C. J. Sansom: Kraljevska krv

Brzo i grubo: C. J. Sansom ovaj put plovi vodama u kojima smo navikli vidjeti Phillipu Gregory, što ipak ne znači da uz dvorske spletke nedostaje zagonetki i misterija.

Kraljevska krv je moj (već) treći pročitani roman C. J. Sansoma, a vjerujem da me mnogi od vas prate u korak. Sansom je jedan od omiljenijih autora iz izdanja Knjiga dostupna svima i to posve opravdano. Tako nekako i ja uvijek kupim njegov krimić jer sam sigurna da njegov grbavi odvjetnik Matthew Shardlake teško može razočarati. Ovoga puta Sansom nas je poveo iz prljavog tudorskog Londona u još gori York na sjeveru zemlje.  Shardlake, iako je ostao bez svog pokrovitelja Cromwella, opet dobiva zadatak u službi krune: kao odvjetnik će sudjelovati u rješavanju i predavanju sudskih sporova kralju i istovremeno paziti da se važan zatvorenik i urotnik živ i zdrav isporuči u londonski Tower. Dio s urotom je ujedno i dio koji me je najviše zaintrigirao i s kojim se, rekla bih, Sansom najbolje i snašao. Naime, radi se opet o svojevrsnom sukobu konzervativaca (što bi zapravo značilo pobornika povratka katoličanstva) i reformatora – no ovaj put urotnici su odlučili ići protiv samoga kralja s dokazima o njegovom nezakonitom porijeklu. Svi koji su čitali Phillipu Gregory vjerojatno se sjećaju njene Bijele kraljice i zgodnog kralja Edwarda, njegove proračunate majke Cecily Neville i brata Richarda koji je uzurpirao tron svojim nećacima. Sve se to sada lijepo i praktično uklapa u Sansomovu priču koja međutim ne staje na tome. Ili bolje rečeno, nevolje ne staju na tome.

Po dolasku velike Kraljevske povorke u York prvi put upoznajemo i Sansomova kralja Henrika čiji je opis prilično vjeran onom povijesnom, te kraljicu Catherine Howard i njenu arogantnu prijateljicu lady Rochford koje Shardlakea uvlače u nove opasnosti. Da ne zaboravimo i Richarda Richa, starog neprijatelja iz Crne Vatre koji također znači još jednu nevolju na vratu našega junaka.

E sada, ono što mi se uvijek osobito sviđalo kod Sansoma je činjenica da njegov junak nije nikakav super brainiac niti super junak koji bi redom rasturio sve i svakoga tko mu stane na put. Shardlake ovoga puta ne uživa ni političku zaštitu koju mu je prije pružao Cromwell, tako da su njegove akcije i djelovanje dosta umjereni i realni. S druge strane, to je veoma razduljilo knjigu jer na većini stranica Shardlake baulja gradom, razmišlja, traži i ne uspijeva u svojim naumima ili ne saznaje ništa novo. No ta zamjerka nije toliko ni važna kao ova: Sansom piše užasno naivne krajeve svojim romanima, a Kraljevska krv nažalost nije iznimka. Već nekih stotinjak stranica prije kraja vrlo vjerojatno ćete shvatiti tko je 'krivac' kojeg tražimo jer je izbor, namjerno ili ne, ionako sužen na dvoje ljudi. Da ne bih nešto spojlala samo ću još reći da me sam kraj tj. Shardlakeov postupak prema urotniku/ci strašno razočarao i da sam ga mrzila u tom trenutku.

Usprkos tome, kad podvučem crtu, čini mi se da je ovo dosad najbolji Sansomov roman od tri objavljena. Uživala sam u opisima i atmosferi, u saznavanju novih priča o Tudorima , u činjenici da se radnja napokon premjestila iz Londona u neki drugi grad, u velikoj uroti protiv kralja Krtice, itd. I iako je roman pravi 'jesenski' ima svaku preporuku za plažu ove godine.   

Roger Zelazny: Devet prinčeva u Amberu

Brzo i grubo: dobra stara fantastika u svojem najboljem izdanju

Ne postoji fantasy fan koji barem jednom nije čuo za Rogera Zelaznyja i njegovu sada već klasičnu sagu o svijetu Amberu i njegovoj vladajućoj i (na sreću po čitatelje) posve disfunkcionalnoj obitelji. Nakon čitanja prve knjige Devet prinčeva u Amberu posve je lako razumjeti zašto je tako. Zelazny na svoj osebujan sažet i zabavan način pripovijeda o jedinom 'stvarnom' svijetu kojeg su svi ostali svijetovi samo 'sjene', a radnja započinje upravo na sjeni Zemlji.

Nakon automobilske nesreće u kojoj je zadobio amneziju Corwin odlazi u potragu za odgovorima. Što je Amber i gdje se nalazi? Tko ga je upravo pokušao ubiti i zašto? Može li ikome vjerovati? I tko je, dovraga, on?

Stvari postaju jasnije dolaskom njegova brata Randoma i sestre Florimel koji mu nesvjesno odaju odgovore; oni su sinovi i kćeri kralja Oberona, vladara Ambera, koji je netragom nestao iz zemlje, a vode oko prijestolja postaju sve uzburkanije.

Ono što mi se nije svidjelo kod Zelaznyja je njegova 'žurba' u pisanju kod nekih dijelova. Imam osjećaj da je toga dana imao mnogo obaveza pa bi nekoliko minuta prije izlaska vani mahnito ispisao sve što bi imao. No, takvih dijelova i nema toliko mnogo pa mu to mogu oprostiti. Inače, radnja je dinamična i uzbudljiva, na svakoj se stranici nešto događa: bilo da je to Corwinovo putovanje kroz sjene, najnovije obiteljske intrige ili napad nečega posve izopačenog onkraj Dveri Kaosa.

Ako smatrate da su zavađena kraljevska obitelj i dvorske spletke previše izlizan motiv onda sigurno niste upoznali Corwina i pričeve (i princeze) Ambera gdje je stvarnost tek parabola uma, a oni izopačeni ambicijom uživaju moći nepoznate smrtnicima. Osim možda ludome Dworkinu koji je za obitelj izradio magične igraće karte Arkane koje služe poput neke vrste mobitela i moćni Uzorak, no Dworkin sada ionako šeta tamnicama negdje duboko podno Ambera.

U prvome dijelu zapravo tek saznajemo imena i ponešto o svim članovima obitelji kao i samome gradu/svijetu Amberu, no kroz nastavke ćete tek zaista zavoljeti poneke od likova (poneke ćete možda i mrziti) te uživati u njihovoj živopisnosti. Ono što sam otkrila sada kada završavam s čitanjem trećeg dijela sage je da me svaki dio ostavio tražeći još što je izvrsna odlika svake knjige.

Nastavaka ima sve skupa deset, tako da im je veliki plus što su dinamične i brzo čitljive. I ako vam se sve skupa čini već viđenim, imajte na umu da je prvi dio objavljen 'davne' 1970. te je požnjeo golemi uspjeh i nesumnjivo izvršio jednako velik utjecaj na buduća fantasy ostvarenja.

Toplo preporučujem svim ljubiteljima fantasyja, iako me velika većina njih vjerovatno odavno pretekla s ovim djelima. Ipak, bolje ikad nego nikad, zar ne?

E. L. James: Pedeset nijansi sive

Brzo i grubo: fan-fiction baziran na priči iz Sumraka – samo papreniji.

Oh da, Fifty Shades of Gray je neka vrsta Sumraka za odrasle, pogotovo one odrasle koji preferiraju malo 'pomaknutije' stvari. Ako vam joj uvijek nije jasno o čemu pričam, bit će uskoro. Naime, zamislite da je Bella, umjesto učenice u novom mjestu, samozatajna apsolventica koja igrom slučaja mora odraditi intervju s mladim poduzetnikom koji je u svojoj dvadeset i sedmoj godini nenormalno uspješan i bogat. I naravno, lijep poput Apolona. Također, zamislite da je taj poduzetnik Edward Cullen i da se sada zove Christian Grey. I da nije vampir, već ljubitelj BDSM-a.

No počnimo od početka. Za knjigu sam prvi put čula na blogu Ja čitam, a ti? i odlučila je pročitati jer se ne događa baš svaki dan da fikcija nekoga od fanova postane svjetski poznat bestseller. A i zato jer sam i sama obožavateljica Sumrak sage i živo me zanimalo kako bi ovakva jedna priča mogla izgledati, a da prati događanje iz originalne knjige. I tako je i zato znatiželja ubila mačku, a mačka sam, naravno, ja.

Gotovo mi se ništa nije svidjelo vezano za ovu knjigu, osim njene naslovnice. Trebalo mi je više od mjesec dana da je pročitam što, kao i uvijek, govori dovoljno za sebe. Glavna junakinja, Anastasia Steel, je poražavajuće plitak i iritantan lik. Ako je netko imao problema s Bellom Swanom jer je pasivna, nezanimljiva i tako dalje, vjerojatno bi eksplodirao od frustracije uz Anastasiu. Njena bolja polovica tj. Christian Grey je napisan još gore. Prvo mi je bilo posve neuvjerljivo da netko od samo dvadeset i sedam godina upravlja poslovnim carstvom koje je stvorio sam samcat. Onda me je smetala i njegova prošlost: Christiana je u svijet 'boli i užitka' kao tinejdžera uvela majčina prijateljica i vršnjakinja o kojoj u ovom prvo dijelu nismo doznali puno više. I tu se posve slažem s Anastasiom koja misli kako se tu zapravo radi o zlostavljanju maloljetnika/djece što cijelu priču s Christianom odvodi u jedan ozbiljni i mračan pravac za kojeg nisam sigurna da je baš prikladno prezentiran na ovaj način. U svakom slučaju, većina se čitateljica ne slaže sa mnom, i misle da je Christian Grey jedan od najhot muški likova ikad – dok sam ga ja doživjela kao veoma istraumatiziranog, bolesno nesigurnog i da, iskarikiranog do bola. Ne znam da bih baš mogla ozbiljno shvatiti njegove zapovjedne tonove i cijelu tu priču s dominantnim poslovnjakom kojeg (nenamjerno) zamišljam kao Roberta Patinnsona.

Osim glupavih i neuvjerljivih likova, radnje gotovo da i nema i ona zaista ne prati tok Sumraka, tako da, ako ste očekivali poput mene, da ćete pročitati staru priču na novi način – e pa ipak nećete. Sve se svodi uglavnom na opisivanje Christianovih i Anastasijinih krevetnih akrobacija, što je isto odrađeno urnebesno loše. Da ne spominjem da me na par mjesta autorica i šokirala, i to ne na dobar način. Sve u svemu, ne znam da li ću čitati nastavke Fifty Shadesa jer mi je i ovaj jedan roman bio i više nego dovoljan, a na polici me čeka i novi Sansom kojeg jedva čekam početi čitati.  

Nora Roberts: Slatka osveta

 
Brzo i grubo: lako probabljiva priča o osveti, ljubavi i nadi kojoj ne manjka ni humora ni akcije.

Kada sam uzimala ovu knjigu u knjižnici, nakon pomalo mračne priče "U sebi", čitalo mi se nešto potpuno bezbrižno i apsolutno lagano, a roman je sa svojom jarko ljubičastom šljokičavom naslovnicom i apsolutno glupim fontom na istoj obećavao upravo to. Za mene nema ništa više opuštajuće od čitanja o "mukama" bogatih i slavnih te ljubavnom prenemaganju. Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen!

Ipak, uskoro se pokazuje da sam bila potpuno u krivu; priča je napeta, zanimljiva i s dobro dočaranim detaljima, a čini i super ideju za film koji bih svakako gledala da izađe.

Radnja se vrti oko djevojčice Adrianne koja odrasta u haremu u Jaquiru, bliskoistočnoj zemlji u kojoj vlada njezin otac. Njena majka Phoebe Spring je velika bivša hollywoodska zvijezda koja se zaslijepljena mladošću i ljubavi udala u Jaquir i odustala od karijere, a nakon rođenja Adrianne, svoje jedine kćeri, je ostala jalova i time na kraljevsku kuću navukla veliku sramotu i bijes. Kralj Abdu redovno terorizira i siluje Phoebe pa ona prvom mogućom prilikom bježi iz Jaquira i odnosi Adrianne sa sobom u Sjedinjene Države. Tamo započinju novi život koji ipak stiže malo prekasno za Phoebe koja je već obolila od manične depresije te se muči s ovisnošću o tabletama. Adrianne odrasta i gleda kako joj majka propada iz dana u dan te joj obećaje da će im vratiti ponos i čast osvetom, ukrast će svome ocu najvrijednije što posjeduje, slavnu ogrlicu neprocjenjive vrijednosti zvanu Sunce i Mjesec.

Sama preobrazba Adrianne iz mirne, pokorne djevojčice u vrhunskog lopova (znanog samo kao Sjenka) za kojim traga čak i Interpol je dovoljno uzbudljiva sama po sebi - no kada u priču uđe još jedan, šarmantan i beskrajno naočit, imenom Philip Chamberlain, stvari postaju vruće.

Nora doista lijepo barata humorom i dosjetkama, a za svaku pohvalu je i uvjerljivost radnje koja ne ostavlja nikakva pitanja neodgovorenima. Meni su se posebno svidjeli opisi harema sa svojim živim bojama i jakim mirisima te upečatljivi likovi žena koje su osuđene na život u njemu. Scena kada Adrianne prvi put ugleda New York sa svojim prometom, ženama u poslovnim kostimima koje slobodno razgovaraju s muškarcima posebno je pamtljiva. Smatram da bi potencijalni film bio beskrajno zabavan s obzirom na duhovite dijaloge i kriminalne pohode glavnih likova. Možda jednog dana...

Odnos između Adrianne i Philipa je jedan od onih puno puta viđenih 'mrzim te, mrzim te, ah, ipak te volim' sistema, ali unatoč tome nije iritantan.

Sve u svemu, ako smatrate da bi ovo bio vaš cup of tea, definitivno preporučujem.

Bratstvo crnog bodeža: Rob strasti

Brzo i grubo: najbolja knjiga serijala.

To definitivno sumira sve što se ima za reći o Zsadistovoj knjizi. S druge strane, već danima odgađam napisati ovaj osvrt jer sam cjelovitu knjigu pročitala na engleskom i sad me muči jedan problem: ne znam gdje hrvatsko izdanja točno završava. No to je ionako manje bitno kada treba preporučiti i nahvaliti dobru knjigu. U svakom slučaju, Zsadistova je priča, u usporedbi s ostalima, obrađena nešto temeljitije i s puno više brige – što ne treba ni čuditi ako od prije znamo da je Zsadist autoričin omiljeni brat. Tako je i uvod u njegovu i Bellinu priču dan dobrano u prethodnoj knjizi: Belli se sviđa zbrčkani Zsadist, a ona se sviđa njegovom bratu. Zsadistu se također vrlo vjerojatno sviđa Bella, ali poslovično ne dozvoljava pristup nikome u svoju blizinu. Da pokrene stvari, J. R. Ward će se poslužiti svojim starim trikom: djevom u nevolji. Tako će Bella pasti kao žrtva degradske otmice tj. u ruke psihotičnom gospodinu O. I iako je trik star i već iskorišten u serijalu, svidio mi se zaokret kojeg je Ward ovaj put dala cijeloj toj priči s otmicom. Naime, gospodin O. je zasad prvi od degrada čija je osobnost i povijest iole zanimljiva za čitanje. Kao i uvijek, radi se o kriminalcu koji je odbacio normalan život da bi služio Omegi ostatak vječnosti, ali O., iako lišen duše i sposobnosti da voli, se još uvijek sjeća svoje destruktivne i opsesivne veze s bivšom djevojkom kojoj Bella fizički sliči. I tu počinje i nova opsesija, ali ovoga puta Bellom što će njoj bar donekle jamčiti zaštitu od ostatka degradskog društva. Makar ne i od samoga gospodina O.

Kad to stavimo na stranu, većina se romana ipak radi o ljubavnoj priči između Zsadista i Belle. Čini mi se da od svih romana ima najmanje poglavlja koji prate druge događaje i likove, i moram priznati da mi se to svidjelo. Zbilja me u nekim trenucima nije uopće zanimalo što radi i kako se osjeća npr. John Matthew. Sama romansa je pak jedna od najmračnijih i najčudnijih koje sam ikad čitala. I ujedno i jedna od najboljih. Naravno, kada u računicu stavite Zsadista da ama baš ništa nije konvencionalno ni dosadno. A da bi zbilja upoznali njegov lik, doznat ćemo i cijelu njegovu priču i što je najvažnije od svega, bolje proniknuti u njegov odnos s Phuryem. Istinabog, dotični me u ovoj knjizi prilično živcirao (zbog svoje sklonosti Belli), ali je s vremenom postao moj drugi po redu omiljeni lik iz serijala, ali o tome više kad dođe vrijeme za Phurya i njegovu knjigu. Koju sam, usput budi napomenuto, također već pročitala.  

U svakom slučaju, mislim da je većina čitateljica ovaj roman nestrpljivo čekala već dugo i da je moja preporuka pomalo i suvišna, ali – od viška glava ne boli. I btw, ako je netko već pročitao knjigu do kraja slobodno me u komentarima obavijestite na kojem se mjestu radnja prekida. I naznačite da je spoiler da ne bismo naljutili nekoga...

Stephenie Meyer: U sebi

Brzo i grubo: Dobro osmišljena i napeta SF priča s Meyeričinim neizostavnim ljubavnim trokutom.

Bez obzira da li ste opsjednuti slavnim Sumrakom ili okrećete očima i želucem na sam spomen sage, U sebi je roman osjetno drukčije atmosfere i kvalitete.
Za početak, fokus nije stavljen na apsolutno predivnog tipa i ljubavnu priču, iako je to veliki i važni dio ovog romana, već na kompleksne međuljudske pa čak i međuplanetarne odnose te složenost ljudskog postojanja. Meyer pokazuje neku novu dimenziju sebe što je ispalo super potezom jer (gledamo li po internet feedback-u) U sebi je kod dosta ljudi izliječilo "meyerofobiu" izazvanu Sumrakom i stvorilo autoričinu novu publiku.

Stephenie nam ovoga puta nudi dva glavna lika i to u istome tijelu. Melanie Stryder živjela je i odrastala najnormalnijim ljudskim životom dok se nije dogodila neočekivana izvanzemaljska invazija bića imenom duše, crvolikim srebrenim stvorovima sposobnim da preživljavaju zaposjedanjem tijela domaćina i brisanjem njegova uma. To je proces koji omogućava ovim svemirskim parazitima da žive vječno tj. dok god se mogu prebaciti u novo zdravo tijelo.
Duša zvana Lutalica dobija Melanie kao svog domaćina i ubrzo shvaća da nije sama u svojoj vlastitoj glavi. Melanina svjesnost i ljubav prema bratu Jamieu i fatalnom Jaredu brzo jača i preuzima Lutalicu što je otponac koji šalje radnju ovog romana na sasvim novu i zanimljivu razinu. Melanie/Lutalica nailaze na tajni ljudski pokret otpora predvođen ludim ujakom Jebom i smješten duboko ispod zemlje u vrućim tunelima i špiljama vulkanskog porijekla gdje tiho ali uporno sija nada za opstanak ljudske rase

Djelo koje je izmaštala Meyer postavlja puno pitanja i na sva se mogu naći odgovori i objašnjenja, nema rupa u priči i besmislenih događaja koji su tu tek toliko da pokreću priču. Emocije su dobro dočarane, a ne izklišejizirane kako se znalo događati u Sumraku, te samim time i zanimljivije zbog Melanie/Wanda (nadimak od Wanderer - Lutalica) situacije, dva uma i dva duha toliko duboko i neshvatljivo povezana da i sami nećete znati za koga "navijate" u ovoj priči. Tu je, naravno, i Meyerin trademark u obliku ljubavnog trokuta, no njega vam neću spoilati jer je ključan za ishod cijele priče.
 Po meni, knjiga sadrži sve potrebne elemente koji će vas držati prikovanim do zadnje stranice: ljubavne zavrzlame, napetost i opasnost života u trajnoj tajnosti i bijegu, dirljiva i duboka humanost situacija zbog kojih će vam poteći suze, složenost i dubina prikazanih emocija te iznad svega originalnost.

Stoga, ako tražite laganu ali ipak intenzivnu priču koju ćete dugo pamtiti, The Host je knjiga za vas.

Film ćete moći gledati od 29.3.2013.

Eurocon 2012. u deset slika

Sve što je lijepo kratko traje, pa tako i Eurocon koji se ove godine održao u Zagrebu. Za vas koji ne znate, Eurocon je europska konvencija znanstvene fantastike i fantasya, a ove se godine održao usporedo sa 34. SferaKonom pod objedinjenim nazivom Kontakt na zagrebačkom FER-u. Prema službenim podacima domaćina u Zagreb su tako došli gosti iz dvadeset različitih zemalja. Održana su brojna predavanja i predstavljanja knjiga, a mogli ste upoznati i npr. američkog autora Tima Powersa (njegov roman Kad tamno istekne sam recenzirala prije par mjeseci na blogu) ili Dmitrya Glukhovskog koji je svoj apokaliptični roman Metro 2033 objavio besplatno na internetu i potom stekao ogromnu popularnost i izvan Rusije. Uglavnom, skužili ste, velike face, nego što.

Da vas dalje ne davim, bacite oko na fotke sa konvencije. Možda vam se dovoljno svide da sljedeće godine posjetite naš jednostavni hrvatski, ali ništa manje dobar SFeraKon. 

All on board?

 

Sve po 12 kuna. Dobro, možda je malo skuplje...

Terminator, Furtinger u sjeni i SFera 'pepeljara'

Poruka ukrajinskih fanova: visit Chernobyl!

  - Luke, I am your father too.

.

I na konu se žica za glasove.

Tajne života, svemira, stećaka, vatrenih kugla - dešifrirane!

Povratak u budućnost dalekih rođaka

Mučionica? Nope. Čitaonica domaće produkcije

God save queen Amidala