četvrtak, 1. prosinca 2011.

Statistika & ostalo: tuđe čitamo, u svoje sumnjamo

Eh da, ono je vrijeme u mjesecu kad natičemo naočale i tobože jako ozbiljno analiziramo odgovore mjesečne ankete. Kako su polovice listopada i studenog bile pomalo nezgodno sljubljene u ono što se naziva Mjesec hrvatske knjige, a izgleda slabo koga zanima, tako je i anketa bila prigodna s pitanjem Čitate li domaće naslove?
Skupilo se ravno 90 glasova od kojih 32 besramno (i javno) priznaju kako čitaju samo strane uratke (35%). Pa ljudi moji zašto?! Budite dobri i dajte nekad priliku domaćim autorima, možda se ugodno iznenadite, pogotovo ako se držite žanra.
A sljedeći podatak je možda i odgovor zašto neki u širokom luku izbjegavaju hrvatske knjige, naime, dvadeset i četvoro njih (vi znate tko ste) vele da bi ih možda i čitalo da su zanimljiviji (26%). Moram priznati da i mene nekad uhvati određena odbojnost prema nekim naslovima em zbog dizajna naslovnica koji je u Hrvatskoj najčešće katastrofalan iako se i to polako mijenja, em zbog opterećenosti ukupne književnosti teškim temama koje je postalo jako popularno zapakirati u nekakav postmodernizam što je ponekad indikator nesposobnosti autora da napiše dobru priču s klasičnim početkom, zapletom i raspletom. Što strahovito nervira ako ste u potrazi za 'pravim mesom'.  

Sljedeći na redu su svi oni, a brojite 21 glas, koji čitaju domaće naslove podjednako kao strane (23%). Što reći, nego svaka čast & samo naprijed.
Dvanaest glasova (13%) je otpalo na odgovor Čitao bih ih da su jeftiniji/dostupniji, u čemu ima dosta gorke poante. Sve knjige u Hrvatskoj su preskupe, pa tako i ove domaće koje sve teže mogu konkurirati projektima kao što je Knjiga dostupna svima ako baš govorimo o žanru. Let's face it, rijetki bi kupili domaći fantasy po istoj cijeni po kojoj mogu kupiti Martina, Bakkera, Zelaznya ili Tolkiena. O ljubićima i njihovim nenormalnim cijenama da ne pričamo. Zapravo, ima li uopće domaće produkcije ljubića? Ako znate, slobodno me prosvijetlite, jer me živo zanima. Isto vrijedi i za trilere, krimiće i pustolovne romane.
I šećer za kraj, jedan jedini glas, za kojeg pomalo i sumnjam da je ostavljen u ozbiljnoj namjeri, je tiho dao prednost domaćim naslovima pred stranim. Tko zna, možda je to bio i netko od domaćih autora... misterij će vječno ostati neriješen.   


1 komentar:

  1. I meni baš ne privlači čitati hrvatske autore, ali nedavno sam pročitala prvijenac Merite Arslani Andjeli ce samo zaspati. Jedino što ću reći jest da je knjiga predobra:))))

    OdgovoriIzbriši