Brzo i grubo: kratak i solidno napisan young adult roman, s ne baš osobito invetivnom pričom.
Mia je sedamnaestogodišnja čelistica koja je primljena na Julliard, najprestižniju američku glazbenu školu za koju još nije sigurna da je želi pohađati. Razlog tome je uglavnom njezin dečko Adam koji ima vlastiti bend i planove za budućnost, a tu je i njezina skladna i sretna obitelj za koju je Mia jako vezana. No to će naoko važno pitanje (otići na Julliard ili tamo gdje već Adam odluči poći) uskoro postati sasvim trivijalnim, jer će jedna automobilska nesreća iz Mijina života oduzeti sve: oca, majku i malog brata Teddya, dok će sama Mia pasti u komu iz koje može izaći samo ako za to pronađe dovoljno snage i volje.
Ova knjiga, iako namijenjena mladima, nije zamišljena kao zabavno i lako štivo iako je pisana jedonstavnim i prikladnim jezikom za ciljanu publiku. Gayle Forman je sebi za zadatak uzela dosta ozbiljnu temu: kako se nositi sa smrću i gubitkom svojih najbližih, te da li osoba nakon tako iznimno tragičnog događaja može uopće željeti život. Priča zato ima elemente fantastike u sebi: Mia, iako u komi, ima sposobnost šetanja po bolnici i promatranja svoje ožalošćene rodbine, kao i Adama i najbolje prijateljice Kim. Usput ona pripovijeda i prisjeća se svog života: kako je upoznala Adama i Kim, razgovora s mamom i tatom i brojnim drugim svakodnevnim sitnicama koje su činile njezin život. Svjesna da je taj život zauvijek izgubljen, naposlijetku mora donijeti odluku: umrijeti ili opet živjeti, ali sada u tako ispražnjenom svijetu.
Usprkos težini teme i ozbiljnosti romana, nisam bila osobito impresionirana knjigom. Nije ni da mi se nije svidjela, ali se nekakva plastičnost provlači kroz cijelu knjigu za koju se može najviše zahvaliti Miji koju sam doživjela kao bezvezan lik. Zapravo, nitko od Formaničinih likova na mene nije ostavio nekakav dojam, pa čak ni Adam i njegovi super cool rock 'n' roll prijatelji. Priča je sama po sebi jako jednostavna, čak prejednostavna i kao da vapi za nekakvim twistom, kojeg naravno nema. Ne znam da li je Gayle Forman ovu knjigu pisala iz didaktičkih razloga ili ne, ali na kraju sam stekla takav dojam, da se sve vrti oko pouke kako uvijek vrijedi živjeti, što je samo po sebi vrijedna poruka, ali mogla se 'dostaviti' na malo zanimljiviji način. U travnju 2011. izlazi i nastavak u originalu naslovljen Where she went koji se odvija tri godine nakon Ako ostanem (If I stay) i u kojem će se Mia i Adam susresti prvi put nakon njihovog prekida (sad znamo i da je Mia ipak izabrala Julliard). Nadam se će priča biti manje sterilna.
Nema komentara:
Objavi komentar