Brzo i grubo: moderni klasik iz 1990. priča jednu od najljepših i najtužnijih ljubavnih priča zaodjenutu u zakučasto viktorijansko ruho.
Nema dovoljno riječi kojima bih nahvalila Zaposjedanje A. S. Byatt (puni naslov romana je Zaposjedanje: romansa, a autoričino ime Antonia Susan Byatt), ali ću nekako pokušati. Odmah na početku bih napomenula da je, što se tiče zahtjevnosti čitanja, Zaposjedanje zasad 'najteže' štivo koje sam predstavila na blogu – no ne radi se o nečitljivosti samog teksta već jednostavno o njegovoj upućenosti na teoriju i kritiku književnosti, povijest, psihoanalizu i još poneku znanstvenu disciplinu kao što je npr. geologija. Dobar dio romana se odvija u akademskom svijetu znanstvenika i istraživača, tako da ni ne može biti drukčije, a osim toga jezik A. S. Byatt jedan je od najbogatijih s kojim se prosječan čitatelj može susresti stoga pozorno čitajte, jer Zaposjedanje obrazuje, začuđuje i oduševljava.
Priča počinje uobičajenim istraživanjem u knjižnici mladog i siromašnog znanstvenika Rolanda Michella koji nenadano pronalazi nacrt pisma pjesnika Randolpha Henrya Asha nepoznatoj ženi. No iako je R. H. Ash posve fikcionalan lik, evo što o njemu morate znati: on je viktorijanski pjesnik iznimno cijenjen u Engleskoj i u trenutku pisanja pisma ženi koja ga je jednim susretom posvema očarala već je bio u dugogodišnjem i navodno sretnom braku sa svojom ženom Ellen. Roland, šokiran i na tragu velikog otkrića, odlučuje istražiti priču te iz knjižnice otuđuje Ashov nacrt pisma. Daljnjom istragom nailazi na novi trag: žena koja je očarala Asha je manje poznata pjesnikinja Christabel LaMotte, neudana 'gospođica' koja živi u skromnom, ali skladnom kućanstvu sa svojom prijateljicom (a možda i ljubavnicom) slikaricom Blanche Glover. Christabel piše poemu o vili Meluzini (možda je neki od vas poznaju još iz romana Bijela kraljica Phillipe Gregory) i sama je nalik na vilu sa svojom gotovo bijelom kosom, srebrnim trepavicama i bistrim, zelenim očima. Ipak, ono što je velikog pjesnika privuklo toj, sada već usidjelici u tridesetpetoj godini, je apsolutno razumijevanje dva pjesnička duha zaintrigirana sličnim stvarima – mitovima, legendama, mračnim bajkama, potopljenim gradovima i čarobnim svijetom još posve neistražene engleske flore i faune.
Roland uskoro mora zatražiti pomoć od stručnjakinje za Christabel LaMotte (Christabel je zbog svog života s prijateljicom Blanche bila smatrana za lezbijsko-feminističku autoricu), doktoricu Maud Bailey koja je ujedno i LaMotteina daleka rođakinja potekla od loze njene sestre Sophie. Hladnoj i lijepoj Maud ne treba dugo da i sama postane opsjednuta istragom koja se pretvara u utrku. Dvojac pronalazi svežanj ljubavnih pisama dvoje pjesnika, a za petama su im njihove kolege i šefovi, kao i bogati Mortimer Cropper spreman platiti bogatstvo za svaku sitnicu ikako povezanu s Ashem.
Moglo bi se reći da je ovo roman koji se vrti i oko razrješivanja misterije iako je ona ljubavne i biografske prirode, a ne kriminalne, te je jednako slatko čitati kako Roland i Maud pronalaze trag po trag i spajaju priču u cjelinu. Nažalost, pošto se radi o viktorijanskom vremenu izarazite čednosti, neke stvari nikad neće biti zapisane i Roland i Maud ih nikad neće saznati onako kako saznajemo mi čitajući Byattine upadice iz trećeg lica množine. Jesu li Randolph i Christabel zbilja zajedno otišli na istraživačko putovanje u Yorkshire? Je li njihova veza također bila i seksualne prirode i koje su njene posljedice mogle biti? Zbog čega je Blanche Glover izvršila samoubojstvo? I, da li je Ellen Ash ikad saznala za muževu nevjeru?
Ta i mnoga druga pitanja naviru sa svakim novim poglavljem Zaposjedanja, ali ne treba zaboraviti i Rolanda i Maud, te ostale 'suvremene' likove romana. U njihovoj sam priči uživala podjednako kao i u romansi Asha i LaMotte za koje mi je bilo teško (skoro nemoguće) povjerovati da su izmišljeni pjesnici i da njihova poezija iz knjige nije njihova već ju je napisala A. S. Byatt. Nije Zaposjedanje uzalud proglašavano remek djelom, jer ta žena zbilja zna s riječima. Osim toga, ako uživate u engleskoj (u ovom slučaju i bretonskoj) atmosferi kiše, magle, oronulih imanja, stijena okovanih mahovinom i uopće viktorijanskoj estetici koja se danas doima mračnom, obožavat ćete ovu knjigu. Neponovljivo čitalačko iskustvo.
Po knjizi je 2002. godine snimljen film s Gwyneth Paltrow i Aaronom Eckhartom u ulogama Maud i Rolanda, a trailer možete pogledati ovdje .
Pozdrav! Prvi put sam na vašem blogu, sasvim slučajno sam naišla na njega i sad mi je stvarno drago, pogotovo jer sam usput otkrila i ovaj osvrt! Zaposjedanje sam pročitala prije nekih pola godine, i roman me apsolutno oduševio, i u svemu rečenom se slažem s vama. Pošto radim u knjižnici, predlagala sam svojim korisnicima/cama roman ali dosad nisam naišla na nekoga tko bi se složio sa mnom, uglavnom su komentari slični... preteško je, dosadno, nerazumljivo i sl. Moje je mišljenje da je roman fantastičan postmodernistički uradak, sa svim za postmodernizam karakterističnim elementima, a opet s druge strane, svaki segment romana je na pravom mjestu i tvori savršenu kompoziciju, od početka do kraja, posve zaokuplja i nimalo ne umara, čak i u navodnim "teškim" dijelovima. A.S.Byatt je uspjela zadovoljiti moj kritički um i romantičnu dušu, što je gotovo nemoguće!! Mrak!!
OdgovoriIzbrišiHvala što ste mi uljepšali dan, odsad ću redovito svraćati!
Anonimna, hvala tebi na opširnom komentaru. Pretpostavila sam već da će prosječnom čitatelju Zaposjedanje možda biti napornim štivom, ali mislim da se napor čitanja (kojeg ja nisam doživjela, ali dobro) itekako isplati. Ovo je definitivno jedna od onih knjiga koja oplemenjuje - prekrasna i dojmljiva. Slažem se posebno s ovim o kritičkom umu i romantičnoj duši :)
OdgovoriIzbriši