Terry Pratchett: Soul Music

 

Brzo i grubo: još jedan u nizu dragulja na kruni Pratchettovog opusa o svijetu Diska. Duhovito i zabavno.

Nova glazba je u gradu. Glazba koja stvara ovisnost, struji vam kroz kralježnicu i od koje osjetite iznenadan poriv da sobu obojate u crno i prekrijete posterima. Glazba zbog koje su i čarobnjaci Neviđenog Sveučilišta svoje halje ukrasili zakovicama i natpisima te opustošili obližnju trgovinu gitarama (to se donekle može opravdati i činjenicom da čarobnjaci žive u celibatu te razonodu* moraju potražiti na drugim mjestima). Glazba koja je živa i ne kani izblijedjeti. Glazba sa Kamenjem u Sebi. Da stvar bude gora, Smrt je ponovno nestao s dužnosti i opterećen teškim egzistencijalnim pitanjima, zaputio se u predjele pjeskovitog Klatcha i živahnog Ankh-Morporka tražeći zaborav. Drugim riječima, opijao se do besvjesti, družio s prosjacima, pridružio se Klatchanskoj legiji stranaca te u jednom navratu čak bio izbačen kroz stražnja vrata krčme u muljevitu rijeku Ankh. Zadnji put kada je to napravio ljudi su prestali umirati, došlo je do kazina u Univerzumu i mnogih rupa u tkanju Stvarnosti, no ovaj put izgleda da se radi o obiteljskom poslu.

Naime, uloga crnog žeteoca pala je na šesnaestogodišnju Susan, koja je do tada mirno pohađala Quirmsku školu za mlade dame, i koja otkriva da je kostur s kukuljicom i kosom (naravno, glasovitim poljoprivrednim alatom, ne pravom kosom. Jer je kostur, je li? Lubanja i sve to… No, dobro.) zapravo njezin Djed. A ta će se uloga zapravo pokazati iznimno teškom kada dođe trenutak da Susan odnese život mladog glazbenika Impa.

Kao strastveni Pratchettov fan nikako ne mogu pronaći ni jednu zamjerku njegovim romanima o Disku. Soul Music, kao i 39 ostalih romana (o da, 39, dobro ste pročitali) genijalan je spoj satire, fantasyja i briljantnog humora te je jedna od onih knjiga koje se čitaju za dobar smijeh i relaksaciju. Da idem pojašnjavati svijet Diska i zašto je toliko nenadmašiv trebala bih otvoriti poseban blog, a već me je nekoliko uspješnih autora preteklo u tome izbacivši brojne naslove posvećene upravo njemu; «The Science of Discworld» u tri nastavka, «Where's my cow?», «The Wit and Wisdom of Discworld», «The Folklore of Discworld» i još mnoge druge.

Ovaj roman obiluje dobro poznatim elementima i zamaskiranim ličnostima iz povijesti rock glazbe što ga čini još zanimljivijim, a još zabavnije je čitati o fantasy svijetu poput Diska koji se s tom glazbom po prvi puta u povijesti susreće. Tako nailazimo na novorođene pohlepne menadžere, šeprtljave glazbenike, trolove bubnjare, gaže u krčmama gdje se na vas baca povrće i poneka sjekira… Sve ono što prati zdrav uspon u glazbenoj karijeri.

Marjan tisak je iz nekih, samo njima poznatih razloga, prestao prevoditi Pratchettove romane pa sam svoj primjerak Soul Music-a kupila na izvornom engleskom u Algoritmu za 60 kn što je dosta za džepno izdanje, no na poleđini je otisnuta originalna cijena od 8 funti pa pretpostavljam da sam prošla ipak ok. Ja bih osobno dala i duplo za Pratchetta jer me izjeda činjenica da young adult publika radije kupuje gluposti poput Vampirske Akademije i Palog Anđela, a serijal o Disku, prepun originalnih likova, pametnog humora i mnoštva elemenata iz folklorne i moderne kulture, ostaje nepoznat hrvatskim mlađim čitateljima.

Sve u svemu, ako ovo čitate, a tražite zabavnu i pametnu razbibrigu koja vas sigurno neće ostaviti ravnodušnim, bilo što iz serijala o svijetu Diska je za vas. Dobra stvar je da se može početi čitati od bilo koje knjige jer je svaka cjelina za sebe, no sitne detalje ćete bolje prepoznati i produbiti užitak čitanja ako se držite kronološkog redosljeda.

Nakon čitanja, također, možete pogledati neki od animiranih uradaka na YouTube-u koji, iako ni približno ne dočaravaju djelo, ipak su vrlo zabavni.. :)

*koja se do tada sastojala uglavnom od udaranja po koljenima uz vesele povike.