subota, 15. listopada 2011.

Philip K. Dick: Čitač tmine


Brzo i grubo: depresivna, narkomanska SF proza. Ako vas ovo nije osvojilo u startu, ne znam što može.

I nisam sarkastična. No ja sam bila jedna od onih klinki koja je nakon Djece s kolodvora ZOO pročitala svaku knjigu s temom narkomanije koje se mogla dokopati. Jednostavno, ima nešto u narkomanskim ispovijedima što istovremeno djeluje posve nestvarno (ako već niste ovisnik, ofc) i posve stvarnije od bilo kojeg horora ili znanstvene fantastike kojeg možete zamisliti. Takav je i Čitač tmine: autentičan, iskren, mračan, iskrivljen i neobičan. Radnja je zapravo vrlo jednostavna: policajac Fred se infiltrirao u kalifornijskom dilerskom miljeu kao sitni diler Bob Arctor. Sam Fred izvještaje podnosi odjeven u muti-odijelo, odijelo koje skriva njegov identitet da bi se, između ostalog, utjecaj korumpiranih elemenata u državnim institucijama smanjio na minumum. Praktički to znači da ni svi Fredovi nadređeni ne znaju da je on ujedno i Bob. Fred se tako odjednom nalazi u paradoksalnoj situaciji: naloženo mu je da prati i holo-skenerima snima baš dilera Boba Arctora. Situaciju pogoršava njegova ovisnost o Tvari S, novoj drogi koja ne samo što razara mozak, nego i cijepa njegovu percepciju stvarnosti na Fredovu i Bobovu... 
Osim očitog propitivanja identiteta i doživljaja stvarnosti koju možda ispravnije percipiramo ušlagirani, a možda i ne, Čitač tmine je i prilično dobro sročena kritika društva koje je proizvelo mušterije za Tvar S i ostale, normalnjake, kojima više smeta pseća kakica pred stanom od buke opetovanog kućnog nasilja koja dopire s kata poviše. Dobra stvar svega toga je što Dick ne poučava, ne obrazuje, ne moralizira već naprosto pripovijeda. Pošto je i sam imao problem s ovisnostima, možete se kladiti da to radi jako dobro i uvlači u priču zapravo bez velikih SF karafeka. Ipak, može se reći kako je ispoštivao žanr i na kraju nam priuštio nekoliko obrata koji mi iskreno i nisu bili toliko bitni za stvaranje dojma o knjizi, ali je bilo zgodno za pročitati što je i kako Dick na kraju iskemijao. U svom tom crnjenju našlo se i nešto humora i par iskrica nade, ali i kako to obično biva mnogo tragedije koja je neminovna kad znate da glavni lik nemilice prži svoj mozak drogom koju još nazivaju i Smrću. 

I je li me Čitač tmine oborio s nogu kao što to obično mogu SF romani? Pa, ne baš. Što ne znači da to nije jako dobar roman. Jest. Samo možda ne toliko žanrovski koliko sam to unaprijed očekivala. S druge strane, dojam koji je ostavio je popriličan i bez toga – Dick je zaista uspio svojim pisanjem dočarati svu zbrku spaljenog, paranoičnog mozga što je samo po sebi dovoljno zanimljivo da čitate roman do kraja. A ovo je ujedno i još jedan Dickov roman koji je ekraniziran, a u kojem glavne uloge tumače Keanu Reeves i Winona Ryder, no to, vjerujem, i nije ništa novo za publiku koja je vjerojatno itekako upoznata s 'njegovim' filmovima. Za mene je to, pak, još jedan novi film na 'to watch' listi ove jeseni.  

Broj komentara: 10:

  1. Paaaaaaaaaaaaaaaaaa.....Scanner Darkly je meni omiljeni Dikov roman. Doduše, sam Dik je omiljeni pisac SF-a, tako da... :)

    Pročitaj od njega još SANJAJU LI ANDROIDI ELEKTRIČNE OVCE i UBIK. Vrhunci SF literature.

    OdgovoriIzbriši
  2. Možda je stvar u tome što nisam prije čitala ništa od Dicka, pa su moja očekivanja bila drukčija. No po svemu sudeći čitat ću ga još, sviđa mi se kako piše.

    OdgovoriIzbriši
  3. Ma, samo opušteno :)

    Hm, ako ti se sviđa kako on piše, pročitaj i Rej Bredberi: Farenhajt 451 :)

    Mislim da je to isto radila Zagrebačka Naklada :)

    OdgovoriIzbriši
  4. Imam i njega u planu, samo za takvo nešto mi treba i pravo raspoloženje. U principu preferiram SF Dana Simmonsa, Bujoldice, Roberta Reeda... :)
    I je, to je također izdala ZN.

    OdgovoriIzbriši
  5. Hiperion serijal od Simonsa je sjajan. Ako njega voliš, imaš prikaz za dva-tri njegova romana na mom blogu :)

    Simons je sjajan kao pisac, ali je loš kao čovek...

    Bižolova i njeni romani su ok, malo limunada, ali bože moj :)

    Rida nisam čitao :)

    OdgovoriIzbriši
  6. Čitam ja vaš blog redovito, pa sam tako čitala i o Simmonsu. Kod nas su nažalost prevedeni još samo Olimp i Ilij (ne znam jesi čitao, meni su oba odlični romani kao i sve što on napiše, ofc). Jedino prvi put čujem ovo da je loš kao čovjek, no ne znam ništa o njegovom privatnom životu...

    OdgovoriIzbriši
  7. Paaaa, poznat je kao nacionalista, glorifikator Amerike i pljuvač drugih naroda...Trebala si da pročitaš PESMU BOGINJE KALI, nisam odavno video da neko može da prikaže jedan narod na toliko loš način...

    Kod nas je prevedeno dosta toga:

    http://laguna.rs/a40_autor_den_simons_laguna.html

    Otprilike ovi romani :)

    OdgovoriIzbriši
  8. To sam čula da je neki desničar, ali nije nešto što me pretjerano smeta. Njegova stvar. Ja sam već pomislila da tuče žene ili ovako nešto...
    Kod vas je izdano više toga nego u Hrvatskoj, ne znam zašto ti prijevodi tako kaskaju, jer ako je itko čitan, čitan je baš on. Ljubomorna sam :D

    OdgovoriIzbriši
  9. Heh, mislim da se knjige mogu naručiti i u HR...mada ne znam koliko poštarina izađe :) Naravno, sve to važi samo u slučaju ako ti ne smeta ekavica :)

    OdgovoriIzbriši
  10. Ma ne smeta, već sam čitala njegovo Ljeto noći na srpskom samo mi se vjerojatno ne isplati zbog poštarine iz druge države.

    OdgovoriIzbriši