Brzo i grubo: autor hita Žena kojoj sam čitao se hvata u koštac s nasilnim djelovanjem lijevog terorizma u Njemačkoj.
Nisam čitala Ženu kojoj sam čitao niti sam gledala film po istoimenoj knjizi – nekako me sav taj hype oko pojedinih knjiga zapravo odbije od istih, iako bi trebalo biti suprotno - pa stoga neću ni uspoređivati Vikend s gore spomenutom knjigom, ako ste to očekivali. Ovaj se put Schlink bavi terorističkim djelovanjem ekstremne ljevice u Njemačkoj i za glavnog lika odabire Jörga, zatvorenika koji je proveo dvadeset četiri godine iza rešetaka zbog četiri umorstva koja je počinio (kao i za svoja ostala teroristička djela). Jörg je zapravo zbog pomilovanja izašao na slobodu, a tamo ga čeka sestra Christiane koja je za njegov prvi vikend na slobodi organizirala druženje sa starim prijeteljima u njenom ruševnom, ali šarmantnom ljetnikovcu u provinciji izoliranog od ostatka svijeta golemim parkom. Usput, ovo 'stari prijatelji' uglavnom znači da se radi o prijateljima iz vremena Jörgove mladosti koja je posve obilježena terorizmom i lijevim aktivizmom.
Njihov zajednički prijatelj Henner je postao ugledni novinar koji putuje na sve strane svijeta. On i Christiane su nekoć potajice bili u vezi koju je ona naprasno prekinula i Hennera ta stvar kopka i dan danas. Dolazi i Ilse, nekoć bujna plavokosa ljepotica koja se prometnula u neuglednjikavu profesoricu engleskog sa sramežljivim spisateljskim ambicijama. Roman kojeg piše Ilse temelji se na pretpostavci da se njihov prijatelj iz mladosti, Jan, nije ubio, već postao okorjeli terorist – što je možda čak i istina. Tu je i Ulrich sa svojom ženom i kćerkom Dorle. Dorle je naumila spetljati se na jednu noć s Jörgom samo kako bi se poslije hvalila da je bila s poznatim teroristom. A stiže i Marko, Jörgov 'novi' prijatelji, čiji je interes vratiti pomilovanog terorista natrag u opasne brzace revolucije kamo po njegovom mišljenju i pripada.
Puno likova i puno namjera za roman koji nema ni dvije stotine stranica. Moglo bi se reći kako Schlink ne gubi vrijeme okolišajući i zaista, njegov stil je skroman i brz, poglavlja su kratka, a likovi direktni i uglavnom bez srama. I kako to obično biva, dobrano načeti životom i svojim strahovima, razočarenjima i nadanjima. Također, većina likova je u nekoj mreži nezdravih untarobiteljskih odnosa koji često koketiraju s incestom, no nikavih eksplicitnih stvari u romanu nema. Ne bih rekla da je Schlink time htio šokirati i tako privlačiti pažnju, u romanu zapravo ima i šokantnijih stvari, više mi se čini kako se zbilja radi o nepristajanju na kompromis, ma koliko patološki cijela stvar ispala. A da je patološka, jest. Ponekad i morbidna. Duga rasprava oko iskupljenja za četiri umorstva (npr. Jörg je ubio ženu na ulici koja mu nije htjela dati svoj auto da pobjegne) i prirodi krivnje koja iz toga proizlazi je u centru romana i ostaviti će mnoge da oko nje dvoje.
Usprkoj teškoj temi i seciranju još težih međuljudskih odnosa, Vikend se lako čita i nije dosadna knjiga. Pomalo depresivna, da, ali dosadna nikako.
Nema komentara:
Objavi komentar