nedjelja, 29. siječnja 2012.

Tara Hyland: Bogate nasljednice

 
Brzo i grubo: još jedan chick-lit pisan u stilu sinopsisa za sapunicu.

I to je jedan od brojnih razloga zbog kojeg sam mrzila ovu knjigu. Ok, možda je 'mrziti' prejaka riječ, ali zamislite kako čitate članak u Gloriji o jednoj obitelji koji je dugačak preko četiri stotine stranica i dobili ste ideju kako je čitati Bogate nasljednice. No krenimo redom. Tara Hyland je odlučila u svom pozamašnom romanu ispričati tj. prepričati cijeli život svoje tri junakinje, a one su Elizabeth, Caitlin i Amber. Elizabeth i Amber su zakonite kćeri Williama Melvilla, direktora i većinskog vlasnika obiteljske modne tvrtke. Obje su lijepe i bogate, no dok ambiciozna Elizabeth na svakom polju postiže savršene rezultate, Amber je razmažena i neodgovorna nasljednica koja uvelika podsjeća na Paris Hilton. Njihova polusestra Caitlin je jedina koja se ne može uklopiti u život kakav žive Melvillovi pa tako po svom osamnaestom rođendanu odlazi u Pariz školovati se za modnu dizajnericu o svom vlastitom trošku.

Cijeli je roman pisan u sapuničastom stilu s poantom da i bogati plaču. Nijedan Hylandičin lik nije posve dopadljiv, a to uključuje čak i Caitlin koja ima najispravnije vrijednosti u životu. Na pojedinim se mjestima ponašala posve iracionalno i u sukobu sa svim što je o njoj dotad bilo napisano. Najbolji primjer za to je obrat u njenoj ljubavnoj vezi za kojeg je prilično jasno da nema pravog motiva, osim autoričine želje da još više zakomplicira priču. Jako loše. Elizabeth je pak zastrašujuće hladna i u onim situacijama u kojima je pokazala ranjivost i emotivnost, Tara Hyland ih jednostavno nije ni opisala. Zapravo, sve najzanimljivije i najdramatičnije rasplete je opisivala naknadno u obliku prisjećanja svojih junakinja. Što je još i gore od onog 'jako loše'. 
Takvo pisanje nije ostavilo mjesta za ijednu pravu scenu u kojoj bi se dalo na karakterizaciji ili atmosferi već je nekako oboje pokušano zgurati u silno prepričavanje i potom još prepričavanja. Jedna od stvari koja je u tom smislu bila osobito iritantna je činjenica da je spomenut svaki skupocjeni brand alkoholnih pića, a pridjevi poput luksuzan, ekskluzivan, skup, otmjen i elegantan se ponavljaju svako toliko. Okej, shvatili smo, ljudi imaju love i troše je na skupe stvari. A što se tiče same mode i opisa Caitlinih kreacija – no comment. Samo ću reći kako izgleda da Tara Hyland jako voli baršun.

Uglavnom, možda se nekome sviđa ovaj stil pisanja i u to neću ulaziti, ali meni se iskreno ne sviđa nimalo i ovaj tekst teško doživljavam kao pravu knjigu. S druge strane, Bogate nasljednice nisu dosadno štivo, dapače, i ako vam se ne da gledati tristo epizoda sapunice, a želite nešto zabavno i opuštajuće onda je ovo knjiga za vas. Još jedna smjernica: ovaj tip romana je ponešto nalik na KDS knjige Skandalozno i Poziv na zaruke, pa ako su vam se svidjele ove dvije onda će sigurno i Bogate nasljednice. Ja i dalje mislim da je njen viši cjenovni rang ipak uvelike neopravdan.



4 komentara:

  1. Citam uvod u post i kazes :" Jos jedan chic - lit.." i samo pomislim o neee..i onda nastavima dalje :))) Ja takve knjige bacam posle desete strane...ili ih poklonim nekome ko to voli.. :)

    OdgovoriIzbriši
  2. Ni ja nisam ljubitelj chick-lita. To mi je najmanje drag žanr. Al nekako, tu i tamo mu dam priliku... neke knjige ispadnu ok, a neke baš budu sve ono što ne volim u knjizi :(

    OdgovoriIzbriši
  3. ove nasljednice sam čitala, čak i nije tako loša knjiga ... :)

    odličan post, čitam te <3

    Matea^^

    OdgovoriIzbriši