utorak, 6. rujna 2011.

Charles Lewinsky: Sudbina obitelji Meijer


Brzo i grubo: impresivan povijesni roman o obitelji švicarskih Židova omeđen je s dva rata i neobično kompleksan u svojoj jednostavnosti.

Ozbiljna knjiga na blogu. Mora da će snijeg. Šalim se, ali kad već neće snijeg, izgleda da nam barem dolazi jesen i malo odmora od užasnih vrućina, a Sudbina obitelji Meijer je pravo jesensko štivo ili se bar meni to tako čini. I ne, ne pišem to jer zvuči kao klišeizirana reklama iz novina, zapravo, baš me briga kad ćete i hoćete li uopće čitati ovu knjigu, ali ima nešto u sepija toniranoj naslovnici i povijesnim romanima općenito (pogotovo kad su smještani na prijelazu 19. i 20. stoljeća) što mi neodoljivo vuče na jesensku atmosferu, pa ako mislite tako: pravac knjižnica, jer kiša i lišće već naveliko padaju u Zagrebu. Ovaj put se radi o priči epskih razmjera koja prati nekoliko naraštaja obitelji Meijer. Sve počinje na kraju francusko-pruskog rata 1871. godine kada u švicarsko selo Endingen dolazi ratni dezerter Janki (Jean/Jakauw) Meijer tražeći privremeno sklonište kod svojih rođaka, obitelji Salomona Meijera. Salomon ima dvije kćeri: svoju rođenu kćer Miriam zvanu Mimi, razmaženu ljepoticu koja ne radi ništa osim maštarenja o romansi s dalekim rođakom Jankijem, te usvojenu i skromnu kćer Chanele okarakteriziranu obavljanjem nepreglednih kućanskih poslova i spojenim obrvama koje narušavaju njen izgled. Chanele se također zaljubljuje u Jankija koji planira u gradu otvoriti trgovinu tekstilom u kakvoj je kratko radio u Parizu, te mu je zapravo više potrebna Chanelina razboritost i radišnost, nego Mimina ljepota koja ga definitivno privlači. U isto vrijeme u Mimi je zaljubljen i sin seoskog košer mesara, Pinchas. Spletom okolnosti, sestre se udaju na isti dan, te svaka sa svojim mužem odlazi u različiti grad. 

U priču se zatim uključujemo nakon dvadeset godina i upoznajemo s novim životima i članovima obitelji Meijer. Do kraja knjige bit će još tri ovakva preskoka, što znači da nećemo samo upoznati Chanelinu i Miminu djecu, već i njihove unuke i praunuke s tim da je zaključna godina knjige 1945. Naravno, sve to znači da je i knjiga omašna: ima oko sedam stotina stranica, ali pošto se meni poprilično svidjela ne bih rekla da je ijedno slovo u njoj suvišno. Osim toga, kao što vjerojatno i slutite radi se o poučnom štivu koje iako napisano lijepo (čitanje ide prilično tečno) ne spada baš na područje laganog i zabavnog. U pričama svakog pojednih lika ipak ima dosta (ili barem dovoljno) dramatike da knjiga bude zanimljiva: jedan od Chanelinh sinova se npr. pokrstio u protestantskoj crkvi, drugi proživljava homoseksualnu ljubav s lijepim i površnim mladićem iz hrvačkog društva, Mimina kćer pronalazi i gubi ljubav svog života na veoma tragičan način, Chanele susreće svog pravog oca na zadnjem mjestu na svijetu gdje bi to željela, itd. No svi su ti događaji opisani sporim, prirodnim tempom koji je, najvažnije od svega, posve neusiljen. Neki od najdramatičnijih događaja nisu opisani uopće ili je to učinjeno tek naknadno, nakon što se čitatelj već šokira promjenom koja se najednom dogodila.
Naravno, u knjizi ima i dosta politike koja je neizbježno vezana za židovsku manjinu u Švicarskoj: prvi referendum na koji su Švicarci izašli bio je povodom glasanja za zabranu ritualnog klanja životinja, nešto što će presudno utjecati na gore spomenutog Pinchasa koji je bio košer mesar čime je logično ostao bez posla. Tu su i brojne antisemitske epizode koje su na raznim mjestima i od različitih ljudi Meijerovi doživjeli, ma koliko se neki od njih trudili uklopiti ili čak odbaciti svoju vjeru. Te neugodnosti utjelovljuje lik ujaka Melnitza koji je zapravo neka vrsta makabr prikaze ili možda samo neobično razgovorljivog duha. Melnitz se pojavljuje nepozvan i vječito podsjeća na najmučnije stvari koje Meijerovi najradije ne bi ni slušali ni znali, no on nikad ne prestaje govoriti kao što i nikad zapravo ne odlazi. Bio je to dosta efektan i suvremen dodatak inače klasično ispričanoj priči o jednoj obitelji i cijelu je knjigu podigao na višu razinu.
Ako od knjige tražite da vas dotakne i potakne na razmišljanje, ova je možda za vas. 


3 komentara:

  1. Mhmm..tematika koju volim. Ide na listu :)

    OdgovoriIzbriši
  2. MPL - vjerujem da nećeš požaliti. Meni je knjiga bila jako dobra.

    OdgovoriIzbriši
  3. Dobra, ali malo nategnuta i predvidljiva

    OdgovoriIzbriši