srijeda, 15. veljače 2012.

Zoran Krušvar: Kamov se vraća kući


Brzo i grubo: jedna priča na nekoliko načina ili kako u SF-u funkcionira bosanski lonac.

Nadam se da vas nisam pretjerano zbunila svojim uvodom koji mora biti kratak i sladak, jer ću ionako rastumačiti o čemu se ovdje zapravo radi. Kamov se vraća kući je jedan od onih romana u kojima sami birate tijek priče. Možda je netko od vas već čitao slične romane kao dijete (ili odrasla osoba, zašto ne?). Ja osobno jesam a radili su se o putovanju u prošlost tj. konkretno u prapovijest. Sjećam se da su u knjizi važnu ulogu igrali dinosauri, no ne i više od toga jer bih redovito zalutala u priči ili se našla u 'čitateljskoj petlji' iz koje nikako nisam mogla izaći van. Doduše, tada sam bila klinka, ali ista mi se stvar dogodila i sa Kamovom što više govori o meni, nego o autoru teksta, ali dobro sad... Uglavnom, Zoran Krušvar je iskoristio sličnu ideju za svoj roman koji je teško prepričati, osim njegova uvoda koji glasi ovako: Anđelko je tinejdžer i siroče koji živi u Rijeci sa svojom bakom Isabellom i morskim galebom Perom koji nestaje bez traga jednog jutra. Hrabro se odlučuje na potragu koja će na njegov put dovesti brojne sumnjive i bizarne likove, kao i odvesti ga u mnoge pogibeljne situacije. Preko straže na riječkom groblju, do probijanja kroz kanalizacijski odvod, susreta s morskim čudovištima i istinom o tvornici Torpedo, te tako dalje i tako bliže. Kao da se recimo Kušanov Koko preseli u Rijeku, uđe u pubertet i odjednom ga napadnu duhovi, vanzemaljci, sotonisti, svećenici, knjižničarke, pijani ribari, zombificirano jato riba... shvatili ste, zar ne?

Kamov se vraća kući je ponajprije zabavno i veoma urbano štivo. Žanrovski je veoma šaroliko, ali ta je šarolikost u službi humora, a ne nekavog probijanja žanrovskih granica ili stvaranja novoga žanra. I to je možda problem za prosječnog čitatelja SF&fantasya koji očekuje ozbiljnu, dubokoumnu i do kosti fantastičnu priču od domaćih pisaca. Zapravo, i sama sam donekle imala takva očekivanja jer kad čitam fantastiku najviše volim konkretnost (takozvano 'meso') i začudnost o kojoj bi kontemplirala danima. No s fantastikom i SF-om je moguće sve, tako da možete i proći s romanom u kojem se valjaju dobre fore i nabacuju i izvrću razni klišeji. Zoran Krušvar to radi jako dobro i njegov je roman, ako mu tako pristupite, vrckast i dosjetljiv, no teško da će ući u nekakvih top deset domaćih romana rečenog žanra. S druge strane, ako volite taj tip fantastike i SF-a, kao što je recimo Robert Asprin i Terry Pratchet, ili bolje rečeno važno vam je da vas se uz hrpu nevjerojatnih stvari još oraspoloži i nasmije, ovo bi vrlo lako mogla biti prava knjiga za vas. Također, ako niste poznavatelj lika i djela Janka Polića Kamova, možda se zainteresirate ovim putem. Bit ćete iznenađeni otkrivenim.

2 komentara:

  1. Nisam nikad jos pokusala sa domacom znanstvenom fantastikom, nisam ni znala da je ima :). Moglo bi se to pogledati

    OdgovoriIzbriši
  2. Ima, ima... kvaliteta, naravno, varira od autora do autora.

    OdgovoriIzbriši