Bratstvo crnog bodeža: Noćni lov

Brzo i grubo: vampirski ratnici s mnogo crne gardorebe i hladnog oružja, a malo i nimalo konkretne radnje u cijelom romanu.

Ako volite filmove poput Bladea u kojima visoki, nabrijani tipovi posve odjeveni u crno i naoružani do zuba odlaze u svoje ubilačke misije, možda vam se svidi i Bratstvo crnog bodeža. U ovom slučaju visoki tipovi odjeveni u crno i ukrašeni opakim tetovažama nisu ubojice vampira već vampirski elitni ratnici glavom i bradom. Bratstvo ima jako malo članova tj. svega njih šest, a oni su Wrath, Tohrment, Vishous, Rhage, Phury i Zsadist, i svi su rađeni na isti kalup - osim Zsadista. Prekrasni su i zgodni, te mračni i opaki strojevi za ubijanje. Na početku mi je cijeli koncpet zvučao potencijalno (trashy) zabavno, ali kad shvatite do kraja knjige da autorica to misli ozbiljno i da svojim vampirskim ratnicima osim agresije i bijesnog urlikanja daje jako malo karakterizacije prestaje biti zabavno, a bogme i zanimljivo. Svojevrsni vođa bratstva je Wrath kojeg jedan od podređenih ratnika, Darius, zamoli da se pobrine oko njegove poluljudske kćeri Eliazbeth. Elizabeth radi kao novinarka u lokalnim novinama i pojma nema da je njezin otac vampirski aristokrat kao ni činjenicu da joj se bliži vrijeme vlastitog prijelaza u vampirsku vrstu. Wrath, posljednji čistokrvni vampir čija krv možda može jedina spasiti Eliazbeth odbija pomoći Dariusu, ali iste noći se situacija drastično mijenja i on mijenja odluku. 

 Zapravo ne znam što da mislim o ovoj knjizi. Zaplet postoji i njega sam vam manje-više napisala, ali tu priča i staje. Trebala bih objasniti da se doduše Bratstvo bori protiv degrada, ljudi bez duše čiji je cilj uništiti vampirsku vrstu, a iza kojih stoji entitet nazvan Omega. I opet, i ta priča staje na tome. Većinu stranica je ispunio odnos između Beth i Wratha koji je trebao stvoriti nekakvu epsku romansu larger than life, ali nažalost  to se nije dogodilo pošto dvoje junaka odmah padaju jedno drugom u zagrljaj – što znači da većinu knjige čitate opise njihovih tjelesnih užitaka i želje da ih ponove svako deset minuta. Iskreno, nije mi svidio ni Wrath. Kako uopće iole ozbiljno shvatiti 'namučenog' junaka koji se zove Gnjev? Koji ne posjeduje nijedan komad odjeće koji nije crn? Koji je uvijek nabrijan, opak i ljut? Sve skupa izgleda kao da je J. R. Ward nepopravljivo zapela u pubertetu i ne zna pronaći izlaz van. Naravno, ovakva karikatura od lika bi se mogla i oprostiti da Noćni lov ima nekakvu radnju, ali mogli bi se pronaći blago iznenađeni kad dođete do zadnje stranice i shvatite da je to kraj knjige. Doduše, vjerujem da će i ovaj serijal bez obzira na sve pronaći svoje poklonike na domaćem tržištu – ja sam još uvijek malo zbunjena. Čekam drugu knjigu da upotpunim dojmove.