Brzo i
grubo: suvremeni ljubić s klasičnom pričom kakvih smo
pročitale na tone, ali svejedno još uvijek volimo.
Judith McNaught, ako bacite
pogled na moju listu najčitanijih postova, je sve popularnija autorica među
hrvatskom publikom i moglo bi se reći da je njezin svojevrstan autorski potpis regency ljubavni roman, iako se i u
srednjevjekovnom razdoblju snašla jednako dobro. Kako me svojedobno začarala
upravo svojim povijesnim romanima, trebalo mi je relativno dugo da se zaputim
čitati nešto od njene 'suvremene' proze, pa sam za početak odabrala njezin
drugi objavljeni roman Double Standards koji je svjetlo
dana ugledao tamo negdje početkom osamdesetih. Dakle, ako uzmete u obzir da je
Judith tada bila na početku svoje karijere – jednostavno morate joj oprostiti
eventualne nedostake, kojih, ruku na srce, i nema toliko puno. Jedan od njih je
definitivno 'uhodanost' priče koju smo u raznim verzijama dosad vjerojatno
pročitale pedeset puta: on se zove Nick
Sinclair i na čelu je moćne korporacije koja vrijedi milijune dolara.
Notorni je osvajač ženskih srca, blaziran, ciničan i pomalo hladan. Ona je pak
nevina, ali inteligentna djevojka iz provincije koja se zapetlja u nešto nalik
industrijskoj špijunaži zbog obiteljskih financijskih teškoća. Kao što
vjerojatno slutite, nesporazumi, izdaje i teška djetinjstva vrebaju iza svakog
ugla i obećevaju pregršt zabave. To Judith McNaught dostavlja bez većih
poteškoća, iako je tek na tragu svojim genijalnim, humorističnim dijalozima po kakvima
je znamo.
Glavna junakinja, Lauren, i njezin dragi Nick, ipak nisu
ništa više od prosječnih protagonista ljubića na kakve smo nailazili u malo
boljim Glorijinim ljubićima – i iz nekog razloga Double Standards me i po
stilu pisanja i tijeku radnje neodoljivo podsjećao upravo na te kratke romane
koji su znali varirati od sjajnih pa do ubitačno dosadnih. Ovaj bi naravno bio
u gornjem domu spomenutih romančića, iako je znatno duži. Ipak, ima ispod
stopedeset stranica što je još nešto netipično za Judith McNaught. Vjerojatno
je dio stranica 'pojeo' nedostatak mnoštva opisa i prilično racionalno ispisanih
sporednih dijaloga. I što je najbolje od svega, meni se zapravo više sviđa ovaj
nešto skromniji opus, jer glavnu priču dvoje junaka ništa ne ometa niti se s
njom odugovlači u nedogled.
Zapravo nemam
nijednu ozbiljnu zamjerku na ovaj roman, iako sam se čitajući čudila kako je
ista ta autorica napisala izvanprosječnu Whitney, ljubavi moja, jer razlika
između ova dva romana je velika, pogotovo ako kao glavno mjerilo uzmemo
originalnost priče. Jedina stvar koja me nervirala na početku je bio upravo
Nick Sinclair čija me početna proračunatost i hladnoća ostavila prilično
ravnodušnom prema njemu kao heroju. Čak sam se ponadala da će se Lauren nekim
čudom spetljati s njegovim jednako zgodnim prijateljem Jimom koji se prema njoj ophodio puno ljepše i normalnije, ali
poslije me autorica pridobila na Nickovu stranu tj. čim su se stvari o njemu i
njegovoj prošlosti malo razjasnile. U svakom slučaju, ako čitate na ljubiće i
na engleskom ili ne možete dočekati nove prijevode Judith McNaught, ovaj roman
nije uopće loš izbor. Pročitat ćete ga brzo, te vas možda uvuče u mcnaughtizised
svemir kojeg nastanjuju cinični muškarci i prkosne, prekrasne žene.
uvijek imam dojam da dečki gledaju pornjavu a mi cure čitamo ljubiće :D
OdgovoriIzbrišiali ono stvarno volim dobar ljubić,
ne volim kad u 15 min shvatim koji je kraj...
Andrea
voljela bih vidjeti što misliš o knjizi Boje istine autorice Kristin Hannah :)
OdgovoriIzbrišiKraj je uvijek sretan :D
OdgovoriIzbrišiMa znam na što zapravo misliš: kad iz zapleta priče točno vidiš kako će se stvari odvijati jer autorice jako često koriste istu šablonu (da ne kažem kopiraju jedna drugu).
Provjerit ću Kristin Hannah :) Hvala na preporuci.
preporucujem "Ako se usudite" od Kresley Cole...jedna od trilogije o braci MacCormik, skotlandjani...Podsjeca na romane Julie Garwood...mozda vam je poznata autorica al' ja sam je tek otkrila...pozdrav
OdgovoriIzbrišiDa li je prevedena ova knjiga?
OdgovoriIzbrišiNažalost, nije.
Izbriši