Jo Nesbø: Đavolja zvijezda

Brzo i grubo: nove zgode i još više nezgoda inspektora Harrya Holea i slučaj serijskog ubojice koji za sobom ostavlja iscrtane pentagrame.

Jo Nesbø piše vrlo zadovoljavajuće krimiće, iako je nesumnjivo (i sada jasnije zašto) Crvendać njegovo najbolje djelo i sasvim sigurno natprosječno u svijetu suvremenog krimića. Dosadilo mi je da se ponavljam, ali ni Nemeza ni Đavolja zvijzda nisu loši krimići, naprotiv, napeti su i nepredvidljivi, vrve krivim tragovima i napetostima i priče uvijek imaju više od jednog sloja. U slučaju Đavolje zvijezde Harry se opet susreće sa serijskim ubojstvima što je čitalačkoj publici (tj. barem meni) uvijek ekstra napeto. Vjerujem da je to zbog činjenice što serijski ubojice gotovo uvijek ubijaju zbog psihičke bolesti, a najčešće su visoko inteligentni ili dobro pripremljeni sociopati. Dakle, gotovo su neuhvatljivi, a ubojstva koja počine imaju prepoznatljiv 'potpis' dotičnih luđaka. Zaista, postoji li išta jezivije od toga? U Đavoljoj zvijezdi ubojičin potpis je ovaj: odrezan žrtvin prst kompenziran je crvenim dijamantom izbrušenim u obliku petokrake zvijezde. Ali ni to nije jedina zvijezda na mjestu zločina: još jedan pentagram je uvijek iscrtan ili urezan negdje u blizini. Sve ukazuje na ritualna umorstva koja flertuju sa sotonizmom, a većina žrtava su žene.

Pored ovoga svega, Harry Hole je manje više dotakao dno života (i pakao i ponore). Izluđen neuspjehom na slučaju svoje ubijene kolegice Ellen Gjelten počinje za sobom spaljivati sve mostove: posao, veza s Rakel i apstiniranje od alkohola – sve polako odlazi kvragu, a Tom Waaler i dalje sija svojim Hasselhof osmijehom, nedodirljiv kao prije.

Zapravo, ovo je knjiga u kojoj sukob s Tomom Waalerom dolazi do svoga kraja, ali kako, to ostavljam da otkrijete sami. Sam slučaj đavolje zvijezde me malko razočarao na kraju, iako nisam uspješno pogodila tko je počinitelj zločina. Moram priznati da me Nesbø prilično dobro zaveo na krive tragove. Jednostavno, sve je ispalo puno manje dijabolično nego što sam to očekivala. Osim toga, ozbiljno me naživciralo Harryevo opijanje i autodestrukcija, ali i to je na kraju imalo smisla i bilo itekako povezano s pričom, pa se ne bih trebala žaliti na taj potez. No, u usporedbi s prethodne dvije knjige, Zvijezda mi je definitivno najslabija, vjerojatno zato jer sam imala prilično visoka očekivanja zbog serijskih ubojstava i religijske konotacije koje su imala.