Haywood Smith: Povratak u grad mimoza

Brzo i grubo: chick-lit za malo vremešnije dame. I kao takav, vjerojatno OK.

Ne znam što mi je bilo da se začitam baš u život pedesetogodišnje Linwood Breedlove Scott koja se nakon razvoda od bogatog-i-poludjelog-u-srednjim-godinama Philla vraća pod roditeljski krov u svoj rodni grad. Inače baš i ne čitam chick-lit, a kamoli onaj namijenjen malo starijim ženama, ali nekako sam bila naumila pročitati više knjiga iz Algoritmove Naj biblioteke koje mi stoje na polici više od godinu dana. I tako je izbor pao na Grad mimoza. Ne mogu reći da sam baš oduševljena ovom knjigom - mislim da je jedna od onih čija priča odlično funkcionira na filmu, ali na papiru i nije pretjerano zanimljiva. No dakle... Lin se vraća u Mimosa Branch (ovo je originalno ime grada), država Georgia, koji je još uvijek prilično tradicionalno južnjački, što znači da su žene ili profinjene tračerice ili totalne kučke tračerice, a muškarci uglavnom ili alkoholičari ili pomalo rasisti. Linwood za sebe drži da je jedna od onih koje imaju doktorat južnjačke kučke, ali istina nije baš takva. Naša je junakinja prilično osjetljiva i trenutno u potrazi za novim životom. U Atlanti je živjela na visokoj nozi, daleko od svoje šašave obitelji, a sada planira kako skucati novce za renoviranje stana iznad garaže ne bi li od iste te obitelji bila bar na nekakvoj distanci. Naravno, na pomolu je i prilika za novu ljubav. Njezin susjed Grant je privatni ljekarnik kod kojeg će pronaći privremeni posao, a zajednički interes naći će u zbacivanju korumpiranog gradonačelnika i njegovih brojnih poltrona koji čine Mimosa Branch nepodnošljivim za život. 

Ne mogu vam obećati da će sve ispasti onako kako bi trebalo i to je jedino iznenađenje u ovoj knjizi. Pisanje je solidno, s povremenim dosjetkama koje i nisu osobito pamtljive, a ni sama priča nije pretjerano dramatična. Sve je skupa više nalik na prosječnu epizodu Zlatnih djevojaka samo smještenih u mali gradić čija zajednica pokušava riješiti svoje probleme. Ipak, po mom mišljenju, najbolji dio knjige je proces navikavanja i pomirbe glavne junakinje sa svojom obitelji. Njezin otac i stric pate od Alzheimerove bolesti pa se njena majka i strina većinu vremena bore s dvojcem. Majka je pak priča za sebe: gospođica Mamie prva čuje sve tračeve, a u hladnjaku uvijek ima vrč prave limunade. Ipak, Lin će nekako pronaći način da ih uklopi u svoj život.

Moram još napomenuti kako je autorica Haywood Smith (Haywood, Linwood, hmm...) također južnjačka (stara) cura iz Georgie za koju blurb tvrdi da s radošću očekuje lekcije koje će joj donijeti život neudane žene pune vjere. Bar mogu ustvrditi kako je Povratak u grad mimoza, ako ništa, bar dijelom autentičan. I optimističan.