ponedjeljak, 14. veljače 2011.

Celia Rees: Zlokobna krv


Brzo i grubo: vampirski teen roman iz 1996. u kojem su vampiri još uvijek zalizani rumunjski grofovi ima zanimljiv početak i razočaravajući rasplet.

Zlokobnu krv britanske autorice Celie Rees je u Hrvatskoj izdala izdavačka kuća Sysprint 1997. godine i moguće da je onda koštala sasvim pristojnu cijenu (kao npr. Stablo vještica Raya Bradburya koje je tada koštalo nekih sedamdesetak kuna, a danas ga možete naručiti s neta za dvadeset kuna) ali ja sam se za zadovoljstvo posjedovanja Zlokobne krvi odrekla samo deset kuna. Radi se o džepnom izdanju Biblioteke As u kojoj su izlazili romani s malom oznakom pri vrhu naslovnice u kojima je pisalo o kojem se žanru radi: horor, SF, krimić ili ljubić ( da, baš je pisalo ljubić) – dakle, jasno je da je u pitanju svojevrstan trash vintage biser ispod čijeg naslova 'Zlokobna krv' stoji upozorenje: Proklet bio onaj tko zaviri unutra! Što se meni zapravo na taj vintage trash način i sviđa, kao i ilustracija Aleksandra Žiljka koja upravo priziva one stare šuljajuće vampire iz ormara s dostojanstvenim šarmom istočnoeuropske gospode.

No, dakle, naša junakinja Ellen Forrest boluje od čudne i neobjašnjive bolesti koja ima nekakve veze s njenom krvlju. Svakim je danom sve slabija i slabija, a doktori ne mogu pronaći uzroka njenoj bolesti, te Ellen privremeno seli kod bake, u sumornu viktorijansku kuću pokraj oronulog groblja, bliže sveučilišnoj londonskoj bolnici. Tu se događaju dvije značajne stvari, u kući Ellen pronalazi dnevnik svoje praprabake Ellen Laidlaw te obnavlja prijateljstvo iz djetinjstva s Andyem, dečkom iz susjedstva. Iz dnevnika doznajemo da je starija Ellen bila kćer uglednog doktora za mozak i krv te da su u svoje kućanstvo 1878. godine primili dvoje gostiju i obiteljskih prijatelja iz Rumunjske, groficu Elizabeth Vardalek i njenog rođaka, grofa Franzsa Szekelysa. Naravno, blijedi i lijepi dvojac su vampiri žedni anglosaksonske krvi, te grof Franzs polako razvija opsesiju s mladom Ellen Laidlaw koju iz nerazjašnjanih razloga zdušno podupire i njezin otac.
Priča je otuda mogla krenuti u sto smjerova, ali nije. Celia Rees je izabrala možda najočitiji i na kraju se problem obje Ellen svodi na to da li mogu uz pomoć svojih ljudskih, smrtnih prijatelja pobijediti nadnaravno i moćno zlo utjelovljeno u jednom opsesivnom vampiru. Više od toga je razočarao izostanak nekih jako važnih objašnjenja kao npr. tajanstvene krvne bolesti mlađe Ellen, no s druge strane, Celia Rees se barem može pohvaliti solidno ispečenim zanatom jer tekst zaista klizi, atmosfera je dočarana prilično dobro, te su obje Ellen dopadljive kao likovi što je živo čudo s obzirom na to da se danas žanrovski autori natječu kako stvoriti iritantniju, smotaniju i egocentričniju junakinju.

Na koncu, trebalo mi je svega dvije večeri da pročitam Zlokobnu krv i zaista mi je bilo žao što nije bilo više zaokreta i originalosti u priči, a pogotovo odgovora na neka pitanja koja su očito bila postavljena samo da doprinesu općoj atmosferi mističnosti, čudnih podudarnosti i kao nekakvoj jezi. Ipak, pripisat ću to šarmu old school književnih horora jer mi je iz nekih razloga Zlokobna krv draža i zanimljivija od pojednih novijih teen romana koji se bave vampirima & vukodlacima.  

2 komentara:

  1. gdje mogu nabaviti,a da ne ide preko interneta ?? hvala

    OdgovoriIzbriši
  2. Nažalost, ne znam. Ja sam knjigu kupila na Interliberu prošle godine. Možda da pokušaš kod izdavača, Sysprinta?

    OdgovoriIzbriši