Frederick Marryat: Ukleti Holandez

Brzo i grubo: folklorni motiv ukletog broda poslužio je kao predložak za gotički horor engleskog pomorca i pisca Fredericka Marryata.

Mislim da se većina čitatelja dosad bar jednom susrela s pričom o ukletom Holandezu ili barem s tim pojmom. Ako ste npr. gledali Pirate s Kariba onda se možda sjećate kapetana Davya Jonesa i njegova broda The Flying Dutchmen kojim je trebao prevoziti duše izgubljene na moru na drugi svijet. Ne dajte da vas prijevod zbuni; The Flying Dutchmen je zapravo Ukleti Holandez, fantomski brod iz brojnih pomorskih legendi, svojevrsna paranormalna pojava na moru koja se danas objašnjava fatamorganom. Brojni su putnici i pomorci na svojim putovanjima ugledali 'brod duhova' na svom horizontu, no ono što daje na jezi tim doživljajima je predskazanje kako takav susret uvijek prethodi velikoj brodskoj nesreći. Za to se zlokobno vjerovanje smatra kako ima korijen u (zdravom) strahu svakog moreplovca od nevremena i drugih vodenih sila i to još od antičkih vremena, pa iako nisam baš pretjerano blisko upoznata s legendom o Ukletom Holandezu moram priznati kako obrada te priča ima strahovitu privlačnost za nekoga tko voli gusarske i pomorske romane poput mene. I koji je još k tome i pravi pravcati vintage horor iz 1839.

Također nije zgorega spomenuti i da je dijelom klasične literature i zato mi i teško pada napisati kako je Ukleti Holandez bio prilično razočaranje za mene. Naravno, očekivala sam jednostavnu i naivnu priču, nisam gajile iluzije da je Marryat Stephen King, ali jesam očekivala da će kao stari morski vuk prenijeti nešto od autentičnog života pomoraca na škripavim, drvenim jedrenjacima kao i možda neke detalje koje mi obični kopnenjaci ne znamo. No to se svelo na par zgodnih crtica o skorbutu i zanimljivu situaciju u kojoj se mornari suočeni sa strašnom olujom namjerno opiju prije no što se uhvate u koštac s istom. 

Samu je legendu o ukletom brodu posložio nekako ovako: Vilim Vanderdecken je mladi nizozemski kapetan osuđen na vječno lutanje morem zbog proklinjanja Boga prilikom razrajuće oluje kod Rta dobre nade. Priliku da ga iskupi od prokletstva ima njegov sin Philip kojemu majka na samrti otkriva očevu tajnu. Philip mora relikviju oko svoga vrata tj. komad svetog križa odnijeti na Ukletog Holandeza pred kojom bi se Vilim onda pokajao i poljubio je tri puta. No zadatak nije nimalo lak jer je svaki brod koji ugleda Ukletog Holandeza (brod je, očito, dobio ime po Philipovom ocu) na horizontu osuđen na skoru propast.

Priča je tragična i ne može se reći kako ima očekivani sretan završetak, zapravo, cijelo je djelo pomalo iritirajuće poučno u onoj staromodnoj, protestantskoj maniri, a ne mogu ni reći kako je klasičan horor kakvog danas smatramo strašnim iako žanrovski definitivno spada u ghost stories*. Tako bih nekako zaključila da knjiga ne oduševljava na nijednom planu: ni kao knjiga mora ni kao gotički roman, a k tome je i Marryatovo spisateljsko umijeće, bar u ovom slučaju, skromno pa se teško može istaknuti ljepota riječi ili stil. U isto vrijeme, neobično mi je drago što sam nabasala na ovaj roman i što sam ga pročitala do kraja. Možda zato jer me i dalje zanima legenda o Ukletom Holandezu i fantomskim brodovima i jer u suštini volim čitati sve što je u kolijevci žanra ma koliko zastarjelo danas izgleda. 

---

* Extra creepiness: svjedočanstva o fantomskom jedrenjaku iz 17. stoljeća datiraju čak iz četrdesetih godina prošlog stoljeća. Vidjeli su ga za vrijeme Drugog svjetskog rata kako britanski mornari, tako i njemački podmorničari koji su izjavili kako je brod plovio punim jedrima iako tada na moru nije bilo ni daška vjetra.