doručak u krevetu. Iako je Rođeni šarmer također samostalan ljubić koji se može čitati neovisno o serijalu kojem pripada, ipak mi valja napomenuti da je ova knjiga sedma po redu u Chicago Stars serijalu koji je napisala Susan E. Phillips. Chicago Stars su izmišljena momčad koja igra američki nogomet i evidentno rasadnik polubožanskih junaka s ljubavnim životima vrijednim bilježenja. Zašto Mozaik knjiga nije krenula objavljivati serijal od prve knjige, već je za početak izabrala sedmu, ostaje misterij za kojeg ćemo angažirati Dana Browna. Ili ćemo se radije samo nadati da će kad tad i ostale knjige doći na red bez obzira na kronologiju.  

Uglavnom, nogometni pastuh koji će nas nervirati i oduševljavati u ovom romanu se zove Dean Robillard i već se pojavio u prethodnoj knjizi serijala naslovljenoj Dođi i poljubi me. Dean je teški šminker i zavodnik ispod čijeg se sjaja popularnosti i bogatstva krije povrijeđeno dječačko srce. Naime, njegova majka April je bivša groupie girl koja je mladost provela plutajući na izmaglici droge, alkohola i rockerskog promiskuiteta. Deanov otac, rock zvijezda Jack Patriot uglavnom ga je ignorirao većinu života pa tako Dean nikad nije upoznao svoju jedanaestogodišnju polusestru koja je upravo pobjegla od kuće da ga upozna.

Naša junakinja i dama u nevolji koju će Dean spasiti s ceste se zove Blue Bailey. Ona živi nomadskim životom i preživljava slikajući portrete ljudi i kućnih ljubimaca, a ako je nešto naučila u životu, to je da ne vjeruje nikome i nigdje se ne zadržava predugo. Razlog tome je njena majka, aktivistica i humanitarka koja je ostavila Blue kao dijete da bi otišla u zemlje Trećeg svijeta spašavati nečiju tuđu djecu. Kad se Blue i Dean susretnu, iskrice frcaju na sve strane: Blue zna da bi bilo glupo zaljubiti se u neodoljivog nogometaša, pa svakom njegovom izazovu parira britko i drsko kako samo to Susanine junakinje znaju. Deana, kao pravog sportaša, najviše od svega privlače izazovi, a napetosti dosižu vrhunac kad se na njegovoj farmi odjednom svi nađu na hrpi: April, Jack i njegova sestra Riley. A to su uglavnom i ljudi s kojima najmanje na svijetu želi dijeliti životni prostor.

Puno je nesređenih odnosa u ovoj knjizi i bilo je pravi užitak čitati kako se s vremenom ljudi mogu promijeniti i zaliječiti neke od svojih najvećih frustracija. Svi su mi likovi bili podjednako dragi, osobito April i Dean koji mi je jedan od najdražih Susanih junaka iz Chicago Stars serijala i uopće. Šarmer donosi i jednu od najsjajnijih sporednih likuša ikad: Nitu Garrison, staru vlasnicu gradića u Tennesseju pokraj kojeg Dean ima farmu (ovdje se većina romana i događa). Nita je u isto vrijeme tako iskrena i zločesta, tvrdoglava i samouvjerena, diktatorski raspoložena, a opet jednostavno dobra i željna afirmacije u društvu koje je po njenom mišljenju nikad nije prihvatilo. Blue mi je bila tako-tako, nekad OK, nekad blago iritantna, nekad bespotrebno nerazumna, ali da nije bila takva knjiga bi bila upola tanja i manje zanimljiva. Iako nisam pročitala sve knjige CS serijala (a većinu jesam), mogu reći kako mi je ovo bila jedna od boljih, bok uz bok sa Ovo moje srce s kojom je možda i najsličnija. Pošto KDS izdaje Rođenog šarmera za mjesec srpanj, nadam se da vam je ovo poslužilo pri odluci kupiti ili ne. 

Julie Garwood: Nevjesta

Brzo i grubo: još jedan povijesni ljubić, ali ovaj put iz tzv. highland romance žanra, ilitiga, škotsko-gorštačke romanse.

Ovo je prvi ljubavni roman koji sam pročitala, a koji za glavnog junaka ima Škota i koji je, nažalost, po mom mišljenju čisto osrednje djelce, ali o tome malo kasnije. Već odavno znam da među ljubavnim romanima postoji mnogo podžanrova koji imaju svoju vjernu publiku i da je jedan od najpopularnijih nekoć bio upravo ljubić koji tematizira romansu sa škotskim gorštacima. Isti su podrazumijevali brojne kičaste naslovnice u čijim je prvom planu bio razvijeni i preplanuli muški torzo zagrnut tartanskim pledom i vlasnik tog istog torza sa staromodnom fudbalerkom koja mu je resila muževnu glavu. Toj zlatnoj eri škotske romanse pripada i Nevjesta autorice Julie Garwood napisana 1989. A evo i o čemu se, ukratko, radi: lady Jamie je mlada Engleskinja koja se po kraljevskom nalogu mora udati za Aleca Kincaida, poglavara jednog od škotskih klanova o kojem kruže glasine da je ubio svoju prvu ženu Helenu. Ona je ujedno i najmlađa kćer svog poočima baruna Jamisona koja se skrbi za cijelo kućanstvo i svoje neodgovorne starije sestre Alice, Agnes i Mary. Povrh svega toga, ona vlada i zavidnom vještinom rukovanja lukom i strijelom, bodežima, te jahanjem konja kao bilo koji muškarac. No što o ulozi žene misli njezin muž Alec i ostali Škoti se uvelike razlikuje od onog što je Jaime naučila u Engleskoj.

Moram priznati da nisam baš oduševljena ovim romanom iako zapravo ni nemam nekih velikih zamjerki na pisanje Julie Garwwod. Jamie je dosta dopadljiva junakinja, ali i prilično stereotipna u svojoj tvrdoglavosti i plemenitim namjerama koje trebaju omekšati srce glavnog junaka. Alec mi s druge strane baš i nije dobro legao kao lik. Mjestimično je ispadao kao primitivan i priprost, a čini mi se da mu ni pamet nije baš jača strana. Možda je to zato jer sam navikla na regency junake koji su uvijek visoko obrazovani, rafinirani i pomalo misteriozni engleski plemići, pokraj kojih se Alec Kincaid doima kao Tarzanov mlađi brat. Pored njihove ljubavne priče, tu je i misterija koja mora biti riješena te sporedna priča Jamiene sestre Mary koja se udala za Alecova prijatelja Daniela. Nažalost, ta je priča potpuno nerazvijena i riješena u nekoliko rečenica, iako je imala svog potencijala.

Sve u svemu, Nevjesta nije loš roman, iako pomalo stupidno potencira neke stereotipe o škotskom narodu koji i nisu baš za pohvaliti se, i mislim da je pristojno štivo za plažu ili jednostavno za odmoriti mozak. S druge strane, Garwood ne piše jednako dobro kao Judith McNaught ili Susan Elizabeth Phillips koje su nešto maštovitije i razigranije u svojim knjigama i koje uvijek nekako iznenade svoje čitatelje. To ipak ne znači da neću pročitati i ostale romane Julie Garwood.

Susan Elizabeth Phillips: Evin grijeh

Brzo i grubo: jedan od najbolji povijesnih ljubavnih romana smještenih u vrijeme, tj. neposredno nakon američkog Građanskog rata.

Ovaj je roman jedan od mojih definitivnih favorita, i to ne samo u gore spomenutom Civil War žanru, već jedan od najboljih ljubavnih romana uopće. Autorica je, kao što već znate, neponovljiva Susan Elizabeth Phillips koja je u Evinom grijehu pokazala najbolje od svog umijeća. Kao prvo, knjiga od samog početka pršti humorom i urenbesnim situacijama u kojima se zatječe naša heroina, buntovna i divlja Katherine Kit Weston, južnjačka nasljednica plantaže koja se za svoju ostavštinu dolazi izboriti u New York preodjevena u musavog dječarca. Kit planira ubiti svog konkurenta za naslijeđe, Barona Caina, bivšeg (i sada obogaćenog) kockara čija je majka bila udana za Kitinog oca. Spletom okolnosti 'to musavo stvorenje' kod Caina dobija posao konjušara, no Kitina se tajna vrlo brzo otkriva i ona umjesto svoje voljene plantaže Risen Glory, dobija podulji boravak na Akademiji Templeton za mlade dame. 

Kitina preobrazba je drastična i nakon nje više ništa nije isto. I inače sam ljubitelji takvih zahvata na likovima, ali kod Phillipsove mi se osobito svidjelo to što je Kit u svojoj srži ostala ista tvrdoglava drznica uvijek spremna na svakave bezobrazluke i vrlo nedamske psovke ili pucnjave iz pištolja. Dijalozi su vrckasti i humoristični, osobito ako volite tip Jug-Sjever/Dinamo-Hajduk prepucavanja; radnja je puna zaokreta i obuhvaća relativno dug vremenski period od nekoliko godina, a sporedna ljubavna priča oslobođenih robova, Magnusa i Sophronie jednostavno dirljiva i predivna. Dirljiv je također i odnos između Kit i Sophronie i moram priznati da je Susan Elizabeth na vrlo suptilan način održala lekciju o ljudskosti i antirasizmu kroz jednu ovako laganu knjigu. Mislim da sam i u prošlom postu o njenom Doručku u krevetu već pisala koliko ona voli američki Jug, pa sada svakako moram ponoviti da joj takav setting izrazito leži, kao i specifično povijesno razdoblje, iako ona uglavnom piše suvremeni ljubavni roman (što je prava šteta). Tu nikako ne smijem zaboraviti spomenuti lik gospodične Dolly, stare djevojke i Kitine družbenice koja je malo šenula te nikako ne prihvaća činjenicu da je Baron Cain Jenki i da je Građanski rat završio.

Ovo je jedan od prvih pročitanih i meni najdražih romana S. E. Phillips koji me je pridobio i na čitanje njenih ostalih djela. Zanimljivo je da je napisan 1984. godine pod naslovom Risen Glory, te dotjeran i ponovno izdan 2001. pod novim naslovom Just imagine. Meni se više sviđa prvi naslov, a nemam, začudo, pritužbi ni na hrvatski prijevod iako naoko nema veze s mozgom. Summa summarum, ako tražite zbilja zabavan i dobro napisan ljubić, Evin grijeh je moja prva preporuka.   

Susan Elizabeth Phillips: Doručak u krevetu

 Brzo i grubo: istovremeno vrckast i dirljiv roman o iskupljenju jedne, navodno, loše djevojke.

Susan E. Phillips je jedna od najpopularnijih i najpoznatijih spisateljica ljubavnih romana na svijetu i to u tolikoj mjeri da je ušla u mainstreem i da manje više nema čitatelja i čitateljice koji nisu negdje jednom čuli za nju. Njena slava i dobar glas su itekako opravdani, a to zna svatko tko se upustio u čitanje nekog od njenih romana. Meni je osobno trebalo jako dugo da uzmem nešto njeno u ruke i to uglavnom zbog preočajnih i preljigavih naslovnica koje je Mozaik knjiga birala za hrvatska izdanja (nisu baš sve takve, ali ja sam nekako uglavnom primjećivala ove slinave). No, kako korice ne čine knjigu, a svatko je to saznao prije mene, ja sam se uz dužno poštovanje bacila na nadoknađivanje gradiva. I što da kažem... svidjele su mi se sve njene knjige koje sam pročitala; neke manje, neke više, ali nijednoj nisam mogla naći zamjerku koja bi se odnosila na gradnju priče, pripovjedačku tehniku ili karakterizaciju likova. Sve je to odrađeno besprijekorno i temeljito, a neke stvari, poput sporednih priča i likova, ponekad i odviše temeljito.

Doručak u krevetu je jednako tako besprijekorno i temeljito odrađen do kraja. Phillips nas vodi na američki jug, u mali gradić Parrish, gdje se nakon godina i godina izbivanja vraća naša junakinja Sugar Beth Carey, nekoć razmažena i prekrasna plavuša koja je vladala društvenim životom grada dok je bila srednjoškolka. No to je vrijeme ostalo daleko u prošlosti, a Sugar Beth, pomalo ofucana od života kojeg je vodila i sada u financijskim neprilikama, mora pronaći skrivenu i skuopcjenu sliku svoje preminule tete i usput se suočiti s posljedicama svog ponašanja koje je mnogima ozbiljno zagorčalo život.  

Susan Elizabeth, koja je rođena u državi Ohio, dakle na sjeveroistoku SAD-a, je očito jako fascinirana američkim jugom (a tko nije?), te i inače vrlo često za glavne muške junake svojih romana uzima baš južnjake, no ovoga puta je južnjački mačizam zamijenila irskim šarmom i dobro poznatim senzibilitetom otočke dušice. On se zove Colin Byrne i on je Sugar Bethin bivši profesor engleskog koji je u međuvremenu postao poznati pisac. Njegov mi je lik definitivno najdopadljiviji od svih, iako mi je i Sugar Beth prilično draga. Tu je i prilično duga i dirljiva priča o Winnie Davis, Sugar Bethinoj polusestri koja je bila žrtvom njenog bullyinga u školi koji je zbilja bio odvratan i okrutan. Sama ta priča o dvije polusestre koje su dijelile ljubav istog oca i kompleksima i ljubomori koja je iz toga izrasla bi mogla stajati kao vlastiti roman, kao i priča o Winnieinom braku s nekoć najpopularnijim dečkom u školi i ujedno Sugar Bethinom bivšem dečku.

Za kraj moram još jednom primijetiti kako je S. E. Phillips zaista genijalno rekonstruirala mentalitet malog grada tipičnog za američki jug što se najviše da 'osjetiti' ako čitate na engleskom, a osobito me nasmijala patina malograđanštine od koje je patila Sugar Bethina obitelj prema  kojoj se ona uvijek odnosila s ironičnim odmakom. Jedino što mi se nije svidjelo kod ove knjige je prijevod naslova, a naslov u originalu glasi Ain't she sweet? 

Judith McNaught: Kraljevstvo snova

 Brzo i grubo: odličan i nepredvidljiv povijesni ljubić kod nas prvi put (i napokon) prevedene Judith McNaught.

Judith McNaught je jedna od kraljica žanra ljubavnog  povijesnog i suvremenog romana čija su se djela tiskala u milijunskim nakladama i jedna od rijetkih koja i zaslužuje tu titulu. Njen roman Kingdom of dreams (1989.), prvi iz sage o obitelji Westmoreland, je upravo i prvi od svih preveden u Hrvatskoj i to tek prošle godine u izdanju Mozaik knjige. Radnja je smještena u 15. stoljeće, u vrijeme škotsko-engleskih sukoba gdje zatičemo našu junakinju, škotsku ljepoticu lady Jennifer Merrick. Jennifer ima sedamnaest godina i zbog svog je društvenog neprihvatljivog ponašanja poslana u opatiju Belkirk na neku vrstu popravnog boravka koji se protegnuo na nekoliko godina. Jennifer i Brennu, njenu sestru koja je stigla u posjet opatiji, u jeku sukoba s Englezima otima Stefan Westmoreland, brat zloglasnog grofa Roycea Westmorelanda koji neumoljivo hara škotskim teritorijima. Royce je uz pomoć svojih taokinja naumio osvojiti i dvorac Merrickovih, no Jennifer i Brenna su se pokazale kao ipak malo tvrđi orasi.

Velika sam obožavateljica pisanja Judith McNaught jer njeni romani imaju sve što treba: legendarne i nezaboravne junake, uvjerljive sporedne likove, povijesnu autentičnost i puno humora, ali i potrebnu dozu emocionalnosti bez koje ne postoji dobar ljubavni roman. Nekako, McNaught svaki put uspije u tome i svaki put uspije i napisati originalnu priču s nekoliko većih ili manjih obrata tako da nikad ne znate što vas čeka na putu do happy enda. U ovom konkretnom slučaju, očarao me lik Jennifer Merrick, posebno na samom početku gdje je u zarobljeništvu navodno najokrutnijeg čovjeka u Engleskoj pokazala zavidnu hrabrost, lucidnost i pribranost. I ona i Royce, iako u osnovi isti kao ostali junaci Judith McNaught, imaju svoje vlastite traume i probleme koji ih čine različitima od tih drugih glavnih junaka. Royce je ratnik koji tek poslije dobija naslov vojvode i ovo je jedan od rijetkih romana koji se većinom ne događa u visokom društvu, ovisan o kuloarskim tračevima, iako ima i njih. Dobar se (i najbolji) dio odvija u Royceovom ratnom taboru i na putovanjima preko granica dvaju kraljevstva.

Kao i ostali njeni romani i ovaj vrvi kratkim digresijama koji trebaju prikazati likove u njihovom punom sjaju ili bijedi, što pod kraj postaje polako zamorno, ali u principu ne kvari doživljaj knjige ni njenu kvalitetu. Nestrpljivo čekamo i prijevode ostalih knjiga.