Marion Zimmer Bradley: Kraljica oluja

Što se kuha u drugom nastavku sage o planetu crvenoga sunca Kraljica oluja poznate autorice Marion Zimmer Bradley?

Sastojci: feudalno društvo, oluje nad zamkom, genetski uzgajani ljudi posebnih mentalnih sposobnosti i rat u kojem su sva sredstva dopuštena.

Priprema: U borbu za prevlast nad Vlastelinstvom umiješajte dva brata, svakom od njih dajte oružja nevjerovatne snage i pričekajte da situacija prokuha. Drugom paru braće osim rata za vlast dodajte i malo rivalstva oko lijepe i nježne Cassandre.

Drugi nastavak sage o Darkoveru neusporedivo je bolji od svog prethodnika ne samo radnjom i likovima, nego i naslovnicom te količinom uložene mašte. Bradley nas vodi mnogo godina dalje od Brodoloma na Darkoveru, kada je nepoznati planet već dobro naseljen, a društvo jako nalikuje onom srednjovjekovnom. No ipak ne posve, jer su ljudima sada jako dobro poznati zakoni nasljeđivanja gena i tehnologija korištenja matrica, kamenja koja nevjerovatno jačaju moć i frekvenciju misli.

U romanu uglavnom upoznajemo likove koji posjeduju laran, jedan od oblika posebnih mentalnih moći, no iz Brodoloma se sjećamo da su prvobitni ljudi na Darkoveru bili obični Zemljani i da se laran kod čovjeka ukorijenio križajući ga sa prekrasnim telepatima chieri koji su sada već izumiruća vrsta.

Allart posjeduje laran za koji bi većina nas dala desnu ruku: on može vidjeti budućnost. Iako na prvu zvuči sjajno, na drugu i nije baš tako, jer Allart ne samo da može vidjeti budućnost koja će se sigurno dogoditi, on u isto vrijeme vidi budućnosti koje bi se mogle dogoditi, one koje su vjerovatne, one koje su plod njegovih vlastitih strahova i one koje se nikad ne moraju dogoditi. Uza svu tu zbrku u svojoj glavi odlazi u osamu samostana da pronađe mir i kontrolu nad naviranjem svog larana koji mu onemogućava smoći snagu za bilo kakav životni izbor.

Drugi lik koji pratimo kroz knjigu je dvadesetogodišnji Donal, usvojeni sin gospodara Aldarana koji posjeduje veliku ljubav prema letenju i lijepoj promatračici i empatici Renati. Njegova polusestra Dorilys je Aldaranova prava kći i osim što posjeduje aroganciju i ponos svog oca, ona također ima nevjerovatno snažan laran: korištenje električnog potencijala planeta koje se očituje u pražnjenju snažnih gromova kada god joj to padne na pamet zbog čega je među narodom i ostalom djecom poznatija kao 'kraljica oluja'.

Dobar dio romana posvećen je i matričnoj radnici i promatračici Renati koja kroz djelo doživljava potpunu preobrazbu i veliku ljubav prema Donalu. Tako naposljetku dolazimo i do Cassandre koja se također preobražava, iz djetinjaste, plačljive i naivne djevojke, te postaje samopouzdana sposobna promatračica u Kuli.

Mnoštvo likova čije su sudbine duboko isprepletene, a od kojih je svaki vrlo živopisan i originalan, jednostavno oduševljava, a svijet koji je izmaštala Bradley nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Kao i uvijek radnja je protkana filozofskim, znanstvenim i socijalnim pitanjima, a ne manjka ni religijskih. Ono što mi se posebno svidjelo je neočekivani tragični kraj te lakoća i brzina kojom se djelo čita. Kraljica oluja me nagoni na čitanje još nastavaka o Darkoveru neponovljive M. Z. Bradley.

Marion Zimmer Bradley: Brodolom na Darkoveru

 

Što se kuha u prvoj knjizi sage o Darkoveru: Brodolom na Darkoveru?

Sastojci: nepoznati planet, telepatske moći, vjetrovi koji donose ludilo i prekrasni lelujavi izvanzemaljci.

Priprema: Ubacite zemaljski interstelarni brod u gravitacijsku oluju te ga nasučite na ne baš tako prijateljski raspoložen strani planet koji vrvi svakakvim nepoznatim čudesima.

Brodolom na Darkoveru prvi je od više desetaka knjiga iz ove neobične sage o skupini Zemljana koji su, nasukani na nepoznati planet, bivali prisiljeni stvoriti novi život i društvo bez ikakve pomoći i tehnologije. Kao da to samo po sebi nije dovoljan problem, javljaju se i brojni sukobi unutar skupine preživjelih, a najveći od njih je raskol između onih koji ionako ograničene resurse i energiju žele uložiti u popravak broda i onih koji shvaćaju da je to nemoguća misija te su pomireni sa spoznajom da je ovaj ogromni opaki planet (kasnije u knjizi vrlo očito nazvan Darkover po svemirskom brodu) njihov budući dom.

Naslovnica prikazuje crveno sunce nad Darkoverom, zaštitni znak cijele sage te jedan od njihova neobična četiri mjeseca, a kod SF/fantasyja mjeseca očito nikada dosta – sjetimo se samo prepoznatljivog bijelog i plavog mjeseca Guy Gavriel Kaya. Glavni lik Rafael MacAran neuobičajeno je bezličan u odnosu na likove iz sage o Avalonu, a ljubavna priča između njega i časnice Camille Del Rey je također vrlo providna i površna. Kapetan Leicester je jedini lik koji je donekle uspio uhvatiti moju pažnju i radoznalost, no umjesto super fora obrata kojeg sam cijelo vrijeme očekivala dobila sam posve razvodnjen i očekivan kraj. Radnja kao takva teče jednostavno i pregledno, no ono što doista izaziva ovisnost o sagi i želju za nastavcima je perspektiva čudnog svijeta iz ljudskih očiju te promatranje međuljudskih odnosa izvan okvira zemaljskih društvenih normi. Darkover sam doživjela kao svojevrsnu SF verziju Robinson Crusoea, posebno ako gledamo način na koji se junaci nose sa nastalom situacijom, no na Darkoveru im ipak društvo čine maleni humanoidi koji žive na krošnjama drveća (a neodoljivo podsjećaju na zemaljske majmune) i prekrasna telepatska bića nalik anđelima.

Sveprisutno je preispitivanje filozofskih i religijskih pitanja što je već iz Avalona dobro poznati pečat M. Zimmer Bradley. Osobno sam previše znatiželjna da bih propustila nastavke, no svakako od drugog nastavka Olujna kraljica očekujem puno više.

Marion Zimmer Bradley: Magle Avalona

Što se kuha u najpoznatijim djelima Marion Zimmer Bradley Magle Avalona?

Sastojci: čarobni otok, legendarni kraljevi, opsesivne svećenice, nove religije, incest, paralelni svjetovi i konzumiranje sumnjivih travnatih pripravaka.

Priprema: Sa skrivenim namjerama o uspostavi nove kraljevske vlasti u Britaniji, dovedite svoju nećakinju Morgaine na čarobni otok Avalon i iskoristite drevne magijske obrede da bi dobila potomka koji će ujediniti zavađene narode Brita, obraniti zemlju od napada dosadnih Saksonaca na obalama i, najvažnije od svega, vratiti vjeru u Božicu.

Magle Avalona dolaze u četiri dijela, a to su: Vladarica Magije, Uzvišena kraljica, Kralj Jelen i Zarobljenik u hrastu, sa ukupno oko 1100 stranica koje mit o kralju Arthuru pokazuju na jedan posve nov i originalan način, a ako niste od onih koji zimske večeri provode s knjigom u ruci saga je ekranizirana 2001, a na imdb-ju je ocijenjena sa skromnih 6.7.

Prva stvar koju sam primijetila je da sva četiri nastavka imaju istu naslovnicu. To bi moglo biti i opravdano da je priča monotona i nemaštovita, ali uza sve bajkovite elemente i očaravajuće krajolike ne nedostaje inspiracije za četiri različite ilustracije, a i ova koju su stavili na sve nastavke nije suviše impresivna - prikazuje glavni lik, svećenicu Avalona, Morgaine, na bijelome konju, s čarobnim mačem Ekskaliburom u ruci.

Magle, kako ih odmilja zovem, smatram lakim štivom, ali ne u opće poznatom ‘pročitaj pa baci’ smislu, već mislim na činjenice da je radnja lako razumljiva i tečna, pripovjedačka tehnika besprijekorna, no sadržaj ipak navodi na razmišljanje i preispitivanje svega oko nas, a pogotovo religije.

Radnja prati više likova istodobno, ali uglavnom se bazira na svećenicu Morgaine te na Vrhovnu kraljicu Britanije, Gwenhwyfar. U obje žene je na neki način sadržana svaka žena svijeta (djevica, kći, majka, grešnica, Božica, preljubnica, prosjakinja...) te se lako može prepoznati kroz različite dijelove sage. Likovi su vrlo živopisno opisani, tako da me zbog suosjećanja s njima čitanje nije ostavilo bez emocija. Od muških likova istaknula bih kralja Arthura i vođu njegove konjice Lanceleta koji kroz emocionalne vrtloge i dalje ostaju vjerni jedan drugome. Da, dobro ste pročitali i da, mislim na to.

Što se tiče naslova, magle Avalona su doslovno magle koje obavijaju magijom skriven otok Avalon, dom svećenica-čarobnica i drevnih druida gdje se štuje Božica, majka sve prirode, života i smrti, te prenose stara znanja. Radnja zapravo počinje širenjem kršćanstva na području Britanije što uzrokuje polagano nestajanje Avalona u maglama i odcijepljenje od stvarnog svijeta: ono što čovjek vjeruje postaje stvarnost, a ako je negiranje Božice i Avalona stvarnost, onda on zaista nestaje u maglama, poštujući zakon uma da oblikuje svijet oko sebe. No, Gospa od Jezera se ne predaje, jer ima plan za zaustavljanje netolerantnih svećenika, a koji uključuje incest, Sveti Brak sa zemljom, trčanje s jelenima i čarobni mač... (Fora, zar ne? :))

Sami naslovi sage ne govore mnogo o svom sadržaju, no tek kada pročitate sve četiri knjige možete uočiti povezanost, te shvatiti da sve navedeno leži u nama samima istodobno.

Marion Eleanor Zimmer Bradley i u svojim drugim djelima, kao i u Maglama, dijeli svoj feministički pogled na svijet, a u mladosti je i sama koketirala s homoseksualnošću. Njezinim djelima nije strana ni seksualna perverzija, iako prikazana na zanimljiv i skoro ljupki način. Magle Avalona preporučujem svima, pogotovo krajnjim romantičarima i ljubiteljima povijesnih romana. Onima koji još traže svoju vjeru pomoći će da je pronađu u sebi samima.