Rachel Gibson: Any man of mine

Brzo i grubo: zasad posljednja po redu knjiga iz Chinooks serijala pokušat će spojiti notornog Sama LeClairea s ni manje ni više nego njegovom bivšom ženom.

Uvijek se nekako iznenadim kad nakon čitanja ljubića otkrijem da svaki pojedini zapravo spada u već davno određenu kategoriju. Neke od njih i nisu kategorije u doslovnom smislu riječi, no to naravno ne sprječava čitatelje da po forumima traže romane s određenom vrstom junaka ili junakinje ( Help! Looking for an old HP where the H has an affair with the h and then leaves to marry someone else, not knowing he fathered a child with the h. – na primjer primjera) koje preferiraju. Tako bi i ovaj roman Rachel Gibson vjerojatno bio klasificiran kao jedan od onih u kojima su junak i junakinja već bili u braku i sada opet započinju nešto novo. Ako vas to živcira već u startu i ne želite čitati o tome kako se i zašto raspao nečiji brak, onda preskočite ovu knjigu. Ako vam pak ne smeta velika porcija teksta koji će otpasti na prepričavanje prošlosti i zlopamćenje iste, onda bi baš mogli i uživati u novim prepirkama i problemima bivšeg ljubavnog para. Doduše, ako ćemo po istini, Sam i Autumn (da, glavna se junakinja zove Jesen) baš i nisu ostavili neki bračni staž iza sebe: vjenčali su se u Las Vegasu gdje su se i upoznali dok su bili na odmoru/u provodu. Sam je već tada bio poznati hokejaš, a Autumn samo anonimna crvenokosa djevojka koja mu je zapela za oko u jednom od vegaških kasina. Nakon nekoliko dana provoda,  a u trenutku ozbiljnog pijanstva, Sam će oženiti Autumn samo da bi već sljedeći dan odmaglio bez pozdrava u pravcu nepoznato. Naravno, poslije će biti podrobno objašnjeno zašto su se oboje naših junaka ponašali tako kako jesu – impulzivno i pomalo neodgovorno, jer instant vjenčanje u Las Vegasu većini Amerikanki vjerojatno ne miriše baš elegancijom i vječnom ljubavlju – no posljedice te kratke zabave su ostale trajne. Autumn je rodila sina Connora, razvela se od Sama i pokrenula vlastiti posao organiziranja vjenčanja. Sam je u međuvremenu izmijenio vojsku žena i zapravo skoro i zaboravio da ima dijete.

Ipak, prilikom vjenčanja Ty Savagea i Faith Duffy, Sam susretne Autumn i stjecajem okolnosti preuzme te večeri brigu za sina. Već sljedećeg jutra shvaća da baš i nije kandidat za oca desetljeća te odlučuje popraviti stvar. No, kako sve češće i češće susreće sina, neminovno dolazi i u kontakt s Autumn koja je još uvijek prilično ogorčena zbog načina na koji ju je ostavio trudnu u Vegasu. Ipak, za oprost i ljubav možda još uvijek nije kasno …

Da sumiram stvar, Any man of mine je po mom mišljenju jedan od boljih romana R. Gibson iako bi se za protagoniste moglo reći svašta. Moglo bi se npr. reći kako Samovo ponašanje zapravo nije imalo izliku, ali je autorica na divan način preobrazila njegov lik iz kretena u pristojnog muškarca. Isto tako, ni Autumn mi nije bila baš po volji tj. njena vegaška epizoda se slabo uklapala u karakterizaciju lika koji je inače bio rezerviran i čak pomalo hladan. Opet, van toga, njena i Samova priča je bila svježa i zaista lijepo napisana (scene u kući na plaži su svakako izvukle maksimum iz romana) i iz nekog razloga kad se sjetim ovog serijala, prvo se sjetim romana Samo nevolje i Any man of mine. A to valjda govori nešto za sebe. 

Rachel Gibson: See Jane Score

Brzo i grubo: nepovjerljivom golmanu Chinooksa će za oko zapeti djevojka za koju je i sam siguran da je bolje zaobići.

Da, službeno sam se navučena na hokej romanse Rachel Gibson i čitam ih na engleskom jer ne mogu dočekati prijevode za koje čak  mislim da neće svi ni biti izdani kod nas. Možda mi je to dobra prilika da budem malo informativna i postam redoslijed Chinooks serijala onako kako ga je autorica pisala. Pa dakle evo:

1. Simply Irresistible
2. See Jane Score (baš bih voljela da vidim kako će ovo prevesti)
3. The Trouble with Valentine's Day
4. True Love and Other Disasters – Prava ljubav i druge katastrofe
5. Nothing But Trouble – Samo nevolje
6. Any man of mine

Ja sam ih nekako birala po privlačnosti blurba pa su tako Simply Irresistible i Valentine's Day izvisili kao zadnje opcije. No da se bacim na osvrt: See Jane Score je veoma dobar ljubić koji kvalitetom ne odskače od ostalih Gibsoničinih romana, ali je isto imao svoje 'trenutke'. Ovdje je uvod u priču svoje junaka dan nešto opširnije: Jane Alcott je novinarka koja za gradske novine piše kolumnu Single girl, a svoj budžet nadopunjuje pišući o veselim pustolovinama izmišljene konobarice zvane Honey Pie. Cijela muška populacija Seattlea čita Honey Pie no nitko ne zna da je autorica zapravo niska i nenametljiva Jane koja ne nosi šminku i uvijek se odijeva u crno. Svoju će priliku za napredovanjem Jane dobiti kada Chinooksi budu zatražili da za promjenu ženski novinar prati momčad. Naravno, ideja je došla iz uprave, a ne od igrača – oni su ipak skloniji vjerovati da žena u avionu nosi nesreću i neće se nimalo libiti dati joj na znanje da u njihovoj svlačionici nije poželjna. Među njima prednjači zgodni golman Luc Martinau, komplicirane prošlosti i otrovnog jezika – ali, hej, čekajte da pročitate opis njegove 'Lucky' tetovaže.

Najveća zamjerka koju imam se definitivno odnosi na glavnu junakinju. Nikako nisam mogla 'doživjeti' Jane i mislim da joj Gibson nije uradila uslugu kad je u njoj pospajala toliko oprečnih osobina. Naime, ne znam ni sama kako bih opisala Jane – posebno kad se sjetim nekih od njenih ispada koje je izvodila kao da ima petnaest godina. No to me nije toliko živciralo koliko njeno trčkaranje za Lucom od samog početka za vrijeme kojeg sama sebi uporno ponavlja kako je on bezobrazni kreten. Čini mi se da dosta ljubića postavlja takve odnose među junacima; u kojima je on superzgodan i posjeduje čitav svijet, a ona je obična mala mišica i obožava ga negdje iz sjene – ali rijetko koji to radi na ovakav gotovo tinejdžerski način. Voljela bih da je Jane imala više kičme i pokazala više karaktera, ovako sam do samog kraja i ja vjerovala da nije dovoljno dobra za Luca. S druge strane, a možda sam ja nešto i propustila, nikako nisam mogla shvatiti što je Luc zapravo vidio u Jane i kada se u njemu dogodio preokret – osim gluposti s crvenom haljinom koja je krajnje banalna i smiješna. Zaplet je, zato, dosta zanimljiv i priča je jedna od originalnijih koje sam čitala. Sve u svemu, zbilja uživam u romanima Rachel Gibson i nadam se da ovih šest knjiga nije kraj serijala o Chinooksima. 

Rachel Gibson: Prava ljubav i ostale katastrofe

Brzo i grubo: još jedan ljubić Rachel Gibson iz Chinooks serije o hokejašima. Simpatičan, ali nažalost i vrlo prosječan.  

U prošlom sam postu spomenula kako me zaplet ovog romana užasno podsjetio na  Ili ti, ili nitko od Susan Elizabeth Philips. Zgodna, mlada žena naslijedi sportski klub i od svih živih muškaraca na svijetu zaljubi se u klupskog trenera/super zvijezdu koji o njoj misli sve najgore. I da, glavna junakinja Prave ljubavi Faith Duffy ima prilično putra na glavi. Bivša je vegaška striptizeta i Playbojeva zečica godine, a za Virgila Duffyja, bogatog vlasnika Chinooksa udala se isključivo radi koristoljublja. Virgil, koji je od Faith stariji nekih pedesetak godina, manje više, tražio je sebi trofejnu ženu ne bi li u javnosti o sebi održao iluziju pravoga muškarca – ma što god to trebalo značiti. No kada Virgil umre, Chinookse će umjesto njegovog ljigavog i opakog sina Landona naslijediti Faith.

Faith, kojoj je Virgil bio najbolji i jedini prijatelj, odjednom će se naći na novoj prekretnici svoga života: već odavno nije Layla, striptizeta koju naizgled nije briga za nikoga i ništa, ali više nije ni ugledna gospođa Duffy koja se bavila humanitarnim radom i odijevala samo u crno i bež. Da stvari budu još gore, za oko će joj zapeti crnokosi kapetan Chinooksa, Ty Savage, muškarac s neobičnim plavim očima i britkim jezikom. Medijski rat između njih dvoje se nije stigao ni rasplamsati, a već su frcnule prve iskre. Ty će zbog sulude privlačnosti prema vlasnici kluba staviti na kocku svoju karijeru, a Faith će morati opet iznova shvatiti što želi od života. 

Pretpostavljam da riječ 'okej' najbolje opisuje ovu knjigu. U njoj, naime, nema ničega pretjerano originalnog ni uzbudljivog. Već sam napisala da se čak ni netrpeljivost između Faith i Tya nije stigla ni razviti kako spada, a oni su već nestali zagrljeni u tami. Dobra stara klišeizirana dvojba se isto ugnjezdila i u ovoj priči: da li me zbilja voli ili se samo dobro zabavlja – pitaju se i Ty i Faith. Kraj također opet spada u kategoriju 'ništa posebno', no usprkos tome svemu bilo je (osrednje) zabavno čitati Pravu ljubav i ostale katastrofe. Možda stoga jer se meni jednostavno sviđa pisanje Rachel Gibson: nema gubljenja vremena, nema dosadnih dijelova, nema ponavljajućih opisa od kojih inače pate autorice ljubavnih romana. Bez obzira koliko osnovna nit radnje bila jednostavna ili neoriginalna, imam osjećaj da se Rachel Gibson uvijek svojski potrudi da udahne nešto novo i svježe svojim likovima. Još jedna stvar koji volim kod nje je to što daje i podosta prostora muškim junacima i njihovim razmišljanjima, sumnjama, nesigurnostima. Obožavam njene Chinookse upravo zbog toga, iako npr. Susan E. Philips definitivno smišlja bolje (i traumatičnije) pozadinske priče iz njihovih djetinjstva.

Svakako još trebam reći i da mi se njen roman Samo nevolje svidio puno više i da mrzim ovakve naslove ljubavnih romana. Zvuče kao neki generički chick lit ili jedan od onih filmova koji pričaju životne i ljubavne priče deset parova odjednom da bi se na kraju ispostavilo da su svi jedna velika obitelj ili ovako nešto... 

Rachel Gibson: Samo nevolje

Brzo i grubo: suvremeni ljubić u stilu Susan Elizabeth Phillips peta je knjiga u Chinooks serijalu o hokejašima i njihovim burnim ljubavnim životima.

Mark Bressler je tridesetosmogodišnji hokejaš Seattle Chinooksa i jedna od njegovih najvećih zvijezda. Ili je barem to nedavno bio. Sada se oporavlja od teške automobilske nesreće koja je uništila njegovu karijeru i cijeloživotni san: osvojiti Stanley kup sa svojom momčadi koja je to uspjela i bez njega. U tako mračnom raspoloženju Mark baš i nema živaca ni volje nositi se s njegovateljicama koje mu Chinooksi neprestano šalju na vrata. A posljednja je, po njegovom mišljenju, i najiritantnija od svih. Njeno je ime Chelsea Ross i ne da se otjerati uobičajenim uvredama i spačkama koje Mark smišlja u hodu. No Mark ne zna da je Chelsea zapravo holivudska glumica u pokušaju koja je tu zato što joj treba bonus od deset tisuća dolara nakon odrađena tri mjeseca sa zahtjevnim sportašem. Kako vrijeme prolazi i par se bolje upoznaje, njihov se odnos vrti iz toplog u hladnog. Jer koliko god da Mark mrzi šefovanje i guranje nosa u njegov život, toliko je svjestan da je vrckava i otkačena Chelsea baš ono što njemu trenutno treba.

Jako mi se se svidio ovaj roman Rachel Gibson iako zapravo puno prekasno skačem na vlak Chinooks serijala. Čula sam za njega već jednom i otpisala ga kao pokušaj kopiranja Susan E. Phillips – tako da nisam puno pozornosti obraćala ni kad je Znanje objavilo roman Prava ljubav i ostale katastrofe. Naime, zaplet je zvučao gotovo identično kao Ili ti, ili nitko, a nitko ne voli reprize, pa tako ni ja. No kad sam pročitala zaplet Samo nevolje odlučila sam ipak Gibsonici dati šansu. Ima valjda nešto neobično privlačno kod muškaraca koji trebaju biti spašeni. U svakom slučaju prva stvar koja mi se svidjela i koja možda čini veliku razliku između Gibson i Phillips je ta što Gibson ne okoliša i ne gnjavi s predugačkim uvodima u priču. Također ne smatra da je obavezno da iščitamo cijelu životnu povijest naših junaka – dovoljno je pisati o onome što ih je formiralo kao likove i ja se potpuno slažem s njom. Druga je stvar što Rachel Gibson možda nema tako izoštren smisao za humor kao Phillips, ali se trudi da stvari održi prilično laganima i vrckavima. Chelsea je daleko od naporne i sažaljenja vrijedne junakinje, što inače mrzim u ljubavnim romanima. Funkcionira rijetko kad. Osim toga zahvaljujem Bogu i na autoričinom smislu za modu: iz teksta i opisa se lijepo vidi da su ovi romani pisani nedavno, te ćemo ovaj put biti pošteđeni kapri hlača boje limuna, cvjetastih bluza bez rukava i sličnih predmeta kojima je mjesto u devedesetima. Možda zvučim kao cjepidlaka, ali dojam mi ponekad pokvare ti opisi odjeće koju nisam vidjela da itko nosi već dvadeset godina, a koja bi, kao, trebala biti privlačna ili seksi. 

Između Marka i Chelsea ne mogu odabrati tko mi se svidio više. Vjerojatno Mark, iako mi se na mnogo mjesta činilo da je puno mlađi od trideset i osam, ali to zapravo i nije zamjerka. Roman je razumno dugačak i vjerojatno ćete ga slistiti za jedan ili dva dana. Najslabija karika mu je definitivno kraj. Već se od samog početka dalo nezrijeti što će stvoriti problem između dvoje protagonista. Pomalo klišeizirano, ali čak ni to ne zamjeram Rachel Gibson, zamjerka zapravo ide na nemaštovit način na koji je riješila problem, ako o rješenju uopće možemo razgovarati. No sve u svemu, knjiga je bila toliko dobra i zabavna da slobodno možete zanemariti i neatraktivan kraj. Ako čitate ljubiće, a razmišljali ste o Rachel Gibson, od mene imate veliko zeleno svjetlo. Veliko kao na svjetioniku ili bar tu negdje.