subota, 10. rujna 2011.

Lauren Oliver: Delirij


Brzo i grubo: distopijski roman za mlade kojeg obilježava jednostavna priča i autoričin veoma poetičan stil.

Lena je obična sedamnaestogodišnjakinja koja živi u Portlandu sa svojom tetom Carol i njenom obitelji. Lena također čeka svoj osamnaesti rođendan kada će joj operacijskim zahvatom umrtviti dio mozga zadužen za osjećanje ljubavi: kako one romantične, tako i one prijateljske ili obiteljske ljubavi. No možda Lena i nije tako obična: njena je majka počinila samoubojstvo nakon tri neuspješna zahvata i u svijetu gdje su bliskost i svaka egzaltirana emocija nepoželjni ona je označena kao već oštećena potencijalna prenositeljica 'zaraze'. Konstantan nadzor i propaganda, cenzura, regulatori na ulicama, i česte racije sastavni su dio Leninog svijeta. Zvuči veoma rigidno, sivo i odbojno, zar ne? Zato je još veći kontrast činmjenica da je Lenin Portland budućnosti (u saveznoj državi Maine, ne Oregon) predivno mjesto gdje ocean udara o plaže i litice, sa napuštenim četvrtima gradskih vila i šumarcima koje siječe Ograda, granica s opasnom Divljinom. Oliver je, što se toga tiče, stvorila prilično dobru melankolično-romantičnu atmosferu za zabranjenu ljubav koja će se dogoditi Leni prije njenog zakazanog zahvata. A što se tiče ostalog world buildinga u smislu represivnog sustava/države/institucija, on mi je bio OK. Ništa pretjerano originalno, ali drži vodu i to je najbitnije. 

Lena je kao glavna junakinja isto bila prilično dobra i iako cijelo vrijeme boravimo u njenoj glavi, zbog nekog razloga nisam se baš povezala s njom. Možda je ta običnost glavnih ženskih junaknja već pomalo postala izlizana? Ne znam. Ali znam da me glavni junak, fatalni Alex, ostavio vrlo ravnodušnom. O njemu, osim opisa fizičkog izgleda, saznajemo dosta toga, ali mi se učinio jednostavno presavršen da bi bio iole uvjerljiv. I zaista, u cijeloj knjizi ne možete mu pronaćni nijednu manu niti kakav krivi postupak. Lik koji mi se zapravo najviše svidio i koji cijelu knjigu doslovce izgovori jednu riječ je malena Grace. Mislim da bih rado čitala knjigu o njoj, ali knjigu koja ne uključuje pubertet, ljubavnu priču i sve ono što tome neminovno slijedi. Samo djevojčica koja ne govori u svijetu u kojem majke ne smiju voljeti svoju djecu.    
A sada malo i o stilu Lauren Oliver jer ne možete a da ne primijetite izrazitu slikovitost Delirija i trud uložen u mnoge detalje, metafore i opise. Koliko god da mi se to inače sviđalo, na nekim je mjestima možda bilo i suvišno. Često mi se događalo da od svih tih boja pomiješanih s osjećajima, mislima, zvukom vjetra i tko zna još čime izgubim nit i vraćam se na vrh stranice. Opet, možda je to više do moje trenutno slabe koncentracije, nego do Lauren Oliver. Drugo, imala sam problem s nekim nelogičnostima u knjizi, konkretno vezane za Kripte i pokret otpora koji se infiltrirao u državne institucije. Mislim da će većina čitatelja primijetiti isto – taj dio je prilično naivan i u jednom trenutku (slučaj bijega iz Kripti) sam imala osjećaj da čitam knjigu za djecu.
Kakogod, Delirij definitvno nije knjiga koju obožavam i zbog koje bih grizla nokte čekajući nastavak, ali je zanimljiva i lijepo napisana i vjerojatno pametnija od svih YA romana koje je znanje dosad izdalo. Svakako joj dajte priliku.  










Broj komentara: 15:

  1. Potpuno se slazem s tobom.
    Mislim da nije stvar do tvoje koncentracije jer sam i ja imala slican problem. Sto se tice likova, meni su svi bili nekako ''bljah'' i smatram da je Alex trebao biti malo bolje razraden kao lik, nekako kao da je nedorecen. Grace definitivno 'rula' :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Drago mi je da si to napisala, jer me baš zanimalo koliko čitateljima zapravo paše toliko opisa i emotivnosti utkano u njih. U principu nemam ništa protiv, ali na nekim mjestima samo želiš da radnja ide dalje...

    OdgovoriIzbriši
  3. Leonie, ovaj blog će me odvesti u financijsku propast :P Kad god vidim neku preporuku, odem i kupim knjigu. Tako i s Delirijem.

    Baš sam ga sinoć pročitala, i prilično mi se svidio. Inače volim distopijske romane, tako da me baš zanimala kombinacija distopije i YA :)
    Slažem se s tobom. Delirij je kandidat za Nobela kad se usporedi s Palim anđelom ili Evermoreom. Meni osobno nisu smetali opisi, davali su dimenziju knjizi. (No to govori osoba kojoj je drag Proust, dakle, ne uzimajte je zaozbiljno :D).

    Ne znam, meni roman dosta obećava, i rado bih pročitala nastavak.

    OdgovoriIzbriši
  4. Martina, onda znaš kako je meni koja se ne mogu suzdržat ni da kupujem knjige naslijepo, LOL. A što se tiče stila, pa da, nekome to baš odgovara i to je OK, i ja inače volim tu poetičnost u pisanju, ali Delirij stvarno pršti njome.
    No najbtnije da se tebi sviđa roman i da nisi bacila lovu u vjetar :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Znate li možda hoće li biti drugog nastavka?
    Petra

    OdgovoriIzbriši
  6. Hoće, mislim da se čeka prijevod kod nas

    OdgovoriIzbriši
  7. Mislis li da je vec izasao drugi dio? Maloprije sam procitala do kraja i totalno sam se razocarala i zamrzila ih sve, pa ne mogu docekati drugi dio da mi sve bude na mjestu.

    OdgovoriIzbriši
  8. Na hrvatskom sigurno nije... za engleski ne znam.

    OdgovoriIzbriši
  9. meni je isto Grace bila najbolji lik tamo. Hanna mi je malo uobražena, mislim pravi se nešto tamo hrabra, a kad je Lena pozove da ide s njom u Divljinu i preskoči postupak te operacije mozak, ona se doslovno usere u gaće, Ja sam se na kraju rasplakala kad su ubili Alexa i voljela bih pročitat nastavak ako ga ima jer me zanima oće li ona pronać majku i šta će biti s Rachel i Grace i Hannom i ostalim likovima xD

    OdgovoriIzbriši
  10. Ovo je tako dirljiva prica koja ostavlja bez rijeci,kad pocnes ne mozes se odmaci od knjige, prelijepo , hoce li biti drugi dio

    OdgovoriIzbriši
  11. Kako se zove drugi dio ove trilogije, pokusavam pronaci ne uspijevam, a sto se tice ove :jednostavno sam ocarana.

    OdgovoriIzbriši
  12. Knjiga je stvarno prekrasna

    OdgovoriIzbriši
  13. Od trilogija sam odustala, jer se neprestano pojavljuju, bez kraja i konca i što idu dublje, postaje sve dosadnije i većina bude reprizirana, da bi na kraju sve ostalo nedorečeno.

    Moje mišljenje ;))

    OdgovoriIzbriši